Portal Analiziraj.ba pokreće novu rubriku – Fake & Spin. U prvom nastavku analiziramo tri slučaja. Ovo je pokušaj da se još jednom skrene pažnja na značaj medijske pismenosti, ukupnog obrazovanja i osviještenosti svih koji u svijetu postistine konzumiraju informacije

U protekloj sedmici svjedočili smo zanimljivom spinu na najvišem političkom nivou u Bosni i Hercegovini: sastanak predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Dragana Čovića i predsjednika RS-a Milorada Dodika 9. oktobra u biti nije bio ni po čemu poseban, tek još jedan u nizu formalnih sastanaka ove dvojice političara. Međutim, dok su federalni mediji, prije svega Fena, o sastanku izvještavali s formalnog dijela u Banskim dvorima, mediji u RS-u, a prije svih Nezavisne, objavili su vijest o neformalnoj večeri u jednom od banjalučkih restorana. Ništa neobično, reklo bi se, s obzirom na to koliko naši političari vole kafanu, da Čović nije već ranije insistirao na tome da se po kafanama sastajati – neće. Čović je tako još u avgustu ove godine rekao da je “neprihvatljivo… da se sastanči po kafanama”, i da neće “više nikad dozvoliti da ijedan službeni sastanak bude u takvom okruženju”. Kako onda objasniti fotografiju nasmijanog Čovića koji nazdravlja Dodiku dok se, kako pišu Nezavisne 8. oktobra, razgovaralo o “problemima konstitutivnosti Srba u Hercegovačko-neretvanskom kantonu… i u Sarajevu”, osim kao indirektan, ali i efektan pokušaj Dodika i Dodiku bliskih medija da barem malo utiču na percepciju Čovića kao nedosljednog političara?

Večerajte, Bakira ne čekajte!

I sama fotografija je krajnje indikativna: njen autor, potpisan kao N. N., uklonio se sa fotografije zamagljivanjem sa odraza u ogledalu između dvojice “prijatelja”, a zamagljen je i dio stola iz nepoznatog razloga. Čini se da je fotografija nastala u trenutku opuštenosti, a “za uspomenu”, ali i da je nakon toga brižljivo, i reklo bi se proračunato, plasirana u medije. Ali, u koje svrhe, osim dovođenja u pitanje Čovićevog integriteta? Ili još preciznije, čemu, ako znamo da se Čovićev integritet ne može dovesti u pitanje kod njegovog biračkog tijela nečim što je u očima njegovih glasača obična sitnica? S obzirom na popularnost Čovića i HDZ-a u hrvatskom biračkom korpusu, jednostavno je nemoguće očekivati da bi ova nedosljednost mogla imati ikakvog, pa ni minornog uticaja na njegov imidž. Logičnije je da je u pitanju nastavak konfrontacije na liniji Milorad Dodik – Bakir Izetbegović. Naime, ranije spomenute izjave o tome da kafana u njemu izaziva gađenje, Dragan Čović je dao nakon što je odbio dva sastanka s Izetbegovićem: jedan u restoranu “Barka” u Istočnom Sarajevu, kojem je prisustvovao i Dodik, i drugi u restoranu u Konjicu. I tada mu je trebalo samo 11 dana da prekrši svoje riječi, sastavši se 14. avgusta s Fahrudinom Radončićem, o čemu je pisao i portal Bljesak 15. avgusta, u članku naslova: “Radončić-Čović: u restoranu dogovoreno da se političke teme riješe u institucijama”. Tako je jedini mogući zaključak da je svrha članka i fotografije u Nezavisnim još jedna jeftina Dodikova provokacija i javno smijanje u brk Bakiru Izetbegoviću do narednog susreta u “Barki” – i još jedan dokaz da je politički dijalog u BiH, pa i onaj na najvišem nivou, još uvijek prevashodno kafanski.

Muke po Meši

Od dolaska Mehmeda Baždarevića na mjesto selektora BiH u fudbalu, činilo se da je bilo onih koji su mu jedva čekali skinuti skalp. Baždarević je na početku mandata naslijedio situaciju koju je rijetko koji selektor u stanju popraviti – od demotivirane ekipe, do atmosfere u kojoj se reprezentacija tretira kao odskočna daska agentima za što bolju prodaju pojedinih igrača, te mentaliteta u kojem pojedini samo moraju doći na okupljanje da bi zaigrali jer im je mjesto zagarantovano. Meša je, mora se priznati, pokušao promijeniti stvari. Dovoljno je vidjeti početnu postavu protiv Belgije 7. oktobra: Haris Duljević i Dario Dumić, do tada skoro pa nepoznati igrači, igrali su za klasu bolje od onog što su u reprezentativnom fudbalu pokazali mnogo “veći” od njih. U reprezentaciju, Baždarević je doveo ili u njoj standardizovao i Danijela Miličevića, i Gojka Cimirota, i Matu Jajala, i Kenana Pirića, sa manjim ili većim uspjehom. Interesantno je da je, činjenično gledano, Mehmed Baždarević s omjerom pobjeda od 56,52 posto daleko najuspješniji bh. selektor (Ćiro Blažević je na drugom mjestu sa 47,05, a Safet Sušić na trećem sa 46 posto pobjeda).

Svejedno, ništa od ovoga nije spriječilo pojedine portale da potpuno pogrešno i maliciozno izvještavaju o njegovoj potencijalnoj smjeni radi neuspjeha u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. Tako je portal SOP (“Sve osim politike”) 8. oktobra u tekstu “Baždareviću otkaz u utorak: novi selektor BiH sinoć sa tribina gledao utakmicu protiv Belgije” već u naslovu netačno naveo da Mešu čeka otkaz. Naime, Baždarevićev ugovor sa Fudbalskim savezom BiH je definisao trajanje njegovog mandata do kraja takmičenja u Rusiji, ili kraja kvalifikacija ukoliko se BiH ne plasira na SP u Rusiji, tako da priči o otkazu nema mjesta. Također, nigdje nije definisano da se ugovor ne može produžiti – štaviše, Baždarevićev dalji angažman jedna je od tačaka sjednice izvršnog odbora FS BiH, koja je već zakazana za 19. ili 20. oktobar. SOP je otišao tako daleko da je neimenovani novinar u tekstu naveo kako je “najozbiljniji kandidat za novog selektora BiH sinoć sjedio na tribinama stadiona ‘Grbavica’, a riječ je o nekadašnjem treneru sarajevskog Željezničara Amaru Osimu”, što je očit pokušaj lobiranja u korist potencijalnog kandidata kojeg niko, bar službeno, nije spomenuo. Zaključak je ipak da najklimavija stolica u BiH nije funkcionerska, već – selektorska.

Smrt Fate Orlović

Ovakav primjer lažnih vijesti u svrhu kreiranja negativnog spina ipak je u sjeni priče o smrti Fate Orlović, bosanske “Žene hrabrosti”, čiji se izvor može pratiti do portala vrlo upitnog sadržaja, Zapjevajlive.info. Uopšte nije potrebno spomenuti da Zapjevajlive, ili Hottopix, što je izgleda još jedno od imena ovog portala, uopšte nema impresum, niti se igdje spominje ime bar jednog autora sadržaja. Zapjevajlive.info je kratku informaciju o navodnoj smrti Fate Orlović, pod naslovom “Fata Orlović: Moju borbu će nastaviti moje sedmero djece”, objavio 21. septembra. Prva rečenica teksta, “Nana ORLOVIC NOCAS PREMINULA! OSTAVILA AMANET SVIM MUSLIMANIMA BOSNE DA PUTEM SUDA SRUSE CRKVU (VIDEO)”, jedini je sadržaj koji je napisao autor članka na ovom portalu. Ostatak teksta, koji se može pročitati samo ako čitalac “lajka” Facebook stranicu Estrada.ba (!), kopiran je iz članka “Borba Fate Orlović traje 15 godina: Crkva i dalje u dvorištu”, objavljenog na bosanskom dijelu portala N1 drugog jula ove godine.

Međutim, i ovako očit slučaj lažnih vijesti na portalu kojem je to izgleda jedina svrha bio je dovoljan da se oglasi i porodica Fate Orlović putem portala Dnevnog avaza već narednog dana: “Fata Orlović je živa i zdrava, u Konjević-Polju sabire ljetinu!” Autor A. H. poentira u dva navrata: prvo, kome je potreban spin o smrti Fate Orlović, i drugo, dokle sežu granice neregulisanosti ili samoregulacije u medijima gdje je moguće da jedna ovakva lažna vijest dobije na tolikoj važnosti da izazove burne reakcije? Ipak, pozivanje na institucije države da regulišu rad medija dovelo bi nas u drugu dilemu: koliko bi takav pristup ograničio opšte medijske slobode, i koliko bi se političkim opcijama koje bi se našle na vlasti dala mogućnost da pod izgovorom lažnih vijesti sankcioniše ostale, koji se svojim poslom bave korektno, ako bi se njihov rad direktno zamjerao upravo njima?

Čini se da je najbolje rješenje, bar privremeno, da se oni odgovorni bave samoregulacijom, a posebno kritikom onih koji su u ovom poslu iz potpuno pogrešnih razloga.