Haris Džinović mi nikad nije bio zanimljiva pojava da bih mu posvetila neku posebnu pažnju. Ne pripadam tobožnjoj elitnoj sorti ljudi koji se gnušaju narodne muzike, naprotiv. Ali mi on nije bio zanimljiv ni kao estradna pojava, ni kao neko ko je recimo duhovit, zabavan, humanista, svađalica, zlica, prznica. Čovjek s ofarbanim brkovima i šeširom koji pjeva pet istih pjesama.

E, da. Nekada baš davno u nekom mediju sam nabasala na njegovu izjavu o rodnom mu Sarajevu, u kojoj je spominjao da mu je sedam djedova rođeno tamo (Wow! Svi imamo do dva djeda, a Haris čak sedam!), da su ga izbacili iz nekakvog stana još prije rata, da to nije zaslužio, jer je on veliki umjetnik, što je samo potvrdilo moju pretpostavku da je riječ o neopisivom dosadnjakoviću ubijeđenom da njemu neko nešto duguje. Čak bih i to zaboravila da povodom te kuknjave nisam napisala neki šaljiv status, pa me Facebook jednom godišnje podsjeti na kosmičku nepravdu nanesenu ovom čovjeku koji je toliko zadužio Sarajevo da bi se barem jedan kvart trebao zvati po njemu.

Tu i tamo bi mi iskočio jedan njegov mim na društvenim mrežama, odnosno slika bez prepoznatljivog mu šešira, a na kojem je pisalo – slika Harisa Džinovića iz lične karte.

I to je bilo to što se tiče mog „poznanstva“ s njim.

Ekskluzivno, šokantno, skandalozno

Sve do februara 2024. godine kada mi je njegova faca, ukrašena raznim vrstama šešira i inih pokrivala za glavu, počela da iskače odsvagdje. Takoreći, iskakao mi je sa svih društvenih medija i mreža, kada bih kliknula na neki od lokalnih portala da vidim vijesti, počeo je da mi se priviđa u lokalnom marketu, čak sam i sanjala da se vozim taksijem, a kada se taksista okrene prema meni da mi vrati kusur, to nije taksista, nego pogađate ko. Facebook mi je počeo nuditi sadržaje o njegovom razvodu, mediji su to opremali sa vrištećim podnaslovima – ekskluzivno, šokantno, skandalozno, ovo niste znali, nećete vjerovati šta se zaista dogodilo. U jednom momentu sam se počela pitati šta sam to tačno Bogu zgriješila da me tako kažnjava, i na šta sam to klikala da mi odsvakuda izlijeće on koji me zanima malo manje od parenja lavova u Africi

Onda sam odlučila da ipak pogledam o čemu je riječ. Čim mediji toliko insistiraju na ovom sadržaju, možda je čovjek zaista u nekoj nevolji. Pa da mu se pomogne, i da opravdamo titulu merhametli naroda. Jer, ne govorimo o tabloidima ili anonimnim portalima i ostalom đubretu. Tu su se uključili i oni koji sebe posmatraju kao nekakve respektabilne medijske kuće. Kad gle čuda – ostavila ga trideset godina mlađa supruga nakon 22 godine zajedničkog života, dvoje djece, vile na Senjaku. Hajde, okej, ljudi smo, i sama sam bezbroj puta bivala potresena.  Psiholozi kažu da je razvod izuzetno stresno iskustvo, teško gotovo kao smrt bližnjih. I dobro, medijima su zanimljivi razvodi poznatih ličnosti, odnosno estradnjaka, naročito kada imamo jedan takav slučaj – njemu 73, njoj 43. Moja rijetko pogrešiva intuicija mi je brzo rekla da će izrevoltirani – sedam jegera, pardon sedam djedova – Haris u jednom momentu potvrditi da mu je džaba urbano porijeklo kojim se diči, hrpa para koje je zaradio za sve ove godine, status regionalne zvijezde. Da to neće biti od velike koristi da pokaže sav svoj primitivizam i da iz njega ispliva najgori patrijarhat. Viđali smo to već. Uostalom, ako smatra da je zaslužio besplatan stan u Sarajevu jer mu se tu rodilo sedam djedova od kojih je naslijedio ništa, zašto ne bi kmečao što ga je ostavila trideset godina mlađa supruga.

Sad ovdje ne želim da pišem još jedan predvidivi tekst o patrijarhatu koji caruje među muškarcima i ženi koja je uvijek žrtva patrijarhata. Njegova lijepa supruga itekako je potvrdila da joj se takav model sviđa. Čak se u nekom intervjuu i hvalila time kako kod njih vlada patrijarhat (da, i to me je našlo ovih dana), a ucviljeni Haris nam je rekao da je njegova žena bila materijalista i da je to i sama davno rekla. Okej, nije ti to smetalo tad, pa onda šuti zauvijek. Ali, ne. Prvo imamo Harisa koji nam saopšti da prevareni muž zadnji sazna. Dakle, prevarila ga je. Ali on je dobro. Sutradan imamo ucviljenog Harisa koji nije tako dobro i kune se djecom da ne zna što ga je ostavila. Prekosutra imamo umjetnika koji nam priznaje da je sve lakše kad se popije flaša vina, lakše se preboli.

Onda kaže da je izašao jak iz svega, onda se slomi. I sve je to okej, ko nije patio za izgubljenom ljubavlju neka prvi baci kamen, ali čemu raspadanje u kameru, a pritom imaš godina ko Prahino magare.

Potresni detalji

Tabloidni novinari oblijeću oko svog plijena, pa nam Haris otkriva i neke pikanterije iz seksualnog života. To je tek gadno za čitati ili slušati, ali mediji ne posustaju. Jer Haris i seks u istoj rečenici su spojivi kao ćevapi s kečapom. Ljudi su se podijelili u tabore. Jedni ga podržavaju, drugi ga kude, treći koriste čitanost takvih tekstova da u komentarima ponude neku od svojih usluga ili da izreklamiraju vlastiti biznis. Ima tu i zaista potresenih ljudi koji mu poručuju da je zaboravi i da će naći drugu. Otprilike kao kad te mama tješi što si prekinula vezu. S tim da ti u tom momentu imaš 18 godina. Jedan dobronamjerni čitatelj ga začuđeno pita zašto tegli te šešire na glavi kad ima klinika u Turskoj u kojoj može presaditi kosu i to vrlo uspješno. Čitateljka mu poručuje da mu žena nije zaslužila takvog velikana i da se spasio što ga je ostavila. Jedna se otegla, druga se protegla, život ide dalje.

Ako ste mislili da je tu kraj, prevarili ste se. Niste se ni probudili kako treba, pijete jutarnju kafu, jednom rukom držite šoljicu a drugom prelazite preko sadržaja na mobitelu da vidite šta nas očekuje taj dan, ali tu je opet naš tragični junak. Upala mu žena u kuću, pa on pozvao policiju. Oduzeli mu pištolj. Zapravo, sam im ga je dao, jer teška je situacija, a on jedan dan kaže da je jak kao beton, drugi samo što se ne rasplače. To našim medijima nije nikakav problem. U državama u kojima se svako malo desi femicid, ofarbani brko nam priča ovakve stvari i niko se ne okrene. Pritom cvili kako je nikad nije udario, ko biva to je inače običaj, ali on je eto bio dobar prema njoj, nije je čak ni tukao, a ona pobjegla.

I tu blamu nije kraj. Haris nam kaže da je potrošio silne pare na nju. Kupio joj tašnu od nekoliko hiljada eura, a ona njemu ni kafu nije platila. Ovo je već dosta potresan detalj. Nije mu čak ni hvala rekla, nego je dvije godine iznosila stvari iz kuće i sav onaj nakit koji joj je kupio. On je to posmatrao, nije je ništa pitao, iako mu je bilo čudno.

Njega žene više ne zanimaju. Nema kuveta za nove ljubavi; razočaran je, ali je jak. Sutradan ipak shvati da ima snage za novi početak, pa izlista kriterije za buduću ženu, koji su toliko strogi i zahtjevni da su veće šanse da se dobije glavna nagrada na lutriji ili zelena karta za SAD. Mora biti lijepa, mora biti pametna, tolerantna, sa stavom, obrazovana, strpljiva… i da radi. Jer neće Haris više nikome kupovati tašne od pet hiljada eura a zauzvrat ne dobiti ni kafu.

To što se svijet oko nas raspada, što se ravnaju zemlje i etnički čiste teritorije, nikoga pretjerano ne zanima. Ljudi su otupili na slike mrtve djece iz Gaze, ne zanimaju ih političke krize i to što cijene vrtoglavo skaču.. Svijet i može da se raspada, ali zašto da se raspadne Harisov brak.

Sve to ne može proći bez izjava komšija, koji žele da ostanu anonimni, kolega sa estrade, pa su čak nahvatali i Harisovu punicu da nam priča o svom zetu vršnjaku.

Ali i to nije sve. Ako ste se zeznuli kao ja, pa kliknuli na barem jedan tekst, onda vam tek nema spasa. Vrlo brzo ćete saznati koliko je Haris zaista visok, i kako to da mu je žena uvijek na slikama visočija od njega, ko im je bio kum, kako je izgledala nakon porođaja, da li je djeca prate na Instagramu i kako izgledaju članovi njene porodice. A i da saznate kako se zove njen modni brend i kako je dobio ime, šta je pričala u teretani, kakva joj je bila vjenčanica.

Instagram je prepun mimova s Harisom, moj inboks je zatrpan njima, osjećam se kao da skupljam sličice fudbalera, pa kad mi neko ponudi neku da se mijenjamo, kažem mu da već imam tu, i to duplu. Pamtite me po mimovima mojim.

Očekujem da ćemo uskoro dobiti ponudu slikovnica o Harisu, one edicije koje smo imali mi koji smo odrastali u Jugoslaviji – Desa stjuardesa, Maja mala doktorica, Obucite Lenku.

– Haris prevareni muž, Haris nakon što je kupio ženi tašnu, skinite mu šešir, ofarbajte mu brkove, Haris jak kao beton, Haris zove policiju jer mu je žena upala u kuću.

Harisova ispovijed bi se mogla naći na trafikama, samo da ga nahvata neki respektabilan izdavač, njegovi CD-ovi će se prodavati uz deterdžent, a kao glavna nagrada u nagradnoj igri će biti ponuda da uživo slušate Harisa kako plače.

Mediji trljaju ruke, jer Haris je klikabilan, baš kao što će biti i ovaj moj tekst objavljen na portalu koji inače ne objavljuje ovakve gluposti.