PREDSTAVLJAMO BH. FOTOGRAFE: Almin Zrno i mudrost ljepote

Almin Zrno, rođen 1966. godine u Sarajevu, jedan je od najznačajnijih fotografa iz Bosne i Hercegovine. Daleko od svjetskih centara fotografije, Zrno je rano otkrio ljubav prema fotografiji i pridružio se poznatom foto-kino klubu CEDUS, gdje se i upoznao s magičnim svijetom buduće profesije. Uskoro je počeo izlagati na brojnim zajedničkim izložbama održanim širom bivše Jugoslavije, a u sedamnaestoj godini prima prvu nagradu za najbolju fotografiju na republičkom takmičenju.

Turbulentne tinejdžerske godine, i rat u Bosni i Hercegovini početkom 1990-ih godina, udaljavaju ga od fotografije na period od deset godina. 1996. godine nastavlja graditi karijeru, radeći najviše u polju novinarske fotografije kao šef foto-odjeljenja za dva lokalna printana medija. Taj rad rezultirao je s dvije nagrade za najbolju objavljenu fotografiju koje mu je dodijelilo Udruženje novinara Bosne i Hercegovine.

Godine 2000. postaje član Udruženja likovnih umjetnika primjenjenih umjetnosti i dizajnera BiH (ULUPUBiH), 2003. organizira prvu samostalnu izložbu pod nazivom “STAGE” u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine. Do danas je organizirao 18 samostalnih izložbi u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Dobitnik je šest prestižnih nagrada Collegium Artisticum za najbolju fotografiju i nosi status istaknutog samostalnog umjetnika Kantona Sarajevo. Prvu monografiju Vijećnica- Almin Zrno objavljuje 2015. godine, a monografiju “Apology of Eros” 2018. godine.

MOJ ODGOVOR NA SVIJET: „Fotografija je moj odgovor na svijet koji me okružuje. Moj doživljaj fotografije je u sinergiji s osnovnim principima filozofije, uz jedan izuzetak: dok filozofija traga za ljepotom mudrosti, ja tragam za mudrošću ljepote. Naziv ciklusa koji ovdje predstavljam je Fresco – Apologija Eros. Radovi podsjećaju na vid zidne umjetnosti, koju je neko nekad davno oslikao, a mi prekrečili i poništili. Međutim, snaga rada je počela da nagriza i da se u svojoj metafizičkoj punoći vraća u prostor, u svijest, i pokušava da pobijedi ovaj besmisao vremena kojeg trenutno živimo. Očito negdje u mojoj podsvijesti stanuju slike, ili sam ja reinkarnacija nekoga ko je živio u doba Renesanse. Mislim da je to doba bilo mnogo humanije i iskrenije. Ako namjeravamo spasiti ovu planetu, imperativ je vratiti se humanosti, empatiji, ljubavi, međusobnom razumjevanju i uvažavanju. Moja velika želja jeste da živimo renesansan, a ne dekadentan život, odnosno da pobjegnemo od oholosti, pohlepe, banalnosti i svega prekomjernog.“