Analize

U srijedu veče snimak hapšenja Georgea Monbiota proširio se munjevitom brzinom po sve većoj zajednici aktivista za klimu i okoliš. Monbiot, publicista i ugledni kolumnista britanskog Guardiana, i sam je aktivista – dok su ga policajci odnosili s londonskog asfalta i kasnije, dok je čekao privođenje u stanicu, nije prestao objašnjavati šta se dešava našoj planeti, prvenstveno krivicom bogatog dijela svijeta, te zašto je nužno poduzeti nešto, makar to bilo i teatralno hapšenje. Same riječi nisu dovoljne, moramo tražiti načina da ih se čuje – ko bi čuo apele hrabrih žena s Kruščice da one nisu bile spremne svoju rijeku braniti svojim tijelima pred oklopljenim specijalcima? Monbiotovom tekstu imamo dodati samo jednu riječ: hrabrost. Nije naše oruđe ranjivost pred silom; naše oruđe je hrabrost pred silom. Kako objašnjava Monbiot, neki među nama ipak si ne mogu priuštiti sukob sa zakonom, ni iole radikalniji pristup. Ali neki od nas to mogu, pa Monbiot u tome vidi sasvim dovoljan razlog da se i on, koji je na temu okoliša ispisao stranice i stranice, bar na jedan dan malo odmakne od ekrana i pridruži pokretu na ulici. Nesumnjivo je da će se i ovo cinično prokomentarisati kao politički lažnjak i spektakl publiciteta radi, te tako dopuniti već ispisane traktate o Greti i pletenicama. Tome je kod nas, i ne samo kod nas, osobito sklona ne više salonska, nego fejsbučka intelektualna ljevica brižljivo zaključanih profila (čak je i za salon potrebno malo više hrabrosti). No biti cinik nije isto što i biti politički pametan i osviješten, biti spreman kritički analizirati razne taktike i strategije političke borbe. Ovo drugo dolazi prije svega od spremnosti da se i sam bude dio te borbe. A jednom kad se nađemo u borbi, što bi ljevica morala raditi umjesto što prepušta desnici da instrumentalizira jednu po jednu krizu koju uzrokuje upravo kapitalizam, ništa nas ne sprječava da je usmjerimo prema našim ciljevima, u skladu s idejama i idealima ljevice.