Ljudi u ovoj zemlji znaju da biti izbjeglica ne znači ništa negativno. Dolaze nam osobe koje su u nevolji, i medijski izvještaji to trebaju pokazati

Od početka godine, broj izbjeglica i migranata u Bosni i Hercegovini porastao je za preko 300 posto, što znači da je u zemlju ušlo više od 1.000 ljudi. Podaci o tačnom broju osoba koje se sada nalaze u BiH, ili koje su u tom periodu prošle kroz našu zemlju, ne postoje. No, svi vidimo ljude koji, umorni nakon dugog i napornog puta, na ulicama gradova širom BiH traže sklonište.

Za sada, domaće institucije i razne organizacije kojima je mandat briga o izbjeglicama i migrantima nisu uspjele na adekvatan način odgovoriti na potrebe ljudi koji dolaze, te su mnogi oslonjeni na pomoć građana/ki i slab civilni sektor. Istovremeno, vlasti im otežavaju pristup sistemu azila, što njihovu situaciju dodatno usložnjava, dok istovremeno uzrokuje probleme svima koji žele pomoći.

Kako institucije, tako su i mediji u BiH nespremno dočekali izbjeglice i migrante. Iako je veliki broj ljudi bio, i još je, u Srbiji i Hrvatskoj, naša javnost je sve vrijeme imala predstavu da se ovo pitanje ne tiče BiH, dijelom i zbog načina na koji su mediji o tome sporadično izvještavali. Ta nespremnost očituje se u korištenju jezika i termina u medijima.

Osnovni pojmovi

Tako smo mogli slušati i čitati termine kao što je “migrantski talas”, čime su mediji nagovijestili da dolazi neka opasnost koja bi mogla “poklopiti” BiH i njene građane. Ustvari je dovoljno bilo izvijestiti o dolasku velikog broja izbjeglica i migranata, te pričati o njihovim sudbinama i razlozima koji su ih doveli na opasan i neizvjestan put.

Neki od osnovnih termina koje je potrebno znati pri izvještavanju o migrantima i izbjeglicama su sljedeći:

Izbjeglice – osobe koje su napustile svoju zemlju u strahu od progona, rata ili drugih okolnosti koje ih dovode u životnu opasnost. Izbjeglice imaju pravo na zaštitu od prisilnog vraćanja u zemlje iz kojih dolaze i posebno su zaštićene međunarodnim pravom. Uskraćivanje azila, što se dešava u BiH, može za te ljude imati smrtonosne posljedice. Izbjeglice u BiH dolaze iz Sirije i Jemena, ali i Afganistana, Libije, Sudana…

Migranti – osobe koje su napustile svoju zemlju zbog siromaštva, nesigurnosti, prirodnih katastrofa ili drugih ozbiljnih problema. I migranti su zaštićeni međunarodnim konvencijama i dokumentima. Za neke od njih, neuspjeh u dobijanju zaštite može imati smrtonosne posljedice, ili može značiti porobljavanje, prinudni rad, proizvoljno hapšenje ili zatvor. Najviše migranata dolazi u BiH iz Maroka, Tunisa, Alžira, Turske…

Tražitelji azila – osobe koje su izrazile želju da dobiju zaštitu u nekoj zemlji, ali još uvijek nisu dobile status izbjeglice. Prema postojećim zakonima, tražiteljima azila država mora garantovati primarnu zdravstvenu zaštitu, pristup obrazovanju, besplatnu pravnu pomoć i psihosocijalnu pomoć.

Ono što je važno da novinari i novinarke znaju jeste da svako ima pravo tražiti azil u bilo kojoj državi. Azil im može biti odbijen, ali tek nakon što se sprovede određena procedura, te je termin “lažni azilanti”, koji političari i mediji koriste, ustvari jezik mržnje s obzirom na to da je vrlo mali broj ljudi koji su sada u BiH prošli cijelu proceduru.

Djeca bez pratnje – među migrantima i izbjeglicama u BiH je i veliki broj djece koja putuju sama, bez roditeljske ili pratnje odrasle osobe. Oni zahtijevaju posebnu pažnju i tretman, koje, nažalost, u BiH rijetko dobijaju. Tako da u ovom trenutku imamo na desetine dječaka koji putuju sami i spavaju na ulicama gradova širom zemlje.

Krijumčarenje ljudi – ovaj termin podrazumijeva prevoz ili posredovanja pri prelasku granica, a kako bi se stekla određena materijalna dobit. Krijumčarenje se odvija uglavnom uz saglasnost osobe koja to plaća.

Trgovina ljudima – za razliku od krijumčarenja, trgovina ljudima se dešava bez pristanka osoba koje su predmet trgovine. Trgovci ljudima često koriste nasilne metode, uključujući otmice, prevare, zloupotrebu ovlasti…

Standardi izvještavanja o migrantima i izbjeglicama

Preporučeno je da novinari i novinarke, ako žele razgovarati s nekom od osoba koje su na putu, jasno kažu šta i za koga rade, te na koji način će biti korištene njihove izjave. Ako osobe traže anonimnost, novinari/ke to moraju ispoštovati. Nepoštivanje ovog zahtjeva može neke od ljudi iz gore navedenih kategorija dovesti u životnu opasnost.

Isto tako je bitno poštivati njihovu želju da ih se ne slika i ne snima, što naši mediji za sada uglavnom krše. Tako je jedna privatna TV stanica nedavno snimala grupu migranata i izbjeglica koja je, kako je rekao novinar, odbila stati pred kamere. No, kamere ove TV stanice su potpuno zanemarile njihov zahtjev te su jasno, u krupnom planu, prikazali lica ljudi koji su stajali u redu za hranu iza leđa novinara dok je izvještavao.

Ono što je također važno u izvještajima o migrantima i izbjeglicama jeste izbjegavati senzacionalizam – u potpunosti. Umjesto toga, mediji se trebaju fokusirati na teme koje se tiču poštivanja njihovih osnovnih ljudskih prava. U medijima za sada nismo pročitali ništa o problemima sa smještajem, pristupom medicinskoj zaštiti, uslovima u kojima žive ovi ljudi dok su u BiH, ali smo preplavljeni pričama o tučama i problemima za koje su, navodno, krivi. Dok prenose takve informacije, mediji ih uglavnom ne provjeravaju, niti ulaze u suštinu problema.

Tako mediji u BiH ne govore o nasilju na granicama EU, uključujući ono koje se dešava u Hrvatskoj, Mađarskoj, Bugarskoj i Rumuniji. Te zatvorene granice i nasilje na njima tjeraju ljude koji bježe od rata i bijede da prelaze iz jedne u drugu zemlju putevima koji nisu regularni. Ali, drugog izbora najčešće nemaju i to ih ne čini kriminalcima, nego ih stavlja u još težu situaciju, čega mediji moraju biti svjesni u svojim izvještajima. Oni ne biraju da neregularno prelaze granice, nego su na to prisiljeni. Također je važno pričati o ilegalnim vraćanjima iz BiH u susjedne zemlje, ili iz susjednih zemalja u BiH.

Premalo solidarnosti sa izbjeglicama

Izuzetno je bitno u izvještajima o migrantima i izbjeglicama čuti njihovu priču, čega je također malo u bosanskohercegovačkim medijima za sada. Izvještaji se svode na stavove domaćih političara, javnih službenika i analitičara. Te priče trebaju biti humane, tople i pozivati na solidarnost. Pisati, naprimjer, o ljudima koji provaljuju u vikendice da bi tu spavali, a ne informisati javnost da država čini premalo, ili gotovo ništa, da tim istim ljudima obezbijedi smještaj, ove izuzetno ranjive kategorije dovodi u opasnost i predstavlja ih kao kriminalce, a ne osobe kojima je potrebna zaštita.

Fenomen koji prati migracije i izbjeglice od 2015. godine su volonteri, koji u samoorganizovanim grupama, uz pomoć uglavnom malih donatora i privatnih donacija, pomažu onima kojima je pomoć potrebna. Ovaj volonterski pokret nas je također do sada zaobilazio, ali se i to mijenja. Po principu samoorganizovanja, zasad funkcioniše nekoliko grupa u Velikoj Kladuši i Bihaću i uglavnom ih čine građani i građanke ovih gradova, kao i u Sarajevu, ali i drugim gradovima gdje za tim postoji potreba. Ovo su ljudi koji uglavnom sami finansiraju svoje aktivnosti i rukovođeni su solidarnošću i humanizmom. Ovakve grupe imaju izuzetno značajnu ulogu u svim zemljama gdje ima izbjeglica i migranata, a neki su čak za ono što rade nominovani za Nobelovu nagradu za mir.

Na kraju, možda je ustvari najjednostavnije pravilo u ovoj situaciji da mislite na to da su građani i građanke BiH u proteklih više od 20 godina u stalnoj migraciji. Prvo smo bježali od rata, a sada bježimo od poraća, koje je nekada i teže za preživljavanje. Izvještavajte o migrantima i izbjeglicama onako kako biste voljeli da izvještavaju o vama. Barem mi u ovoj zemlji znamo kako lako i brzo sve može da se promijeni i da biti izbjeglica ili migrant nije negativno. Oko nas su ljudi poput nas i medijski izvještaji to trebaju pokazati.

Korisni linkovi:

Koalicija za borbu protiv govora mržnje je nedavno objavila apel u kojem poziva medije i javne zvaničnike da se suzdrže od “nekorektnih, diskriminatornih, profilirajućih i stereotipizirajućih izjava o izbjeglicama u BiH”.

Are You Syrious? – mreža volontera koja djeluje u cijeloj Evropi i pored ostalih aktivnosti redovno pruža informacije o onom što se dešava a u vezi je sa izbjeglicama i migrantima (na engleskom).

ReliefWeb, stranica na kojoj možete naći brojne izvore na ovu temu, od izvještaja UNHCR-a i IOM-a do tekstova i izvještaja mnogih drugih organizacija i volonterskih grupa koje rade u ovoj oblasti.