Tek nekoliko medija prenijelo je sredinom marta saopćenje Federalnog zavoda za statistiku o ključnim statističkim podacima o visokom obrazovanju u FBiH. Iz ovog redovnog godišnjeg izvještaja vidljivo je da je broj studenata u FBiH u 2023/2024. manji za 6,1 posto, odnosno za 3.264 studenta u odnosu na godinu ranije.
Taj zastrašujući pad broja studenata u samo jednoj godini prave obrise dobija tek kada se kontekstualizira u širi vremenski okvir uz uključivanje podataka i iz Republike Srpske. Kada se objedine zvanični statistički podaci Federalnog zavoda za statistiku i Republičkog zavoda za statistiku, dolazi se do podatka da je broj studenata u Bosni i Hercegovini od 2010/2011. do 2023/2024. manji za skoro 44.000, odnosno za 36 posto. Tako je 2010/2011. u Bosni i Hercegovini bilo 120.920 studenata, da bi u 2023/2024. broj studenata pao ispod 77.000. Vijest je, dakle, da je u Bosni i Hercegovini svake godine 3.000 studenata manje.
Trendovi
Iz statističkih podataka moguće je pratiti trend kretanja broja studenata u cjelokupnom postratnom periodu u Bosni i Hercegovini. Trend rasta bio je prisutan od okončanja rata sve do 2010/2011. godine, kada se počinje bilježiti pad broja studenata. Iz dostupnih statističkih podataka vidljivo je da su u BiH 2003/2004. bila ukupno 76.142 studenta, a ta je godina značajna kao posljednja “predbolonjska” akademska godina. Uvođenjem “bolonjskog procesa” faktički je došlo do produženja studija sa četiri na pet godina, što je utjecalo i na povećanje ukupnog broja studenata. Ako se zna da je u vrijeme Jugoslavije najveći broj studenata u BiH zabilježen 1979. (65.567), jasno je da je akademska 2010/2011. rekordna po broju studenata u ukupnoj historiji Bosne i Hercegovine.
Uzroci pada broja studenata nakon 2010/2011. svakako su višeslojni. Sve manji broj novorođenih i iseljavanje mladih sigurno je ključni razlog, a zanimljivo je da početak pada broja studenata koincidira s ukidanjem viznih ograničenja za građane Bosne i Hercegovine pri putovanju u zemlje Schengena. I u godinama poslije ukidanja viza Evropska unija i pojedine zemlje, suočene s hroničnim manjkom radne snage, načinile su niz dodatnih olakšica za mlade i stručne ljude koji su željeli odseliti iz BiH i nastaviti život negdje u Evropi. Taj val odlazaka, sada je vidljivo, najviše je pogodio mlade. Svakako je važno uočiti da je pad broja studenata zabilježen i u predratnom periodu. Smanjenje nataliteta, iseljavanje i ekonomska kriza utjecali su da, nakon godina rasta, broj studenata dostigne vrhunac u 1979. te potom krene ubrzano opadati. Od 65.567 u 1979. godini broj studenata u BiH, prema podacima Statističkog godišnjaka Jugoslavije, pao je na 40.252 u 1990. godini.
Projekcije
Važan podatak, što se tiče demografskih kretanja i projekcije budućeg broja studenata, svakako se vidi iz ukupnog broja učenika u osnovnim školama. U školskoj 2003/2004. ukupan broj učenika u osnovnim školama u BiH bio je 368.724, da bi u školskoj 2021/2022. taj broj pao na 257.666. Ovaj podatak iznimno je važan jer pokazuje da je trend daljnjeg smanjenja broja studenata neminovan. Matematička projekcija jasno ukazuje na to da će Bosna i Hercegovina do 2035. godine, kada fakultete budu upisivali sadašnji učenici osnovnih škola, imati manje od 45.000 studenata.
Ova sumorna projekcija ne uzima u obzir druge negativne trendove pored demografije. Ti trendovi se prvenstveno ogledaju u jednoj globalnoj krizi visokog obrazovanja. Studirati u većem dijelu 20. stoljeća i u prvim godinama 21. stoljeća značilo je osigurati svojevrsni napredak ili probitak, okončati fakultet garantiralo je makar pristup srednjoj, ako ne i višoj klasi u jednom društvu. Danas takve garancije ne postoje, a mladi se nalaze pred izazovom da li investirati pet godina u studij ili se fokusirati na brzo sticanje jedne ili više vještina koje traži aktuelno tržište rada. Taj fokus na vještine, a ne na znanje moguće je pratiti, također, po dramatičnom padu broja studenata na društvenim i humanističkim fakultetima te nešto manjem padu ili čak rastu broja studenata na tehnološkim fakultetima. Dok je u jednom trenutku upisivanje fakulteta pa i master studija, ustvari, predstavljalo odgodu suočavanja s bolnom činjenicom da posla i perspektive nema, danas se mladima, ipak, otvaraju mogućnosti sasvim pristojnog zaposlenja i bez fakultetskog obrazovanja. Sve veći rast primanja i zaposlenost osoba sa zanatom tako, također, negativno utječu na broj studenata. Zarad boljeg razumijevanja važno je istaći da se danas “zanat” nužno posmatra u dosta širem smislu u odnosu na klasične definicije pa se tu može ubrojati niz poslova u IT industriji, savremenim medijima kao što su društvene mreže, knjigovodstvene usluge…
Plan
Vidljivo je da ni sami univerziteti ni nadležne vlasti nemaju projekcije šta će biti s visokim obrazovanjem u Bosni i Hercegovini u narednih 10 ili 25 godina. Uočljiv je paradoks da, dok pada broj studenata, raste broj angažovanih nastavnika kao i ukupna budžetska izdvajanja za rad javnih univerziteta. Opet prema zvaničnim statističkim podacima broj nastavnika i saradnika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini u 2003/2004. iznosio je 1.994, da bi u 2013/2014. porastao na 6.530 te nastavio rasti na 7.568, koliko je nastavnika i saradnika bilo angažirano na svim univerzitetima u BiH u 2023/2024.
Svakako, prethodni podaci se odnose na sve univerzitete u BiH, uključujući i one privatne, pa je važno pogledati kakav je omjer broja studenata i nastavnika na dvije najveće javne visokoškolske ustanove u BiH. Tako je na Univerzitetu u Sarajevu u 2007/2008. ukupno studiralo 30.003 studenta, a za izvođenje nastave bio angažiran ukupno 1.431 nastavnik i saradnik. Broj studenata se u 2021/2022. smanjio na 22.651, ali je u istom periodu broj nastavnika i saradnika povećan na 1.885. Na Univerzitetu u Banjoj Luci u istom periodu broj studenata je smanjen sa 15.814 na 9.974, ali je broj nastavnika i saradnika povećan sa 1.084 na 1.213.
Rasla su i budžetska izdvajanja za Univerzitet u Sarajevu, a u budžetu Kantona Sarajevo za 2024. od ukupnih prihoda 10,5 posto se izdvaja za Univerzitet u Sarajevu, odnosno, oko 160 miliona KM. Kada se gleda rashodovna strana budžeta, to je najviši pojedinačni iznos za bilo koju instituciju u Kantonu Sarajevo. U 2007. godini, kada je Univerzitet u Sarajevu imao više studenata za trećinu, ukupna budžetska izdvajanja bila su 52 miliona KM, odnosno, sedam posto od ukupnog budžeta.
Logično bi bilo pretpostaviti da će jasan trend smanjenja broja studenata natjerati same univerzitete i nadležne vlasti da osmisle planove i strategije za budućnost u kojoj će studenata biti još manje, a dio fakulteta će se, nesumnjivo, suočiti s činjenicom da studenata, prosto, neće biti. Očekivalo bi se da neko postavi sasvim logično pitanje: treba li nam osam javnih univerziteta? Treba li nam, naprimjer, odsjek za historiju/istoriju/povijest na baš svakom od tih osam javnih univerziteta? Kako privući strane studente, koje programe racionalizirati i prilagoditi, koje ugasiti…?
Nažalost, naše cjelokupno iskustvo demantira takve pretpostavke i očekivanja. Javni univerziteti će prije ponoviti sudbinu drugih nebrojenih javnih preduzeća koja su dovedena u stanje “niti propasti niti opstati”. Sudbina Univerziteta u Sarajevu, kao najveće visokoškolske ustanove, neodoljivo podsjeća na sudbinu GRAS-a. Komercijalne linije/fakultete već su “poklopili” privatnici uz svesrdnu asistenciju samih ljudi s Univerziteta u Sarajevu, broj studenata se smanjuje i smanjivat će se, ali će svaki pokušaj prilagođavanja na te okolnosti biti suočen s otporom sve dok se univerzitet ne svede na nešto od čega niko nema ozbiljnih očekivanja.
Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja
