Plus nedjelje

RTRS
U mjesecu u kojem se obilježava 16 dana aktivizma s naglaskom na zaustavljanju nasilja nad ženama, novinarka Ljiljana Preradović skrenula je pažnju kako je ta borba uglavnom načelna, i to kroz primjer porodilje koju je suprug nožem napao na bolničkom odjelu Univerzitetsko-kliničkog centra Banjaluka. Sjajan prikaz i nastojanja bolničkog osoblja na čelu s načelnicom Klinike za ginekologiju da ovaj nedopustiv incident marginalizuje i dobra konstatacija “nikad više kampanja i više nasilja nad ženama”.
BNTV
Izvještaj novinarke Mirjane Minić posvećen Međunarodnom danu borbe protiv HIV-a. Novinarka je ovu problematiku osvijetlila sa svih strana koristeći stavove ljekara, nevladinih aktivista i anketu među mladima. I što je najvažnije ‒ ukazujući na neosnovanu, a i dalje kod nas prisutnu stigmatizaciju osoba oboljelih od AIDS-a ili onih seropozitivnih.

Minus nedjelje

RTRS
Iz ove nedjelje izdvajamo uradak Branke Kusmuk o odnosima unutar vladajuće koalicije u Federaciji BiH. Iz njenog ugla najmanje je bitno kako se odnosi koalicionih partnera odražavaju na interese i potrebe građana. Time se ne stiže baviti, ali, u već njoj svojstvenom maniru, sve vrvi od komentara i ličnih zapažanja: da su “vrištale izjave Fahrudina Radončića o potrebi smjene Denisa Zvizdića”; ili da u stvarnosti od “epski proklamovanog bošnjačkog jedinstva nema ništa”.
BNTV
Implementacija Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma koja se odnosi na pravo u ratu oduzete ili zamijenjene imovine i danas je jedan od problema u BiH. U dnevnicima emitovanim 28. i 30. novembra, novinari Dnevnika izvještavali su o protestu Radomira Kuzmića zbog deložacije iz kuće koju je tokom rata mijenjao s jednim banjalučkim Hrvatom. Najavljena deložacija u skladu je sa zakonom. Kuzmić može ući u posjed svoje imovine u Hrvatskoj, no to ne želi.
Ovo izdvajamo kao primjer jednog od onih poratnih prava/pitanja koja se već dvije decenije marginalizuju. U konačnici imamo površne izvještaje kojima je cilj izazivanje empatije javnosti, bez istinske analize samog problema. Ljudi koji su gotovo u pravilu tokom rata bili primorani mijenjati na neviđeno svoju imovinu koja se nalazila na teritoriji pod kontrolom bosanskih Srba nemaju ni ime, ni lice, ni pravo na svoju priču.