RTRS je odavno u javnosti prepoznat kao Dodikova propagandna mašinerija, ali iz dana u dan postaje evidentno da se FTV sve više pretvara u sredstvo kontrapropagande Stranke demokratske akcije
FTV: DODIK I ČOVIĆ U RALJAMA (KONTRA)PROPAGANDE
17. – 23. januar 2017.
KOLIKO TEŠKO SE DODIK OBRUŠIO? Sankcije predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku odjeknule su ne samo u zemlji već i u regionu, pa i šire. Urednik Darjan Babić je u srijedu, 18. januara, napravio pregled međunarodne štampe, a uvrstio je u sadržaj mnoštvo domaćih i stranih reakcija. I dok je bilježenje odjeka i više nego pohvalno, jer radi se o udarnoj vijesti, propratni rječnik prezenterke bio je na ivici da se smatra neprikladnim. Suvišno je bilo naglašavanje Dodikovih ionako žestokih tvrdnji upućenih američkoj ambasadorici, jer dovoljno je reći da je optužuje za crnu listu na koju je dospio, a već je pretjerivanje kada se to pojačava (“uporno je optužuje”, “obrušio se”). FTV je sebi dopustio i brzopoteznu prognozu, pa je odmah u prvi plan istaknuto da je teško povjerovati da će sankcije biti skinute. Javni RTV servisi ne bi sebi smjeli dopustiti da olako padaju u vatru iz prizemnih i revanšističkih pobuda koje su više svojstvene političkoj areni, a nikako ne ozbiljnim medijskim kućama. Posebno ne javnim medijima.
NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA ISPRAVNOSTI: Ali tu nije bio kraj urušavanju ugleda Dnevnika 2 u protekloj sedmici. Već idući dan u uredničkoj pripremi Amre Zaklan govorilo se o znakovitoj šutnji Dragana Čovića, hrvatskog člana Predsjedništva, koji se nije oglasio povodom nove avanture svog navodnog političkog saveznika. Reklo bi se da je na potezu ništa neobično. Dnevničko propitivanje aktuelnih političkih odnosa. No, prilog o odsustvu Čovićeve i HDZ-ove reakcije pratio je komentar Slave Kukića, javnog intelektualca i političkog komentatora koji se nerijetko oglašava o gorućim društveno-političkim pitanjima. Samo ovoga puta komentator je sebi dopustio da ad hominem diskvalifikuje lidera HDZ-a, ocjenjujući prema svojim aršinima čovječnosti da je Čović “suptilniji, pametniji i značajno pokvareniji čovjek od Milorada Dodika”. Ovakvim i sličnim “sudovima” možda je mjesto u lucidnim kolumnama (ili pamfletima), jer ostavljaju prostor da se mišljenje iznijansira i najposlije pojavi nakon krajnje subjektivnih tvrdnji, ali u Dnevniku javne televizije mora se voditi računa o kulturi javne riječi i kritike. Koliko god nepokolebljivo vjerovali u ispravnost onoga što govorimo, način kako se to “ispravno” kaže, ali i argumentacija koja se (ne)koristi nekad su bitniji od same poente. Pogotovo za urednike koji trebaju prepoznati kada je komentator dao odmjereni sud ili mišljenje, a kada je s nama podijelio svoju emociju kojoj nije mjesto u informativnom programu.
ISTO A DRUGAČIJE: Na portalu N1 se takođe mogao pročitati komentar Slave Kukića u sklopu članka “Gdje je nestao Dragan Čović”. Zanimljivo je primijetiti da, iako je komentar na istom tragu, ne mogu se pronaći uvredljive riječi, niti se političko-vrednosni sud sveo na ocjenu da je Čović pokvarenjak. Naprotiv, N1 je izdvojio onaj dio u kojem se nazire Kukićevo mišljenje i na čemu se ono temelji. Prema njemu, hrvatski član Predsjedništva je pragmatičan jer “ne bode se kad zna da će izgubiti”. To samo pojačava dojam da je u FTV-ovom prilogu posrijedi urednička greška, tj. da komentar nije valjano pripremljen.
IZDVOJENO:
Teško je i pohvatati sve što je bilo sporno na FTV-u i očevidno je sada da se više ne radi o greškama ili slučajnim propustima, već da postoji promišljeni urednički credo koji naginje jednoj stranci. Sjednica predsjedništva SDA propraćena je u stilu sve je dogovoreno, nesporazumi više ne postoje, a “jasna poruka je poslata SBB-u”. Stavovi glavnih aktera nisu ni interpretirani, već su preneseni kroz neokrnjene citate afirmativnog sadržaja.
OCJENA: 3
BHT1: NA VISINI ZADATKA
17. – 23. januar 2017.
NEUTRALNO I SA DISTANCE: Izvještavajući o Dodikovim sankcijama, BHT1 nije sebi dopustio senzacionalističko-revanšistički ton kakav se mogao čuti na FTV-u. Uvrštene su najznačajnije reakcije, a urednica Svjetlana Topalić vijest je prenijela isključivo kroz dostupne činjenice. Odmjerenim stavom neutralnog promatrača propraćene su sankcije koje su uzdrmale domaću političku scenu i veoma je bitno da je državna javna televizija nastupila profesionalno i nepristrasno. Bez držanja strane nekoj od oglašenih političkih opcija.
RADNIČKA HRONIKA: U subotnjem izdanju urednice Adele Topalović mogli smo pogledati prilog Dejana Petrovića koji je kroz priču mladih radnika progovorio o radu na crno, mobingu i nesavjesnim poslodavcima. Kako se radi o sveprisutnim pojavama o kojima često glasno pričamo u svoja četiri zida, ili u dimu kafane, iznimno je bitno što se ovome govori i u Dnevniku 2. Isti dan, Vladimir Šušak vratio nam je vjeru u radničke prilike pričom o obnovljenoj proizvodnji Kosmosa, posrnulog banjalučkog giganta.
IZDVOJENO:
Trumpova inauguracija prikazana je iz više uglova, pokazujući podijeljeno lice SAD, i tu se BHT1 opet potvrdio kao medij koji ne podliježe zavodljivom ukusu jednostranih prikaza. Mnogi ugledni svjetski mediji su, držeći se svoje liberalne agende, dolazak na vlast novog američkog predsjednika prikazali samo kroz oči njegovih neistomišljenika. Naša javna televizija je uključila više strana, a javljanjem Ivice Puljića s lica mjesta dočarali su atmosferu samog događaja.
OCJENA: 8
KOMPARATIVNA ANALIZA:
RTRS je već dugo u javnosti prepoznat kao Dodikova propagandna mašinerija, ali sada sa izvjesnošću možemo utvrditi da se FTV sve više pretvara u sredstvo kontrapropagande u džepu SDA. U uzavrelim političkim trenucima, federalni javni servis oblači navijački dres, a na meti se najčešće nalazi Dragan Čović, koji je prepoznat kao Dodikova produžena federalna ruka. Javnoj televiziji ne priliče politički revanšizam i pamfletizam najniže vrste, koliko god politička kritika bila legitimna ili čak poželjna. A o legitimitetu te kritike možda najbolje govore pristrasni i jednobojno afirmativni prilozi FTV-a o političkom radu i djelovanju SDA. BHT1 je, po cijenu da se smatra dosadnim, ostao profesionalno suzdržan, ne upuštajući se u dnevno politikanstvo. Dodikove sankcije ispratili su sa distance, bez slavljeničkih i neprikladnih komentara, pokazujući koliko je bitno da imamo neostrašćenu javnu televiziju.
