KAKVA SU PRAVA RADNIKA U KLADIONICAMA?

IZDVAJAMO

Iz svega što je do sada analizirano, stječe se dojam da su privatni priređivači bolje organizirani od onih koji bi trebali donositi zakone i nadzirati njihovo provođenje. To im u borbi koja se vodi oko Izmjena zakona o igrama na sreću daje veliku taktičku prednost u odnosu na federalne (i, sukladno tome, kantonalne) organe koji, počesto, niti ne znaju šta je njihov posao niti imaju pouzdane podatke. Zbog neadekvatnih zakonskih rješenja, ali i neažurnosti, privatnim priređivačima igara na sreću neće se oporezovati vrtoglavo visoke sume novca. A siromašnim i obespravljenim građanima će se za neplaćene režijske troškove slati sudski izvršitelji na vrata.

KAKVA SU PRAVA RADNIKA U KLADIONICAMA?

Nije lako doći do odgovora na to pitanje. Oni koji više ne rade, potvrđuju da je bilo svega, ali ni pod uvjetima anonimnosti ne pristaju na razgovor. Vlasnici kladionica tvrde da rade po zakonu. Država se u svemu tome teško snalazi

 

Kada su prošle godine predložene Izmjene Zakona o igrama na sreću u Federaciji Bosne i Hercegovine, privatni  priređivači igara na sreću izričito su tvrdili da će, ukoliko se Izmjene usvoje, doći do otpuštanja radnika koji rade u ovoj oblasti. U javnom prostoru se licitiralo brojem radnika – govorilo se o hiljadama porodica koje će ostati bez hljeba – ali i položajem koji ti radnici imaju. Grupa mostarskih uposlenica kladionica u julu je napravila protest podrške privatnim priređivačima igara na sreću. Na protestu je poslana poruka Amiru Zukiću da se neće dozvoliti gašenje kladionica kako bi austrijski Novomatic imao monopol. S obzirom na poruke poslane s protesta, postavlja se pitanje političke instruiranosti. Radnice koje su organizirale proteste u Sarajevu i Zavidovićima činile su se mnogo manje politički motiviranima. Govorile su tek o tome da neće dozvoliti da se razore njihova radna mjesta. Zanimljivo, da li zbog predrasuda ili nečeg drugog, ovi protesti nisu imali veći odjek u medijima.

S druge strane, javljala su se govorkanja o radu na crno u kladionicama, o seksističkim ispadima prema radnicama, o tome da su otpuštane zbog trudnoće i prekomjernim satima rada… Nekoliko bivših radnika i radnica nam je u neformalnim razgovorima istaklo da su imali ove probleme, zbog čega su i napustili ta radna mjesta. Zanimljivo, nisu htjeli izravno opisivati svoja iskustva čak niti pod uvjetom anonimnosti. Istovremeno, privatni priređivači igara na sreću su u javnosti nastojali ostaviti imidž ljudi koji brinu za radnike više nego za profit. No, šta je od svega istina?

Kladioničke (ne)istine

Zastupnik kladionica Bet-Live d.o.o. Federacija i Petica Plus d.o.o. Ivan Lovrić tvrdi da ono što se u medijima spekulira o položaju radnika nije istina. Barem ne kada se radi o navedenim kladionicama. Tvrdi da je nemoguće poslovati bez pritužbi za rad jer pomenute tvrtke imaju mnogo zaposlenih, ali da se sve pritužbe riješe na obostrano zadovoljstvo. Bet-Live ima 790 uposlenih, a Petica plus ima 587 i svi su, prema riječima našeg sugovornika, prijavljeni. On tvrdi i da su plate u kladionicama u granicama prosjeka, a da su “medijske spekulacije o tome da se dio plaće uplaćuje na račun, a dio ‘na ruke’ neistinit i neutemeljen. Sve plaće koje isplaćuju Bet-Live d.o.o. Federacija i Petica Plus d.o.o. isplaćuju se žiralnim putem, a naknade koje proizilaze iz radnog odnosa (topli obrok, darovi povodom blagdana) isplaćuju se gotovinski sukladno općem kolektivnom ugovoru i Zakona o porezu na dohodak.” Uz to, tvrdi: “Privatni priređivači igara na sreću Bet-Live d.o.o. i Petica Plus d.o.o. nisu imali otpuštanja djelatnica zbog trudnoće. Kao dokaz tome iznosimo podatak da su u 12. mjesecu 2016. godine ove dvije tvrtke imale: Bet-Live d.o.o. 29 djelatnica koje su na trudničkom bolovanju, te 28 djelatnika na bolovanju po drugom osnovu, dok je Petica Plus d.o.o. za isto razdoblje imala 34 djelatnice koje su na trudničkom bolovanju, te 31 djelatnika na bolovanju po drugom osnovu.” 

Državni haos

Dobiti precizne podatke od državnih organa bilo je nemoguće. Odgovore o neprijavljenim radnicima i funkcioniranju kladionica dobili smo samo iz tri kantona. Ali, to nije garant da kantonalne institucije zapravo znaju šta im je posao. Primjer je Zeničko-dobojski kanton. Tamošnju Upravu za inspekcijske poslove upitali smo jesu li imali slučajeva neprijavljenih radnika u kladionicama. Oni su rekli da to nije njihova nadležnost (?!) i uputili nas na Federalno ministarstvo finansija – Kantonalni ured Zenica. S druge strane, iz Ministarstva finansija Ze-do kantona su nas uputili na nadležne inspekcijske organe. Precizne podatke dobili smo samo iz Livanjskog kantona, gdje je utvrđeno da nije bilo neprijavljenih radnika. U Kantonu Sarajevo, prema podacima koje smo dobili od Kantonalne uprave za inspekcijske poslove, “u proteklom periodu kod ovog organa nije registrovan nijedan slučaj prijavljivanja rada na crno u kladionicama na području Kantona Sarajevo. Kantonalni inspektori rada provodili su redovne nadzore iz svoje nadležnosti i samo u jednom slučaju, u januaru 2016. godine, utvrdili kršenje odredaba Zakona o radu FBiH u sportskoj kladionici na području Općine Vogošća.

U postupku te kontrole inspektori su otkrili jednog radnika koji je obavljao poslove iz redovne djelatnosti, bez zaključenog ugovora s poslodavcem i prijave na obavezne vidove osiguranja. Zbog utvrđenog prekršaja  pravnom i odgovornom licu kontrolisanog subjekta izdati su prekršajni nalozi u skladu sa Zakonom o radu FBiH.” Zanimljivo, Uprava za inspekcijske poslove Federacije BiH nije odgovorila na naše upite.

Petsto radnika gore-dolje

No, odgovorila nam je Poreska uprava Federacije BiH: “Prema  evidencijama Porezne uprave F BiH, broj uposlenih kod privatnih priređivača igara na sreću u 2015. godini iznosio je 4563, a u  2016. godini 4976.” Uz to, ponudili su podatke o naplaćenim novcima po osnovu poreza na dohodak:

“Privatni priređivači igara na sreću su po osnovu: poreza na dobit, poreza na dohodak, doprinosa za PIO/MIO, zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti, naknada za priređivanje igara na sreću klađenja u visini od 5% od uplate igrača i naknade u iznosu od 300,00KM za postavljanje uređaja za priređivanje klađenja po svakom uplatnom mjestu u 2015. godini uplatili  ukupno iznos od  27.355.825,36 KM, a u 2016. godini ukupno iznos od 53.457.660,05 KM. Po osnovu obaveza: poreza na dohodak, doprinosa za PIO/MIO, doprinosa za zdravstveno osiguranje i doprinosa za osiguranje od nezaposlenosti za uposlene radnike uplaćen je u 2015. godini iznos od 15.733.587,64 KM, a u 2016. godini iznos od  27.596.697,92 KM  i iste su uključene u navedene ukupne iznose.”

U podacima o broju radnika ne bi bilo ništa sporno da nam predstavnik privatnih priređivača Ivan Lovrić nije rekao da privatni priređivači igara na sreću imaju oko 5500 uposlenih. Gdje se u poreskim upravama i kantonalnim inspekcijama izgubilo oko pet stotina radnika, nije sasvim jasno. Tek je jasno da, ukoliko kantonalni i federalni organi rade posao ažurno kao što odgovaraju na novinarske upite, siva ekonomija može mirno da se razvija.

Iz svega što je do sada analizirano, stječe se dojam da su privatni priređivači bolje organizirani od onih koji bi trebali donositi zakone i nadzirati njihovo provođenje. To im u borbi koja se vodi oko Izmjena zakona o igrama na sreću daje veliku taktičku prednost u odnosu na federalne (i, sukladno tome, kantonalne) organe koji, počesto, niti ne znaju šta je njihov posao niti imaju pouzdane podatke. Zbog neadekvatnih zakonskih rješenja, ali i neažurnosti, privatnim priređivačima igara na sreću neće se oporezovati vrtoglavo visoke sume novca. A siromašnim i obespravljenim građanima će se za neplaćene režijske troškove slati sudski izvršitelji na vrata.

 

About The Author