Albanija je zemlja sa mnogo kontradiktornosti, a jedna od njih je vezana za njen pristup klimatskim promjenama, održivost i zelenu politiku. S jedne strane, zemlja koristi gotovo u potpunosti hidroenergiju i koristi gotovo nula plina, ali ne postoje nacionalni ili lokalni programi reciklaže. Ima najnižu stopu posjedovanja automobila u Europi, ali za grijanje ostavlja ljude zavisnima od loženja drva i struje za klima uređaje umjesto da daje subvencije za pumpe za centralno grijanje.

U velikim gradovima postoji slaba svijest o smanjenju upotrebe plastike i općeg otpada, dok se u ruralnim zajednicama ljudi bore da sastave kraj s krajem i žive od farme do stola jer nemaju drugog izbora. Kako se približava članstvo u EU, zemlja naporno radi na implementaciji nekih mjera za poboljšanje svojih zelenih politika, ali još uvijek ima posla koji treba obaviti.

Električni automobili

Vlada Albanije raspisala je tender za postavljanje električnih stanica za punjenje širom zemlje kao dio svog Nacionalnog akcionog plana za energiju i klimu. Ova inicijativa ima za cilj smanjenje direktnih i indirektnih emisija CO2 i usklađivanje s acquis-em (zakonodavstvom) EU.

Iako glavni grad Tirana već ima više od 20 takvih stanica, malo ih je u drugim regijama, posebno u popularnim turističkim destinacijama. Komunalna vozila, pojedini autobusi, policijski automobili i mnogi privatni taksi voze na struju. Ipak, usvajanje električnih automobila među građanima je relativno sporo.

Stanice za punjenje će biti strateški postavljene u Sarandi, Gjirokastër, Himarë, Valoni, Drač, Velipojë, Skadar, Korçë i na kopnenim graničnim prelazima. Ova široka distribucija osigurat će lak pristup punjačima za turiste širom zemlje. Albanija, koja se sve više fokusira na turizam kao važnog doprinosioca svom BDP-u, ima za cilj da do 2025. godine postavi 200 do 300 stanica za punjenje.

Prema nacionalnom akcionom planu za energetiku i klimu koji se odnosi na sektor transporta, Albanija je dužna da smanji potrošnju fosilnih goriva i kao rezultat toga ublaži zagađenje životne sredine. Albanska vlada je posvećena postizanju ovih ciljeva i sarađuje sa međunarodnim institucijama i vladama kako bi obezbedila neophodna sredstva za razvoj sektora.

Upotreba električnih automobila i dalje je ograničena među općom populacijom iz nekoliko razloga. Prvo, Albanija ima najnižu stopu posedovanja automobila u Evropi, sa samo svaki peti građanin koji poseduje automobil, prema zvaničnim podacima s kraja 2021. Štaviše, većina od 539.000 automobila u prometu koncentrisano je u Tirani, što dovodi do zagušenja saobraćaja i visokog nivoa zagađenja.

Drugo, cijena električnih automobila za mnoge je građane nezamisliva. Prosečna cena električnog automobila sa samo jednom baterijom procenjena je na 55.821 evra, dok je prosečna godišnja primanja albanskog državljanina oko 7.000 evra.

U pokušaju da podstakne veće usvajanje, vlada je odlučila da refundira naknade za registraciju, uključujući troškove za vlasničke listove, dozvole i tablice. Međutim, električni automobili čine samo 0,35% ukupnog broja automobila u zemlji, pri čemu se većina koristi u komercijalne svrhe.

Javni prevoz

Što se tiče javnog prevoza, radi se, ali situacija nije nimalo ista kao u drugim evropskim zemljama. Javni transport u Albaniji uglavnom je ograničen na gradske i međugradske autobuse. Unutar gradova, mreža autobusa – neki hibridni, neki na fosilna goriva – putuju duž glavnih putnih arterija, prema rasporedu, iako nesistematičnom. Međugradski prevoz se obavlja privatnim autobusima i kombijima – minibusevima koji putuju ležernim rasporedom i obično polaze sa svojih stajališta kada su puni. Postoje i neke privatne linije koje nude putovanja u susjedne zemlje i šire, kao što su Njemačka, Švicarska i Velika Britanija.

Tokom skoro pedeset godina komunizma, željezničke linije su saobraćale po cijeloj zemlji, ali su od tranzicije ka demokratiji došle u zapuštenost. Trenutno jedna linija prometuje sporo i nepravilno između Tirane i Skadra na sjeveru. Ali se prave planovi za oživljavanje albanskih željeznica.

Počinju radovi na liniji između Tirane i primorskog grada Drača, koji će uskoro biti dom za luku vrijednu više milijardi eura koju će finansirati arapski investitori. Veza će se na kraju protezati do Sjeverne Makedonije i bugarske luke Varna ako građevinski radovi ikada počnu.

Što se tiče međugradskog železničkog saobraćaja, veliki deo debate se fokusira na to da li bi neophodna investicija bila isplativa s obzirom na populaciju Albanije od 2,7 miliona, od kojih većina živi u glavnom gradu. Pristalice projekta vjeruju da će efikasne željezničke veze širom zemlje pomoći u rješavanju problema depopulacije u ruralnijim područjima omogućavajući brz transport do mesta gde su radna mesta najdostupniji.

Bilo je nekih planova za podzemni metro, pa čak i šuškanja o monošini, ali malo je vjerovatno da će to postati stvarnost.

Staze za bicikle

Tokom protekle decenije, upotreba bicikala u Albaniji, posebno u glavnom gradu Tirani, zabilježila je značajan porast. Uz rastuću zabrinutost oko održivosti životne sredine, zagušenja u saobraćaju i potrebe za zdravijim alternativama za prevoz, izgradnja biciklističkih staza u Tirani odigrala je ključnu ulogu u promociji biciklizma kao pogodnog načina prevoza.

Prije deset godina, Tirana je imala ograničenu infrastrukturu za bicikliste, s nekoliko namjenskih biciklističkih staza i nedostatkom infrastrukture za bezbednu vožnju biciklom. Međutim, uvažavajući važnost održivog transporta, albanska vlada je zajedno sa lokalnim vlastima pokrenula napore da se razvije sveobuhvatna mreža biciklističkih staza širom grada.

Izgradnja biciklističkih staza u Tirani bio je postepen proces, počevši od malih pilot projekata i postepeno se proširio kako bi pokrio više područja. U početku su uvedene biciklističke staze u centru grada i glavnim magistralnim putevima, gdje je potražnja za biciklizmom bila relativno velika. Kako su uspjeh i popularnost ovih početnih biciklističkih staza postali očigledni, vlasti su proširile svoje napore u drugim delovima grada.

Osim toga, neke od starijih biciklističkih staza, koje su imale rupe, nagnute strane i uglove, obnovljene su kao dvosmerne trake sa odgovarajućim površinama i preprekama koje ih razdvajaju od automobila.

Bilo je i pokušaja šema deljenja bicikala, ali su oni propali jer su ljudi jednostavno ukrali, napustili ili razbili bicikle. Ali sada je porast broja biciklista evidentan u cijelom gradu, iako su sigurnosni izazovi i dalje prisutni. Vozači automobila uglavnom imaju nedostatak svesti i poštovanja prema biciklistima, dok oni na biciklima i skuterima ne nose kacige, ne koriste svetla ili signale, zvona ili bilo koju vrstu sigurnosnih mjera.

Međutim, izgradnja biciklističkih staza u Tirani praćena je raznim merama podrške. To uključuje poboljšanje infrastrukture za sigurnost na cestama, kao što su semafori i signalizacija, radi poboljšanja sigurnosti, provođenje kampanja podizanja svesti i edukativnih programa i stvaranje biciklističke akademije za djecu u gradskom jezerskom parku.

Zelene površine

Tirana je poslednih godina doživela građevinski bum, u društvu podjelenom zbog sve manje zelenih površina, rušenja istoriskih zgrada i potrebe za više stambenog prostora za rastuću populaciju. Ali u prvom tromjesečju 2023. godine broj građevinskih dozvola je opao prvi put od 2018.

Prema zvaničnoj statistici INSTAT-a, izdate dozvole u prvom tromjesečju godine dostigle su 199.580 kvadratnih metara, što je smanjenje od 75% u odnosu na prethodnu godinu. Uporedo sa padom broja dozvola u glavnom gradu, brojke su pale u celoj zemlji za skoro 50 posto nakon što su prošle godine dostigle rekordnu vrednost.

Iako bi se ovo moglo preokrenuti, cena imovine u glavnom gradu je porasla, gurajući mnoge stanovnike sa tržišta nekretnina. Nekretnina se sada prodaje za preko 5.000 evra po kvadratnom metru u centru, sa nešto manje od 1.000 evra po kvadratnom metru dostupno na drugim mestima.

Ali još jedan veliki problem uzrokovan građevinskim bumom, pored zagađenja bukom i prašinom, je smanjenje zelenih površina. Godine 2020. oko 27% grada je označeno kao zelena površina, ali taj broj opada jer se vlasti bore da održe svoja obećanja.

Gradonačelnik Tirane Erion Veliaj obećao je 2016. da će zasaditi 2 miliona stabala u Tirani do 2030. godine u okviru tzv. inicijative Orbitalne šume, koja će obuhvatit ​​14.000 hektara koji uključuju dva zelena prstena grada. Međutim, brojni mediji su njegove planove odbacili kao neizvodljive i jednake dezinformacijama.

Da bi se postigao cilj, 120.000 stabala će morati biti posađeno svake godine, ali samo između decembra i marta kada su uslovi za to. Međutim, između 2017. i 2022. godine posađeno je samo 115.857 stabala, što znači da projekat značajno kasni sa planiranim. Da bi se vratila na pravi put, opština bi trebalo da zasadi preko 18.471 stabla mjesečno, ili 614 dnevno.

Opština je tada tvrdila da postoji nedostatak posebnog budžeta za projekat, što je dovelo do kašnjenja.

Ali zelene površine ne stradaju samo u Tirani. Svake godine više od 20,000 hektara šume nestane zbog sječe – legalne i nelegalne – i šumskih požara, pogoršanih dužim i toplijim ljetima.

Iako je napredak nešto poput vreće koja sadrži sva i svašta, bilo je nekih poboljšanja u poslednjih nekoliko godina. Otvaranjem poglavlja EU u kombinaciji sa povećanom svesti o potrebi da se bolje brine o našoj planeti, velike su nade da će Albanija učiniti nemoguće.