Sviđalo se to njima ili ne, tehnološke kompanije ne mogu izbjeći učešće u pitanjima geopolitike, sukoba i ratovima. Ne samo da djeluju blizu prve linije odbrane – ponekad je učinkovito obilježavaju. Ipak, ne postoji službeni mehanizam za razmjenu informacija o prijetnjama i napadima koji uključuju korporativnu infrastrukturu između vlada članica Evropske unije ili zemalja NATO-a i tehnoloških kompanija.
Uzmimo, na primjer, rat Rusije u Ukrajini. Nedugo nakon invazije, ukrajinski ministar digitalne transformacije Mykhailo Fedorov obratio se direktno Elonu Musku na Twitteru, tražeći podršku za korištenja Starlinka zbog uništenih internetskih infrastruktura. Istog dana, Musk je tweetao da je usluga aktivna. Takve razmjene između tehnoloških i državnih čelnika su rijetke, posebno u javnosti.
Naravno, vidjeli smo da Microsoft dijeli procjene prijetnji i izvještaje o cyber napadima, a Facebook i Twitter poduzeli su mjere kako bi osujetili kampanje dezinformiranja u rasponu od uklanjanja imitatora novinskih izdanja do identifikacije botnet mreža.
No postavlja se pitanje koliko te kompanije žele dijeliti njima manje povoljne informacije o tome kako se njihovi proizvodi koriste za geopolitičku korist, koje napade nisu uspjeli ublažiti i kada su zatražili pomoć vlade da spriječe katastrofu.
U posljednje vrijeme urađeno je nekoliko političkih napora kako bi se osiguralo da tehnološke kompanije koje upravljaju kritičnom infrastrukturom dijele potpunu sliku s nadležnim tijelima. Vjerovatno postoji mnogo tehnoloških kompanija koje skrivaju ili ne prijavljuju informacije o pokušajima hakiranja ili operacijama dezinformiranja.
Neke kompanije imaju bliske veze s obavještajnim službama i policijom, dok će druge dijeliti informacije samo kada se od njih direktno zatraži ili kada im se zaprijeti sankcijama u slučaju nepoštivanja. Ne postoje jednaki uvjeti, piše Financial Times.
Ograničavanje objavljivanja kritičnih informacija može biti legitimno, ali zemlje Evropske unije i članice NATO-a trebaju zahtijevati dijalog. Krajnje je vrijeme da se uspostavi mehanizam za razmjenu informacija s tehnološkim kompanija čiji su proizvodi i usluge u vitalnim čvorovima ekosistema koji bi se mogli pokazati odlučujućim u ishodima sukoba.
Dijalog o tehnologiji sukoba pomogao bi u razmjeni ključnih informacija o rizicima, prijetnjama i napadima. To bi koristilo objema stranama, pomažući vladama da budu u toku s razvojem hibridnog sukoba i dopuštajući kompanijama pristup većoj državnoj podršci tokom kriza poput sukoba, rata ili kibernetičkih napada.
Zajedničke informacije trebale bi se smatrati povjerljivima tako da se kompanije ne bi trebale bojati da će informacije koje dijele biti proslijeđene regulatorima. Takav bi dijalog osigurao da se sve kompanije okupe oko stola kako bi podijelile kritične uvide.
Izvor: Financial Times
