Čuvena jugoslovenska istoričarka i političarka Latinka Perović preminula je jučer u Beogradu u 90. godini. Bila je predsjednica Antifašističkog fronta žena Srbije (AFŽ), a dužnost sekretara Saveza komunista Srbije obavljala je od 1968. do 1972. godine.
Smatrali su je najuticajnijom ženom u zemlji u to vrijeme i jedinom koja je svoju poziciju stekla zahvaljujući svojoj inteligenciji, sposobnosti i ambicijama. U okršaju sa liberalnim krilom Saveza komunista Srbije, 1972. godine Josip Broz Tito smjenjuje je sa pozicije sekretara, zajedno sa predsjednikom Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije Markom Nikezićem. Nakon toga se više nikada nije vratila u politiku, već se posvetila istoriografiji.
Nekadašnja novinarka FTV, Envera Selimović, još je davne 2002. godine intervjuisala ovu fantastičnu ženu u njenom domu u Beogradu. U svom uvodnom dijelu Selimović kaže: „Nedaleko od Kalinića pijace što nosi ime dr. Sime Miloševića, nalazi se ulica tiha, sklonjena od vreve, dobra adresa ali se već izvjesno vrijeme posebno od suđenja Miloševiću, Slobodanu izgovara sa pomiješanim osjećanjima. Pomiješanom onoliko koliko se u životu ovih ljudi prepliću prošlost i sadašnjost, istina i mit, nesporazumi sa diktiranim i realnim. U ulici dr Miloševića stanuje žena koja se po prirodi svog zanata bavi upravo tim fenomenima. Istraživač je prošlosti srpskog naroda, historičar društvenih ideja. A opet, prije svega dočekuje nas izvanrednom gostoprimljivošću, osobno ide spremiti kafu, nastojeći da na minimum svede svoj autoritet i učini da se gosti što ugodnije osjećaju. U međuvremenu razgledam carstvo Latinke Perović“, kaže naša nekadašnja novinarka FTV i dodaje: „Mnogi je zovu savjest Srbije, ona otklanja misterije, daje odgovore na prešućena pitanja, poziva na suočavanje sa zabludama. To pozivanje sada je sud legitmiziranog historičara zbog čega je prije 30 godina proglašena državnim neprijateljem. Još dok razgovaramo prije samog intervjua, uporno pokušavam pronaći gorčinu u njezinom iskazu. Iako mora u sebi nositi drama za sedam života, to se ne da primjetiti. Razoružavajućom jednostavnošću svoju biografiju svodi na najšturije podatke. Rođena je u Kragujevcu 1933., njeni roditelji još su živi. Škole do doktorata završila je u Beogradu, ima dva sina, jedan je ljekar u Belgiji, drugi živi u Beogradu. Ima i dvoje unučadi. Njen muž, poznati publicista, nedavno je umro. Za 40 godina braka bio joj je velika podrška, posebno u vrijeme osude na zaborav. Bilo je to početkom 1970-ih kada se na bilo kakav pokušaj modernizacije u partiji gledalo sa podozrenjem. Kao sekretar Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, uz Marka Nikezića tadašnjeg predsjednika, smatrala je da je dotadašnji model socijalizma bio iscrpljen i da je vrijeme za ekonomsku modernizaciju i političku demokratizaciju“, kaže novinarka Envera Selimović u uvodnom dijelu ovog intervjua.
Cijeli intervju možete pogledati u nastavku.
Izvor: federalna.ba
