Kada na dnevni red dođu ratna zbivanja, nestaju bilo kakve razlike između ova dva medija
RTRS: Neprofesionalno, dakle, očekivano
13. – 19. august 2018.
POSEBNA SJEDNICA: Na političkom planu, nedjelju iz nas u Bosni i Hercegovini obilježila je posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj je glasovima poslanika srpskih političkih stranaka odbačen Izvještaj Vlade RS iz 2004. godine o dešavanjima u i oko Srebrenice u julu 1995. godine.
Svi izvještaji koji su gledaocima ponuđeni o ovoj temi, od najave sjednice, samog zasjedanja parlamenta ovog bh. entiteta do reakcija dan kasnije, predstavljaju samo zbir manipulacija kojim srpska politička scena nastavlja praksu negiranja genocida koji su nad bošnjačkim muškarcima i dječacima počinili pripadnici vojske i policije bosanskih Srba.
ŠTA KAŽU DRUGI: Stavovi Bošnjaka stali su tek u kratku izjavu poslanika Koalicije Domovina, prezentiranu tako da se izbjegne suština onog što je zaista rečeno, a u javnosti tek odjekne stav da “Srbi nisu genocidan narod”. I još kraći, prepričan komentar Munire Subašić (Udruženje majki Srebrenice) da za njih odbacivanje Izvještaja ništa ne znači.
Iako je odluka srpskih poslanika Narodne skupštine naišla na oštre reakcije Ureda visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH (OHR), Ureda Evropske komisije, Ambasade SAD-a BiH, ali i brojnih političkih stranaka u Federaciji BiH, gledaoci o tome nisu informisani. Neprofesionalno, ali za javni servis RS-a potpuno očekivano.
ZAŠTO KOVAČ? Vezano za ovu temu, izdvajamo i dio razgovora koji je s Tomislavom Kovačem, ratnim ministrom policije RS-a, dan uoči sjednice Narodne skupštine vodio glavni urednik informativnog programa RTRS-a Siniša Mihailović. Sam Kovač nije o dešavanjima u Srebrenici, odnosno općeprihvaćenom stavu negiranja zločina genocida, rekao ništa novo. No ostaje pitanje zašto RTRS za sugovornika koristi osobu protiv koje je Tužilaštvo BiH u decembru 2017. godine podiglo optužnicu za ratne zločine počinjene upravo u Srebrenici? I koji, koristeći se pravom na dvojno državljanstvo (BiH i Srbija), ostaje nedostupan vlastima naše zemlje.
Kada novinarima ponestane događaja i validnih informacija, onda se uredništvo Dnevnika opredjeljuje za prenošenje tekstova printanih medija iz Srbije ili pak potpuno marginalnih portala iz te zemlje. Izdvajamo iz nedjelje iza nas pisanje beogradskih Večernjih novosti koje saznaju “da će tokom svog boravka u Sarajevu ministar spoljnih poslova Ruske Federacije Sergej Lavrov tražiti od predstavnika BiH da mu predoče tajni spisak s imenima ruskih državljana koji nisu dobrodošli u BiH i razloge za to”. A spisak je, kažu Večernje novosti, sačinio niko drugi nego ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić i “o tome obavijestio ambasadora Rusije u BiH, ali mu nije spisak želio predati”. Komentarisanje ovakvih informacija koje javni servis plasira je suvišno.
OPET MEKTIĆ: Dragan Mektić bio je predmet posebne pažnje novinara Dnevnika 2 nakon što je objavljena informacija da je smijenjen s pozicije šefa Izbornog štaba SDS-a. Iako su iz te stranke pojasnili da nositelji izbornih listi ne mogu koordinirati izbornom kampanjom, Gvozden Šarac javnosti saopštava da “Mektić odlazi”. I potom uzima komentar visokog funkcionera SNSD-a koji kaže da “smjenom Mektića SDS pokušava da spriječi izborni debakl”.
U maniru već viđenog, vladajuće partije i njihovi kandidati nastavljaju s praksom zloupotrebe svojih funkcija kako bi vodile izbornu kampanju. A RTRS, kao što smo to svjedočili u izvještaju iz Trebinja o boravku predsjednika i premijerke RS-a, u tome im zdušno pomaže.
Izdvojeno
U Dnevniku 14. avgusta, vijest o tragediji u Genovi izazvanoj rušenjem nadvožnjaka emitovana je tek u 27. minutu.
Ocjena: 1
BNTV: Halo, je l’ to RTRS?
13. – 19. august 2018.
MI MISLIMO ISTO ŠTO I ONI: Uz sve razlike koje postoje između RTRS-a i BNTV-a, ponovo naglašavamo da postoje pitanja, posebno vezana za dešavanja iz minulog rata, oko kojih nema razilaženja između ove dvije medijske kuće.
Svjedočili smo tome u nedjelji iza nas, u načinu na koji su prezentovani izvještaji o najavi održavanja, a potom i samoj sjednici Narodne skupštine RS na kojoj je glasovima poslanika srpskih partija odbačen Izvještaj Vlade RS iz 2004. godine o dešavanjima u i oko Srebrenice u julu 1995. godine. Jedina razlika koju bilježimo jeste da je uredništvo Dnevnika 14. avgusta gledaocima predočilo i da su pojedine međunarodne organizacije sa sjedištem u BiH, spomenuta je samo misija OSCE-a, kritikovale odluku Narodne skupštine RS.
DODIK DOBIO ŠTO JE HTIO: Kako je BNTV sasvim jasno pozicioniran uz opozicioni blok, onda je i izostala analiza njenog ponašanja tokom glasanja o ukidanju Izvještaja o Srebrenici. Ako ništa drugo, onda iz razloga što je upravo iz njihovih redova ranije iskazano nezadovoljstvo što se ta tema na raspravi trebala naći pred početak predizborne kampanje. Odnosno da je entitetski predsjednik Milorad Dodik, na čiji je zahtjev Izvještaj došao u parlament, dobio što je htio. I ponovo opoziciju nadigrao, kao što je to učinio i u osvit lokalnih izbora 2016. godine kada je opozicija podržala održavanje referenduma o Danu RS-a.
ZVIZDIĆ I MERKEL: Za razliku od marginalizovanja sastanka predsjedavajućeg Vijeća ministara Denisa Zvizdića s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel u Dnevniku RTRS-a, gledaoci BNTV-a imali su priliku dobiti opširnu informaciju i čuti poruke koje je, posebno povodom nemogućnosti mijenjanja granica na Balkanu, te nastavka puta naše zemlje ka članstvu u Evropsku uniju, uputila Merkelova.
TEHNIČKE INFORMACIJE: Nakon dugog perioda vidne nezainteresovanosti za problem migranata s kojim se BiH suočava, i uredništvo Dnevnika odlučilo je da gledaocima donese više detalja o ovom pitanju. No uglavnom se radi o nizu tehničko-statističkih informacija. Sami migranti ipak i dalje ostaju ljudi bez lica, bez sudbina. No pozitivan pomak izdvajamo u prenošenju vijesti Agencije Anadolija (AA), u kojoj predstavnik Granične policije BiH ukazuje na jedan od ključnih problema. A odnosi se na odluku Srbije da ukine vize za državljane Pakistana i Irana koji s urednim dokumentima stižu u Srbiju, a naknadno ih uništavaju kako bi ilegalno prešli u BiH, a potom se pokušali dokopati neke od država Evropske unije.
POČINJE ŠKOLA: Nevena Dević bavila se jednim od pitanja koja daleko više zanimaju građane nego ovdašnje političare. Donijela je izvještaj o tome koliko novca roditelji trebaju izdvojiti kako bi djecu opremili za polazak u školu. Podvučeno je kroz izjave roditelja da cijene udžbenika, školskog pribora i torbe nadmašuju mogućnosti prosječne porodice.
Kao pandan tome, Milan Kovač je u Dnevniku 15. avgusta gledaocima predočio podatke o novcu koji kabinet predsjednika RS-a izdvaja samo za troškove goriva. I ukazao na nastavak prakse da vlast svoje pozicije koristi kako bi javna sredstva (zlo)upotrijebila za vođenje predizborne kampanje.
PRAVDA ZA DAVIDA: I u nedjelji iza nas nastavljeno je svakodnevno uključenje s Trga Krajine članova porodice ubijenog Davida Dragičevića ili nekog od pripadnika grupe “Pravda za Davida” koji u Banjaluci više od 140 dana traže istinu o ubistvu ovog mladića.
RS I BiH: Ponovo pitamo šta je Republika Srpska, a šta BiH? Jer drugačije ne možemo tumačiti nastavak prakse po kojoj novinari u izvještajima koji tretiraju pitanja od interesa za cijelu državu koriste termin “u RS-u i BiH“ ili “za RS i BiH“. Navodimo primjer iz izvještaja emitovanog 13. avgusta, a posvećenog novcu koji iz dijaspore svake godine stiže u BiH. U kojem se navodi da je to od “značaja za RS i BiH“.
Izdvojeno
Koliko god se uredništvo Dnevnika BNTV-a pozicioniralo kao kritičar politike predsjednika bh. entiteta RS Milorada Dodika, postoje stvari o kojima Dodik govori ali se nikada ne dovode u pitanje. Izdvajamo primjer iz Dnevnika emitovanog 18. avgusta kada je bez ikakvog kritičkog osvrta u cijelosti predočena njegova izjava u kojoj ponovo zagovara secesionističku politiku u BiH, vežući to kao varijantu za podjelu Kosova.
Ocjena: 3
Komparativna analiza
Iza nas je još jedna sedmica u kojoj se potvrdilo da postoje teme oko kojih ne postoji nikakva razlika između RTRS-a i BNTV-a. Ovog puta to je odluka Narodne skupštine o stavljanju van snage Izvještaja Vlade RS iz 2004. godine. Nama samo ostaje da postavimo pitanje uredništvima dnevnika obje medijske kuće: Koliko je ljudi u Srebrenici trebalo biti ubijeno, koliko je potrebno još otvoriti masovnih grobnica, i primarnih i sekundarnih, pa da se potvrdi brutalnost počinjenog zločina, koliko još presuda za genocid treba biti izrečeno pa da o ovoj temi počnu izvještavati objektivno i profesionalno?
