Branitelji su na sebe preuzeli odgovornu ulogu muzičkih urednika i čuvara morala. Tu ambiciju ispašta cijela Hrvatska

Piše: Vladimir Matijanić

Skupina koja se 23 godine nakon rata predstavlja kao hrvatski branitelji uspjela je gotovo nemoguće: oživjela je ovih dana dugosilaznu karijeru Momčila Bajagića Bajage. Nije Bajage desetljećima bilo u utjecajnijim hrvatskim medijima, Hrvatska radio-televizija dosljedno čuva tekovine etničkog čišćenja etera provedenog početkom devedesetih, kad su u kantu rezerviranu za nepodobne ubačeni i Riblja čorba i Ekatarina Velika. Osim toga i Bajaga, ako ćemo pravo, odavno zvuči kao naporna kopija samog sebe iz osamdesetih. Svejedno, postao je glavna tema na portalima i društvenim mrežama.

Povod je poznat, veteranska udruženja proglašavaju ga nepodobnim jer je navodno četnikovao u devedesetima. Premda o tome nema dokaza, on je čak i demantirao optužbe, zbog silnih mu je pritisaka otkazan koncert u Karlovcu, dok je u Varaždinu nastupio samo zato što se gradonačelnik Ivan Čehok oglušio na javni poziv za zabranu koji su uputili bivši pripadnici gardijske brigade Pume.

Ovaj privremeni neuspjeh hrvatskih branitelja od srpske glazbe kompenziran je pritiskom na organizatore festivala ojkanja u Petrinji: nakon što su tamošnji veterani na konferenciji za novinare zapazili da „ojkanje nije tradicija“ u njihovu gradu te da „ojkaju oni koji su pucali po nama“, dva su beogradska kulturna društva odustala od nastupa na trećem Festivalu ojkanja zakazanom za 25. kolovoza. Manifestacija nije otkazana, ali jasno je kako se od benignog ljetnog događaja pretvara u priredbu sa sigurnosnim rizikom.

Ljudi rođeni kad je završen rat u Hrvatskoj danas imaju 23 godine i premda ga ne pamte, svakodnevno proživljavaju njegove mržnje i traume. Modra od čvrstog zagrljaja veterana, Crkve i HDZ-a, kao ovlaštenih čuvara ovdašnjih službenih istina, Hrvatska se ostvaruje baš kako je jednom opisao Igor Mandić – kao promašeni projekt šovinističkih elita.