RTRS: Šta je to sloboda medija?

29. april – 5. maj 2024.

DAN SLOBODE MEDIJA: Svjetski dan slobode medija (3. maj) Radio Televizija Republike Srpske je obilježila filozofskim pristupom, pitajući se šta je to sloboda medija, da li je ikad postojala i ko određuje koliko je koji medij slobodan i nezavisan. Generalno, iz sadržaja njenih centralnih informativnih emisija je jasno ko ovoj kući određuje šta je sloboda i koliko je može postojati, a iz spomenutog priloga se zaključuje kako je jedini problem sa ostatkom svijeta taj što se ne vode istim kriterijima kao RTRS. Sagovornici u prilogu su brižno odabrani kako bi se, umjesto da se izrazi briga nad činjenicom da je BiH na ljestvici slobode medija pala za 17 mjesta, krivica za to svalila na svakog osim na vlasti RS-a, te da istaknu kako ne mogu o slobodi medija govoriti oni koji cenzurišu ruske medije. Pametnome dovoljno da se saberu dvije poante i zaključi otkud vjetar puše.

ATMOSFERA STRAHA: To koliko RTRS nastoji u svoje gledatelje uliti osjećaj straha i ugroženosti odavno nije nimalo bezazleno, i jako podsjeća na medijsku pripremu ratova devedesetih. Skoro da nema dana bez unošenja straha, a vrhunci ove sedmice su bili navodna prijetnja „okupljanjem Bošnjaka u Potočarima i provokacijama na Vaskrs“ koja je ponavljana u petak i subotu (3. i 4. maj), te prilog o poligonu za airsoft u Sanskom Mostu koji je emitiran također u subotu. O prijetnji u Potočarima MUP RS nije ništa odgovorio drugim televizijama koje su se bavile ovom temom, poput TV N1, a gledateljima nije objašnjeno ni o kakvim je provokacijama riječ. Zato je prilog o poligonu za airsoft obilovao konstrukcijama o ratnoj prijetnji, uz naglašavanje toga kako je riječ o simulacijama ratnih igara, kako se skrnavi mjesto nekadašnje partizanske bolnice, intervjuisani su ustrašeni povratnici… Zanimljivo, jedan stvarni slučaj ugrožavanja sigurnosti – pucanj iz vatrenog oružja na kuću bošnjačkog povratnika u Gacko – za RTRS nije bio vijest koja zaslužuje mjesto u dnevniku.

UKAZANJE REZOLUCIJE: Već sedmicama u dnevnicima RTRS-a traje prava histerija oko usvajanja rezolucije koja se tiče Srebrenice u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda. Sve to vrijeme ova televizija propušta gledatelje upoznati sa sadržajem rezolucije, ali u utorak (30. april) se desilo i to – tekst rezolucije se ukazao na ekranu i onaj ko čita dovoljno brzo i zna engleski jezik mogao se upoznati sa onim što u njoj piše. Za ostale, RTRS je izdvojila samo dva njena člana, sa naglaskom na onaj koji poziva da se „nastavi sa procesuiranjem onih koji tek treba da se suoče s pravdom“. Šta je to toliko loše u procesuiranju onih koji su počinili zločine i zašto je to nešto čega bi se običan gledatelj RTRS-a trebao plašiti, iz ovog dnevnika nismo saznali.

Ocjena: 1

BNTV: Sve što nema neprofesionani RTRS, ima BNTV

29. april – 5. maj 2024.

NAPAD U GACKU: Dok je RTRS, po definiciji televizija svih građana koji je plaćaju kroz pretplatu i poreze, ignorisao pucanj u prozor kuće povratnika u Gacko, privatna BN televizija je izišla na teren i donijela informacije s lica mjesta (petak, 3. maj). Saznali smo činjenice vezane za događaj, vidjeli smo izjave i izraze osude ovog čina koje su dali predstavnici lokalnih vlasti, čuli smo šta o incidentu imaju reći mještani, i sve to na objektivan, odgovoran i human način, čime su zadovoljeni svi postulati etičnog i odgovornog novinarstva kojem je interes zajednice na prvom mjestu. Rutinski urađena lekcija brojnim drugim medijima u BiH.

MIRO DŽAKULA: U izvještavanju o kriminalu i korupciji se BNTV nema problem pozvati i na druge medije te prenijeti njihove uratke, pomažući tako da njihove priče dospiju do šire publike. Tako smo u ponedjeljak (29. april) gledali šestominutni prilog o carstvu nekretnina u posjedu direktora Uprave za indirektno oporezivanje BiH Mire Džakule, baziran na pisanju portala Valter. Dobre priče, zasnovane na dobrim informacijama često ostanu samo na internetskim platformama i jako je korisno kad ih – uz profesionalno spominjanje izvora – prenesu i drugi mediji poput televizije koja ima jako visok udio gledanosti.

AFERE, AFERE I AFERE: Nema dnevnika BNTV-a u kojem nema barem jednog priloga o nekoj aferi, zloupotrebi položaja, pronevjeri, kriminalnoj privatizaciji, nesavjesnom upravljanju… Po ovome bijeljinskoj televiziji vjerovatno ne može parirati niti jedna druga u državi i zbog toga je njen značaj neprocjenjiv. Osim spomenutog Džakule, u ponedjeljak je BNTV spomenuo i problematičan otpis poreznih dugova, u utorak se bavio novim zaduženjem Fonda zdravstvenog osiguranja RS i kršenjem zakona o eksploataciji šljunka, u srijedu privatizacijom zvorničkog preduzeća „Energolinija“, a u četvrtak izostankom obećanih sredstava za zaštitu od poplava u Prijedoru i obnovu Berkovića i Ljubinja nakon potresa. U petak smo gledali sjajne priloge o tome kako novi zakon o referendumu uništava smisao koncepta referenduma, kako se mještani sela u blizini Prijedora protive planiranoj trasi autoputa, kako ni dva mjeseca nakon svečanog otvaranja nisu počeli radovi na putu Foča – Tjentište… Teško je i pobrojati sve takve priloge, i treba uistinu odati priznanje jednoj televiziji sa prilično skučenim resursima za sve ono što uspije isporučiti gledateljima.

Ocjena: 9

KOMPARATIVNA ANALIZA

I ove sedmice smo gledali RTRS kao nominalno javni servis, a u suštini privatnu televiziju Milorada Dodika i njegovog režima, te BNTV kao privatnu televiziju koja vrši ulogu javnog servisa i postavlja važna pitanja u ime građana. Pritom vrijedi naglasiti kako se riječ „režim“ ne uzima olako i bez osnove, budući da je jedna od odlika političkog sistema koje se može opisati kao „režim“ upravo postojanje „javnih medija“ koji su pod potpunom političkom kontrolom.

Iz dana u dan RTRS je medijski advokat Dodika i njegove vlasti, počevši od ponedjeljka kad je to bila skoro bukvalno, prenoseći pomno odabrane detalje sa suđenja predsjedniku RS-a pred sudom BiH. Ocijenjeno je kako je suđenje namješteno „kao i haški tribunal“, prokomentarisano je i kako je dio materijala bio na „takozvanom bosanskom jeziku“, a kao pobjeda Dodikove odbrane predstavljeno je odbijanje suda da kao dokaze prihvati dokumente sa stranice OHR-a. Dok se RTRS upinjao da ovo predstavi kao delegitimizaciju OHR-a, BNTV je objasnio da je riječ o dokumentima koje će sud cijeniti naknadno, nakon što se osiguraju originali sa potpisima i pečatima. Osim toga, BNTV je umjesto ocjena i mišljenja donio snimke sa suđenja, između onoga i onu na kojoj se Dodik pridiže nakon opomene sutkinje kako mora ustati. Na RTRS-u to nismo mogli vidjeti.

Kao što je rečeno u izdvojenom dijelu, RTRS održava histeriju oko rezolucije o Srebrenici, pri čemu se tu i tamo i zapliće u svoje konstrukcije. To smo vidjeli u utorak (30. april), u prilogu o najavi ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića da bi nakon usvajanja rezolucije BiH mogla pokrenuti tužbu protiv Srbije. O ovome RTRS potpuno ispravno kaže kako Konaković najavljuje tužbu „iako eventualno usvajanje rezolucije ne može biti pravni osnov“ za to, ali time ujedno torpedira i vlastiti narativ na kojem bazira širenje straha od navedene rezolucije.

U srijedu je obilježen Međunarodni praznik rada, te je i tu vidljiva razlika u pristupu ovih dviju televizija. Što se BNTV-a tiče, sindikalisti su produžena ruka vlasti i „okupili su se na pasulju umjesto na protestima“, a analitičari naglašavaju kako se skupovi koriste u političke svrhe i kako „nema apolitičkog jezgra protesta“. S druge strane, isti skup sindikalista u Banjoj Luci je RTRS ispratio kao ozbiljan sindikalni skup i prenio opšte poruke poput onih kako je neophodno povećanje plata, što je čak i za one naivnije jasna simulacija neslaganja sindikata i vlasti.

Vlast se na RTRS-u spominje isključivo u pozitivnom kontekstu, i to do te mjere da su i prilozi iz zajednice krojeni prema njoj. Tako ćete (četvrtak, 2. maj) vidjeti prilog o šaranju jaja koji je tu da bi se kroz njega ukazao Draško Stanivuković te prilog o donaciji namirnica javnoj kuhinji kao okvir za pojavljivanje predsjednika banjalučkog SNSD-a Vlade Đajića i kandidata ove stranke za gradonačelnika Nikole Šobota. U istom dnevniku je bio i prilog o dječaku Milošu Jeličiću koji je dobio poljoprivrednu mašinu – ni manje ni više, od predsjednika Dodika.

Ovakva i ovolika podređenost vlasti ne može dobiti prolaznu ocjenu ni u jednom racionalnom sagledavanju, ko god da „određuje koliko je koji medij slobodan i nezavisan“, što bi rekli na RTRS-u. S druge strane, imao neko simpatije prema BNTV-u i politici kojoj ova televizija naginje ili ne, niko im ne može poreći očiglednu strast za novinarskim poslom i entuzijazam kojim prave dnevnike koji mnogim televizijama mogu poslužiti kao primjer.

Plus sedmice

RTRS

Dječje pozorište RS učestvovalo je na međunarodnom festivalu u Ankari, o čemu je RTRS slikom izvijestio u srijedu (1. maj). Ono što ovaj prilog čini posebnim je da se u kadrovima koji su vjerovatno snimljeni poluprofesionalno i poslani iz Turske nije našao niko iz vlasti RS-a, niti je sadržavao izjave i poruke predstavnika te vlasti, što je za segment u dnevniku RTRS-a gotovo začuđujuće.

BNTV

U pomalo čudnim prilozima, neuobičajenim za dnevnike ovdašnjih televizija, BNTV se u subotu i nedjelju (4. i 5. maj) bavio pitanjem sreće – najprije je u subotu tražen odgovor na pitanje „da li ste zaboravili živjeti punim plućima“, a u nedjelju su čak četiri i po minute posvećene pitanju „šta je sreća i može li se mjeriti“. Riječ je o jako zanimljivom odmaku od svakodnevnih tema koji u svakom slučaju djeluje osvježavajuće i zasigurno ima pozitivan efekt na publiku.

Minus sedmice

RTRS

Dnevnici RTRS-a su profesionalna sramota takvih razmjera da čak i kad na Dan slobode medija zagovaraju strožu regulaciju profesionalne zajednice i lamentiraju nad „nepravdom“ Zapada prema ruskoj ratnoj propagandnoj mašineriji, to opet ne bude najgore što se može izdvojiti. Stvarni minus sedmice je čitav Dnevnik 2 od četvrtka (2. maj), koji je u cijelosti posvećen ponavljanju narativa o rezoluciji o Srebrenici, prepucavanjima političara, serviranju istine, evociranju ratnih tema, obilježavanju godišnjica vezanih za rat… Teško je ne postaviti pitanje – kako je moguće napraviti nešto što se zove DNEVNIK a da u njemu nema apsolutno ništa što se tog dana desilo u društvu, ekonomiji, kulturi i drugim sferama života u više od šezdeset općina i gradova RS-a u kojima živi skoro milion ljudi koji vas financiraju svojim novcem?

BNTV

Dnevnici BNTV-a imaju dobar sadržaj, ali ne bi bilo zgoreg malo poraditi na formi. Istina je da informativni program nije osnova ove televizije i da je ona od svog nastanka gledana radi zabavnih i kolažnih sadržaja, ali postotak gledanosti dnevnika BNTV-a i njihova relevantnost nisu u skladu sa izgledom studija i grafikom koji su dosta stereotipni i neugledni čak i po mjerilima koja su važila prije deceniju. Vrijeme je za osvježenje.