Hayat i BNTV: DOBRO ODRAĐEN PR

Hayat TV: BEZ PRAVE INFORMACIJE O SJEDNICI DVIJE VLADE 3. – 9. novembar 2015. KAKO NE ISPRATITI DOGAĐAJ? Zajednička sjednica srpske i bosanskohercegovačke vlade protekla je u ozračju podrazumijevajuće medijske podrške i naklonosti (srijeda, četvrti novembar). Urednik Senad Omerašević izdvojio je dosta vremena događaju koji sigurno zaslužuje pažnju, ali se tek na marginama moglo čuti […]

Hayat i BNTV: DOBRO ODRAĐEN PR

Hayat TV: BEZ PRAVE INFORMACIJE O SJEDNICI DVIJE VLADE

3. – 9. novembar 2015.

KAKO NE ISPRATITI DOGAĐAJ? Zajednička sjednica srpske i bosanskohercegovačke vlade protekla je u ozračju podrazumijevajuće medijske podrške i naklonosti (srijeda, četvrti novembar). Urednik Senad Omerašević izdvojio je dosta vremena događaju koji sigurno zaslužuje pažnju, ali se tek na marginama moglo čuti da su potpisani sporazumi, protokoli i memorandumi. Da ne govorimo da rezultati i sadržaj sjednice nisu sumirani, i da je javnost ostala uskraćena za informaciju o kakvim se sporazumima tačno radi.

IZDVOJENO: Događaj sedmice ostao je u raljama euforične atmosfere, a najbolji prilog o sjednici dvije vlade bio je onaj koji je nijemo bilježio slike skupocjenog i mnogobrojnog obezbjeđanja uz naslov “Nekima plaće sutra”. Rubrika “Bez komentara” često ima smisla u praćenju naše svakodnevnice.

PREZENTER KAO ZAŠTITNI ZNAK: Već u drugoj sedmici gledanja jasno je da je Tomislav Đurić za Hayat televiziju mnogo više od spikera i urednika Vijesti. Radi se o rijetko uvjerljivom i prepoznatljivom TV licu izoštrenog glasa originalne boje čija ukupna pojava asocira na umjerenost, staloženost i ozbiljnost. Đurićevo intoniranje je bez greške, a gestikulacije i komunikacija s publikom su besprijekorni.

RIJEŠENA MISTERIJA O NAORUŽAVANJU: U petak, šestog novembra, Elma Begović donosi priču o naoružavanju u regionu, o kojoj smo u prošloj sedmici mogli slušati kao o uznemirujućoj prijetnji. Sada nam novinarka obogaćuje prilog trezvenim analitičkim pristupom stavljajući informaciju u realan kontekst. Nešto što je gotovo bilo predstavljeno kao ratna opasnost, sada je odgovornim i objektivnim prikazom predočeno u svojim stvarnim razmjerama.

DAYTON U STILU DEVEDESETIH: Isti dan, urednik Omerašević odlučio se veći dio Vijesti posvetiti godišnjici Dejtonskog mirovnog sporazuma. Upriličen je i razgovor sa profesorom ustavnog prava, Kasimom Trnkom, izdvojene su izjave visokih predstavnika, ali radilo se o dosadnom i neupotrebljivom materijalu koji ne zaslužuje status tematske vijesti dana. Posebno je razgovor sa profesorom Trnkom bio razvučen i neprilagođen, te je više ličio na nepopravljivo nezanimljiv politički talk-show, u stilu postratnih autorskih pothvata HRT-ove vedete Branimira Bilića.

PLUS SEDMICE:

Prilog Elme Begović. Dinamičnom i odgovornom prezentacijom raskrinkano je prošlosedmično senzacionalističko naslađivanje oružjem koje zvecka regionom.

MINUS SEDMICE:

Sadržaj sjednice Savjeta ministara i srpske vlade uopšte nije propraćen, a događaju je posvećeno više od pet minuta.

OCJENA: 7

BN: KOLIKO DODIKA JE DOVOLJNO DODIKA?

3. – 9. novembar 2015.

RED BOSIĆA, RED DODIKA: BN-ov pristup sjednici dvije vlade bio je nešto sadržajniji jer je veći prostor dat izjavama Vučića i Zvizdića (pripremila Slađana Jašarević). Dominirali su naslovi “dijalog, dogovor i poštovanje”, “za mir i stabilnost”, a narativu o dogovorima uporno je promicalo šta je zaista dogovoreno. Druga vijest je bio sastanak Mladena Bosića i srpskog spremijera, a šlag na tortu površnog praćenja dnevne politike i njenog učitavanja u svaki događaj je Dodikova izjava koja dobija poseban tretman jer nipodaštava održanu zajedničku sjednicu.

IZDVOJENO: Predsjednik Republike Srpske je u protekloj sedmici dobijao previše pažnje, pa je svako malo njegova izjava (o Daytonu, Aleksandru Vučiću…) dobijala ruho izdvojene vijesti koja se posebno intonira. Koliko god to paradoksalno zvučalo, BN se upornim recikliranjem Dodikovih izjava stavlja u službu njegove propagande jer mu se neosnovano i u svakoj prilici daje na bitnosti.

JANJIĆ 2X VS. DODIK: Zašto nam se Dodik često ukazuje, mogli smo saznati u dnevnicima urednika Slobodana Durmanovića javljanjem Dušana Janjića (srijeda i petak), koji se javnosti obraćao u ulozi političkog analitičara. Dva puta u dva dana, Janjićevi komentari pratili su Dodikove izjave, a zaključak se svodio na isto: “Nužna je promjena vlasti.” Ok, možda i jeste, ali je li nužno da se jedan, pa i privatni medij, u potpunosti podredi mijenjanju te vlasti favoriziranjem analitičara koji se podređuje nečijim dnevnopolitičkim interesima?

VIJEST KOJA NE BLIJEDI: Subotnji prilog o protestnoj šetnji povodom godišnjice ubistva Milana Vukelića (urednik S. Durmanović) pratio je iscrpan pregled o svim misterioznim okolnostima ovog ubistva. Od praćenja šetnje kojom građani iskazuju bunt i pomen do opisa poznatih činjenica i navodnih okolnosti. Ozbiljan prilaz temi koja nas sve boli i koja zaslužuje veliku minutažu. Zločin koji se desio treba svakodnevno i u svakoj prilici spominjati jer to je obaveza svakog zdravog društva koje drži do sebe. BN je još jednom pokazala da ne preza od otvaranja i spominjanja najvećih afera i tabu tema o razmjerama kriminala koji nagriza naše društvo. Kakav god da je poriv, doprinos je vidljiv i nedvosmislen.

PLUS SEDMICE:

Prilog o protestnoj šetnji povodom ubistva M.Vukelića. Da je samo deset ljudi bilo u protestnoj povorci, odgovoran informativni medij koji prepoznaje vijest i njen značaj, prenio bi protest. BN se, uprkos slabijem odazivu građana, ponio profesionalno i politički odgovorno.

MINUS SEDMICE:

Koliko Dodika je dovoljno Dodika? Ili, da li svaki geg populiste zaslužuje pažnju zasebne vijesti?

OCJENA: 5

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Zanimljivo je da su obje televizije s povećanom pažnjom pratile sjednicu Savjeta ministara i srpske vlade, šaljući poruke mira i uzajamnog poštovanja. Dva monitorisana medija korespondirala su u svojim interpretacijama sa zvaničnim politikama, ostavljajući nas u neznanju o stvarnim efektima i sadržini održanog sastanka. Moglo bi se reći da je TV publika ispred sebe imala medije koji pozitivistički promoviraju politike saradnje i razvoja, ili koje su u potpunosti ispunile PR potrebe naših vlada, a da je žrtva bio sadržaj. Portretisanje naših zvaničnika kao apriornih pomiritelja (čega? i koga? dvadeset godina poslije) i vjesnika razvoja i saradnje, samo zbog toga što su održali sjednicu, koja je mogla biti performans, bez bavljenja agendom sastanka, zahtijeva ubuduće opreznije gledanje TV sadržaja koji nam se nude.

About The Author