Proslava Dana Republike Srpske se iz nekog razloga vratila u Banjaluku i ovoga puta je zamišljena još ambicioznije i glamuroznije, a samim tim i skuplje, u odnosu na prošle godine. Prema planu i programu proslave, u utorak će se, nakon defilea policije i ostalog uniformisanog srpstva, u 19 sati održati koncert na Trgu Krajine na kojem će nastupiti Danica Crnogorčević, Aca Lukas, Miroslav Ilić i Baja Mali Knindža. Potom će u 20 časova Nacionalno dramsko pozorište Rusije (Aleksandrinski teatar) iz Sankt Peterburga odigrati predstavu u Narodnom pozorištu Republike Srpske.
Šta je zanimljivo u ovom kulturno-umjetničkom programu?
Na prvi pogled ništa, ali nije baš tako. Niti jedan od izvođača ne živi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini.
Aco Lukas, Miroslav Ilić i Baja Mali Knindža nam dolaze iz Srbije, a Danica Crnogorčević iz Crne Gore.
Naravno, ovo se može protumačiti kao pakleni plan da se Srpski svet ujedini barem kroz pjesmu 9. januara, ali je problem mnogo ozbiljniji.
Republika Srpska, koja želi da je opažamo kao državu, jednostavno nema pjevača narodne, zabavne ili neke druge muzike koji je tolika zvijezda da bi nastupao na Trgu Krajine.
U kakvom mi to društvu onda živimo?
Živimo u društvu u kojem je Milorad Dodik glavna i jedina politička, muzička i sportska zvijezda, i niko više.
Živimo u društvu koje ne može da proizvede pjevača ili pjevačicu koji bi napunili beogradski Dom sindikata, ne znam kako se sada zove, a kamoli arene u Beogradu i Zagrebu.
Nemamo glumca koji bi zaigrao glavnu ulogu u nekom filmu ili seriji u Srbiji ili Hrvatskoj.
Nemamo film ili predstavu o kojoj bi se govorilo u regionu.
Nemamo pisca kojeg bi čitali u Srbiji i Hrvatskoj.
Nemamo novinara koji se sluša i komentariše.
Nemamo ni starlete, kakve imaju Srbija i Hrvatska.
Istina, imamo nekoliko vrhunskih sportista koji se takmiče za Srbiju i to je to.
Jednostavno rečeno, Republika Srpska je postala provincija. Najprije Srbija, a onda i EU uzimaju sve ono što valja za sebe, a nama ostavljaju prosječno i ispod prosjeka. Društvo u kojem je “patriotizam” uništio svaki oblik umjetničke, ali i svake druge, kreativnosti i slobode. Naravno, imamo mi i glumce i pisce i muzičare, ali su oni uštrojeni od strane vlasti, da im ne pada na pamet da urade bilo šta što bi tu istu vlast naljutilo.
I onda je sasvim logično da 9. januara uvozimo zabavljače iz Srbije i Crne Gore.
Ovdje čak i ne govorimo o kvalitetu tih zabavljača, već o nedostatku bilo kakvih.
Milorad Dodik je za 17 godina svoje vlasti uspio da “ubije” i kulturu i šund, kao i mnogo toga drugog, u Republici Srpskoj, što je sa stanovišta nekoga ko je na vlasti više nego poželjno i dobrodošlo, ali se postavlja sasvim logično pitanje šta će nam onda takvo društvo?
Čak ni Kusturica neće da živi u takvom društvu, baš kao ni Nenad Kecmanović.
