Najnovija analitička mudrost s društvenih mreža kaže: dok država pliva, oni se bave Dodikom.
Znate šta, uvijek je pravo vrijeme za bavljenje Dodikom. A znate zašto? Zato što on nikada ne miruje. Reagiranje na poplave ne isključuje potrebu bavljenja fenomenima koji su potencijalno veća opasnost od prirodnih nepogoda. Najmanje što odgovorna politika i isti takvi mediji mogu uraditi je trajno i pažljivo percipiranje Dodikovih akcija i inicijativa. U nedjelju je predsjedavajući Predsjedništva prisustvovao obilježavanju 77. godišnjice stradanja Srba u banjalučkom naselju Drakulić i tom prilikom ponovo su mu tretirane mete bili Sarajevo i Bosna i Hercegovina. I kada pravi greške, i kada luta po bespućima političke propagande, Milorad Dodik se ponaša po provjerenim uputama koje skupo plaćaju građani Republike Srpske. Važno je, kažu ti naputci, osvojiti verbalni prostor. A kada se jednom osvoji, nikada ga ne napuštati, nego stalno ponavljati osvojene mantre.
Po tim mantrama, Republika Srpska je neupitna država, a Bosna i Hercegovina neizvjesni i labilni konglomerat sukobljenih naroda. Ovaj strateški recept ima i izvedbenu taktiku: prvo šef promovira ideju, koju poslije spremno i do besvijesti, doduše na manje inteligentan način, ponavljaju Željka Cvijanović, RTRS i adekvatna bulumenta analitičara, novinara, plaćenika svih boja i dezena. Kada Željko Komšić ili bilo ko drugi s ove strane pokuša reagirati na to, iz slobodarskog Sarajeva dočekaju ga glasovi bunta i otpora: „Dok djeca gladuju, oni o zastavama.“ Ili: „Poplave progutaše pola zemlje, a ovi se bave Dodikom.“
Ovdje potpuno nezapaženo prolazi perfektna obrada detalja Dodikovog propagandnog tima. Prošle je hefte neka manje bitna figura iz SNSD-a čitala saopćenje u kojem je Bosna i Hercegovina pomenuta jedno desetak puta. I nijednom – upotrijebimo Dodikov omiljeni izraz – u punom kapacitetu, kao Bosna i Hercegovina, nego u formi omalovažavajuće skraćenice „be i ha“. (Pri tome, RTRS cenzorski tefteri ko Republiku Srpsku naziva punim imenom, a ko samo skraćenicom RS). Političko i analitičko Sarajevo to smatra manje važnim, ne shvatajući da se ovdje radi o savršeno osmišljenoj strategiji u kojoj ništa nije prepušteno slučaju. Prvi čovjek Republike Srpske, na privremenoj ali dugotrajnoj dužnosti u Predsjedništvu BiH, u Drakuliću je pokazao zašto ga treba držati na oku i dok „be i ha“ pliva i zašto nikad nije pogrešno odgovarati na provokacije sa zastavama. „BiH se danas pokazuje kao smetnja za razvoj bilo kog entiteta, kantona ili naroda unutar nje. BiH je pod međunarodnim protektoratom i to mora da prestane. Ono što su učinili međunarodni protektori u proteklih 20 godina nije pomoglo, već je mnogo odmoglo.“ Pritom je dodao da je RS neupitna, a da tek predstoje razgovori o budućnosti Bosne i Hercegovine.
Pa čovjek vam pod nosom makar jednom sedmično najavi otcjepljenje, i vi ga još ne shvatate ozbiljno. Međunarodni kontekst sve mu više ide naruku, on plaća najskuplje advokatske kancelarije Amerike i svijeta, policiju je naoružao kao Sjeverna Koreja, Dragan Čović slijedi ga u stopu, ogromna medijska mašinerija budno prati svaki njegov mig, oficijelna Srbija, od manje promućurne Ane Brnabić do vještog zanatlije Aleksandra Vučića na usluzi mu je 24 sata dnevno, o javnim i tajnim službama da i ne govorimo. Rusiji je RS važnija poluga kontrole od Srbije, a Sarajevo u međuvremenu seriozno promišlja odstrel vrana. Malo mu bio prošlomandatni pokolj pasa…
Je li dovoljno nabrajanja, ili treba još?