RTRS: I Vlada i penzioneri na dobitku
28. januar – 3. februar 2019.
KO STOJI IZA PIC-a: Teško je naći odgovor na pitanje kakvu su to sankciju ambasadori Vijeća za provedbu mira (PIC) trebali izreći Stranci demokratske akcije (SDA) ili njenom lideru Bakiru Izetbegoviću nakon što je iz te stranke bila najavljena mogućnost da pred Ustavnim sudom BiH pokrenu inicijativu za promjenu imena bh. entiteta Republika Srpska, koje je postavila Branka Kusmuk. Riječ je o izvještaju emitovanom 28. januara, dan pred vanrednu sjednicu PIC-a koju je sazvao ambasador Rusije u BiH povodom ove inicijative. Evidentno svjesna da PIC ne sankcioniše političke stranke/lidere u BiH zbog njihovih istupa, Kusmuk u izvještaju navodi izjave predsjednice RS-a, srpskog člana Predsjedništva BiH i podobnih analitičara. Koji listom znaju da iza svega što „bošnjačke političke stranke rade stoje stranci“.
Kusmuk je donijela i izvještaj nakon sjednice PIC-a u kojem se jasno pridružila nezadovoljstvu koje su ruski ambasador Petar Ivancov i Milorad Dodik izrazili povodom izdatog saopštenja. Ambasadoru Rusije i Dodiku zasmetala je „blaga i uopštena„ izjava ostalih ambasadora. Rusija je svoje mišljenje stoga i izuzela. Ništa neočekivano ima li se u vidu i više nego jasan odnos Rusije koja nikada ne propituje izjave nekog od lidera RS-a niti ih je ikada kvalifikovala antidejtonskim. Očekivati da RTRS kao javni servis ovog bh. entiteta ima izbalansiran stav prema svim akterima na političkoj sceni BiH, nažalost, više ni ne možemo.
DEKLARACIJA HNS-a: Sve licemjerstvo političkog djelovanja Milorada Dodika, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, i načina izvještavanja Javnog RTV servisa RS-a pokazalo se na slučaju Dodikove reakcije na Deklaraciju HNS-a. Iako je Hrvatski narodni sabor kao jedan od primarnih ciljeva naveo teritorijalno preustrojstvo BiH, za Dodika to je tek politički stav. A kad Dodik tako kaže, onda se to ne propituje. Pa stoga i nije bitan sadržaj Deklaracije, već način na koji je Dodik interpretira.
NOSTALGIČNO O PROPALOM RUDNIKU: U Dnevniku 29. januara, dan pred najavljenu prodaju većinskog državnog kapitala Rudnika željezne rude „Ljubija“ na Banjalučkoj berzi, Gordana Vila posjetila je Ljubiju, koja je od predratne opštine postala tek mjesna zajednica grada Prijedora. Kroz izjave bivših radnika rudnika i građana vrtila su se nostalgična sjećanja na predratno vrijeme i ekonomski procvat Ljubije. Ko je kriv što rudnik nije počeo s radom ni 23 godine od okončanja rata? Kako su tekli raniji neuspješni pokušaji privatizacije i šta su razlozi tome? Zašto je ovaj rudnik Vlada RS skinula sa liste strateških preduzeća? Pitanja su na koja novinarka nije tražila odgovore.
PARALELNA STVARNOST: Žive li novinari RTRS-a, zajedno sa članovima svojih porodica, od kojih su bez sumnje neki i penzioneri, u nekoj paralelnoj realnosti, pitanje je koje se samo po sebi nameće kada se pogleda izvještaj o najavljenom povećanju penzija u RS-u. Naime, nikako se drugačije ne može tumačiti tvrdnja novinara da je „prvi sastanak predsjednika Uruženja penzionera s predstavnicima Vlade RS za penzionersku populaciju bio dobitan“. „Dobitak“ se ogleda u povećanju penzija na mjesečnom nivou u rasponu od 4 do 7 konvertibilnih maraka. Penzionerska populacija od čelnih ljudi koji ih predstavljaju odavno ništa dobro za sebe ne očekuje. A evidentno od RTRS-a, kao pukog glasnogovornika vlasti, ne mogu se nadati da otvori ključno pitanje može li se s penzijama najnižim u regionu preživjeti. O životu dostojnom čovjeka u RS-u, većina građana ni ne razmišlja.
Ocjena: 2
BNTV: O ekonomskoj svakodnevnici
28. januar – 3. februar 2019.
PROFESIJA POLITIČAR: Da je biti političar najprofitabilnije zanimanje u BiH, javnost se mogla uvjeriti na temelju izvještaja emitovanog u Dnevniku 2. februara. Riječ je o podatku o visini plata zastupnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, koje su u januaru u startu iznosile oko 4.000 KM. Iako niti jedna sjednica ovog doma nije održana.
RAZMIMOILAŽENJA OKO „LJUBIJE“: Da je privreda od koje direktno zavisi i ekonomski položaj građana važnija od jalovih političkih tema, poruka je koja se dala iščitati iz načina na koji su posložene vijesti u Dnevniku 30. januara. Milan Kovač donio je izvještaj o neuspjeloj prodaji paketa akcija državnog kapitala Rudnika željezne rude „Ljubija“ na Banjalučkoj berzi uz podsjećanje na duboka razmimoilaženja unutar političkih struktura, lokalnih vlasti grada Prijedora i sindikata oko privatizacije ovog bivšeg strateškog preduzeća u RS-u.
BRODSKA RAFINERIJA: Iz istog Dnevnika izdvajamo i izvještaj Radoša Krstojevića o obustavi proizvodnje u Rafineriji nafte „Brod“ koja je u vlasništvu ruske državne kompanije Zarubežnjeft. Ova informacija, iako je Rafinerija rad obustavila početkom januara, u javnosti RS-a nastojala se ignorisati sve dok ministar energetike RS-a nije priznao da će postrojenja van pogona biti najmanje godinu dana. Novinar je sučelio nemušte izjave predstavnika Vlade RS koji javnost nastoji ubijediti da su „stvari pod kontrolom“ i opozicije i ekonomista koji su podsjetili da je brodska Rafinerija višegodišnji gubitaš i da su male šanse da ponovo počne s radom.
PROTESTI U SRBIJI: Kada su u pitanju vijesti iz regiona, početno ignorisanje građanskih protesta „1 od 5 miliona“, koji se svakog vikenda održavaju u Beogradu, ali i sve većem broju gradova Srbije, zamijenjeno je šturim informacijama. Tako gledatelji koji iz drugih izvora nisu informisani o razlozima koji su građane naveli na izlazak na proteste ne dobijaju informacije šta je njihov povod, kao i zahtjevi koji se vlastima adresiraju.
Ocjena: 7
Komparativna analiza
U već viđenom maniru, uredništvo Dnevnika RTRS-a svjesno izbjegava otvarati bilo koje pitanje koje se odnosi na svakodnevni ekonomsko-socijalni položaj građana ili stvarno finansijsko stanje ovog entiteta. A kada se o nekoj od tih tema i govori, realnost se u pravilu frizira. Tako gledateljima ostaje da putem drugih medija, koji kao i BNTV nisu pod paskom vlasti, budu informisani o zbilji u kojoj žive.
