Ponedjeljak, 23. august 2021: Bijele trake u Sarajevu

Antivakseri su u Sarajevu izveli jedan od sramnijih hepeninga: prosvjedujući protiv vakcinacije i restrikcija, za simbol slobodarskog otpora izabrali su bijele trake. Moramo li naglasiti da su odabrali znak i traumu s kojima preživjeli Prijedorčani tri decenije pokušavaju izaći na kraj, bezuspješno objašnjavajući sebi i svijetu šta se desilo i kako su preko noći prebačeni u kategoriju bezvrijednih bića, nakon čega su uslijedila zatvaranja, mučenja i masovno istrebljenje. Igrati se na taj način bijelim trakama svjedočanstvo je hroničnog nedostatka političke kulture, ali i osobnog ukusa. Nije im dovoljno što zastupaju nešto čega bi se normalan svijet morao stidjeti, nego još u toj borbi prisvajaju znamenja koja im ni po kojem osnovu ne pripadaju.

Utorak, 24. august: Ko će biti politički rahmetlija?

Milorad Dodik u ime kompletne Republike Srpske odbija da prizna i Christiana Schmidta i njegovu funkciju, u tome ih podržavaju ruska i kineska ambasada, tako da se pat pozicija s domaće politike proširila i na međunarodnu. Jesen bi morala da donese razrješenje postojećeg stanja: za jednog od njih dvojice, Schmidta ili Dodika, u ovom političkom salonu nema mjesta. Jer ako RS ne uvažava visokog predstavnika i ne priznaje njegove odluke, onda je OHR svoju nadležnost, ako pristane na takvu redukciju, bespovratno izgubio i sebe sveo na međunarodno tijelo zaduženo za jedan od dva postojeća entiteta – Federaciju Bosne i Hercegovine. Teško da politički život može funkcionirati na takav način, pa mnogi najavljuju “vruću jesen”. Ovaj tekst nastaje krajem augusta, u trenutku u kojem je teško prognozirati ishod totalne paralize koja vlada na svim političkim nivoima. Schmidt za sada šuti. Šuti i trpi.

Srijeda, 25. august 2021: Zašto su palili biblioteke po Sarajevu

Sarajevski arhivar, bibliotekar, novinar i istraživač Dragan Golubović objavio je zanimljiv post povodom godišnjice spaljivanja Vijećnice:

“Mjesecima snimamo intervjue sa novinarima koji su svjedočili pred Sudom u Hagu. Između ostalih smo intervjuisali i Martina Bella (BBC). Kroz pitanja našeg novinara, između ostalog, pokušali smo da ‘dopremo’ i do atmosfere sa druženja sa vodećim ljudima u BiH tadašnjeg vremena sa sve tri strane.

Pitanje:

Možemo li se malo vratiti na te kasnonoćne razgovore uz viski, opišite nam to još malo. Vjerovatno ste razgovarali o temama kao što je opsada Sarajeva, etničko čišćenje itd. Sjećate li se argumenata, opravdanja koja su vam davali Koljević, Karadžić i Zametica?

Odgovor Bell:

Njihovi argumenti su se svodili na to da su oni žrtve. Jedno od opravdanja je bilo – na primjer, bombardovali su centar Sarajeva i teško oštetili veliku biblioteku pored Miljacke i njihovo opravdanje za to je bilo da je biblioteka bila arhiva fundamentalističke islamske literature. Te su im ideje bile u glavi i nije ih se moglo razuvjeriti.

Na današnji dan – 25.08.1992 Zapaljena je Nacionalna i Univerzitetska biblioteka BiH.”

Četvrtak, 26. august: Promjenjivo oblačno

Širom planete obilježava se Međunarodni dan pasa. Zemlja smo koja ima višestruke razloge da ga obilježava naglašeno, s pijetetom, jer napuštenim psima ovdje je preteško. Kao i ljudima, uostalom.

Na domaćem planu kratka stanka, još se nismo oporavili od rođendana Dragana Čovića, a slijedi nam svadba u obitelji Izetbegović.

Na entitetskom terenu tradicionalno veselje. Mirko Šarović kaže da opozicija nije dala odobrenje Dodiku da se sastane s Recepom Tayyipom Erdoğanom. Ako Šarović govori istinu – onda Dodik laže.

Petak, 27. august: Svadba

Konačno je svanuo i taj dan. Dobar dio Sarajeva je blokiran, malo zbog Erdoganove posjete Predsjedništvu, malo zbog vjenčanja godine. Posljednji put grad je bio blokiran u neradni dan, u subotu, zbog Povorke ponosa, i tada su branitelji tradicionalnih vrijednosti kao jedan od jačih argumenata navodili upravo tu blokadu. Danas je radni dan, petak, centralni dio grada ponovo je nefunkcionalan, ali niko ni da pisne.

Svadba bi inače trebala da bude intimna, striktno porodična stvar, osim kad sama porodica ne odluči drugačije i od toga napravi javni, haman prvorazredni politički čin. Poštujući prava mladenaca na privatnost, ne možemo da ne komentiramo ostale aspekte ovog događaja koji su bili sve samo ne privatni i intimni. Federalni premijer Fadil Novalić, nakon što je izdao striktne naputke o okupljanju i mjerama predostrožnosti, sav razdragan pojavio se na događaju koji je te naputke višestruko prekršio. Inače, na svadbu je, kažu, došao direktno sa suđenja, osim njega bilo je tu još procesuiranih osoba, pa je mrežama prostrujala uspješna provala: prisutno je više optužnica nego kad je Eskobar ženio sina. Nije prošla nezapaženo, i opravdano je kritizirana, uloga reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića u ovom zbitiju. Brojni mediji direktno su prenosili vjenčanje, dajući mu tako pečat krucijalnog društvenog događaja. Među prenositeljima bilo je i onih koji su na sva zvona naglašavali sopstvenu neovisnost o vladajućim strukturama, ali jedna reklama, samo jedna reklama i – hop – život je lijep.

U međuvremenu, u zgradi Predsjedništva, Dodik je ponovio da on i RS ne priznaju OHR i visokog predstavnika. Čekamo…

Subota, 28. august: Persona non grata

Sve je manje gradova u Bosni i Hercegovini koji nekoga nisu proglasili personom non grata. Pisali smo o tome u nekoliko navrata, u Mostaru je bivši gradonačelnik pokušao zabraniti Stipu Mesića, u Banjoj Luci su nešto mrljavili s Milom Đukanovićem, znatan broj hrvatskih općina onepoželjio je Željka Komšića, u Sarajevu se – sasvim neočekivano – sličnim prijedlogom obrukala Naša stranka, u Bihaću su nepoželjnim proglasili Muharema Bazdulja, a najnoviji primjer je Goražde, gdje je personom non grata konsenzualno proglašen Amir Reko, ratni komandant.

Persona non grata je jedan od tragikomičnijih političkih ispada. Kad vas neko uvrijedi izjavama, ili stavovima prema nekim vašim svetinjama, jedini smislen način da mu odgovorite jesu – argumenti. A igrati se kojekakvih odluka mogu samo ljudi i političke grupe koji nisu u stanju osmisliti valjane protivargumente.

Ali zalud je o tome pisati dok je god ovakve Bosne i Hercegovine. Zato imamo konstruktivnu ideju i nudimo je javnosti na valorizaciju. Usljed očekivane hiperprodukcije persona non grata, predlažemo novu kulturno-političku manifestaciju: Dani zatvorenih vrata. Svako da iznese spisak svojih nonpersona i da onda neovisni žiri bira najbolju nepoželjnu osobu za tekuću godinu.

Nedjelja, 29. august: Možemo li oprostiti Markale?

Govoreći na obilježavanju godišnjice drugog masakra na pijaci Markale, gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić između ostalog je rekla da “ćemo oprostiti počiniocima” i izazvala bijes većeg dijela javnosti, osobito preživjelih i porodica žrtava.

Oprost je jedno od najvažnijih etičkih, političkih i vjerskih pitanja. Riječ je također o nekoj od najtežih odluka koju čovjek ili kolektiv mogu, ili moraju donijeti. Ovdje se ne opraštaju ni pogrešni pogledi, tako da gradonačelnica, neoboružana valjanom argumentacijom, pravi bitnu grešku: koristi množinu ne shvatajući da ljudi, osobito žrtve, nisu spremni za takvu katarzu.

Ovdašnja politika, odnosno, ovdašnje politike, decenijama su razvijale javno mnjenje u kojem za oprost, pokajanje i pomirenje nema mjesta. Uskoro ćemo objaviti opsežan prikaz briljantne knjige fra Ivana Šarčevića – “Opraštanje i sjećanje”. Ovo kompleksno pitanje traži svestranu analizu, a govor Benjamine Karić pokazao je da je i nakon silnih godina prerano da se o oprostu govori u množini. A ko god ima snage i razuma da se kao individua upusti u proces oprosta, na pravom je putu, bez obzira da li je strana koja oprost (ne) traži to zaslužila ili ne.