Krajnje ozbiljne, a teško dokazive tvrdnje o migrantskom mijenjanju nacionalne strukture stanovništva i destabilizaciji pojedinih dijelova BiH postale su poželjna predizborna retorika za priču o ugroženosti pojedinih naroda

Parcijalan, trom i nesistematski pristup nadležnih vlasti u Bosni i Hercegovini rješavanju problema tzv. migrantske krize djeluje zbunjujuće na domaću javnost koja mjesecima očekuje precizne informacije –  jasan presjek stanja nastale krize i viziju rješavanja problema. Dodatnu dimenziju priči daju zapaljive izjave političara i vješti politički spinovi koji, putem sredstava javnog informisanja, truju ionako usijan medijski prostor.

Bosna i Hercegovina, gledajući kroz mrežu svih njenih meridijana i paralela, od početka 2018. godine nije imala ozbiljniji problema s migrantima (naročito Republika Srpska), budući da je migrantski val bio koncentrisan na područje (mada ne cjelokupno) Unsko-sanskog kantona. Još preciznije, migrantsku krizu, kako god je pokušali definisati, u ovom momentu imaju isključivo gradovi Bihać i Velika Kladuša, a ona je, valja i to napomenuti, upravo nusprodukt izostanka pravovremene reakcije nadležnih institucija.

Iako se migranti, skoro u pravilu, do sada nisu zadržavali na teritoriji Republike Srpske, to nije spriječilo predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da, u intervjuu hrvatskom RTL-u, još 18. maja ove godine utvrdi „da je krajnji cilj migranata upravo Bosna i Hercegovina i da to dugoročno može da utječe na strukturu stanovništva“. Pored toga, Dodik je ovoj televiziji rekao da su „Bošnjaci-muslimani generisali ovu priču i da blagonaklono gledaju na migrantski talas koji ovdje dolazi i ne žele da budu dio rješenja koje BiH treba da poduzme“. Na pitanje novinara zašto bi to Bošnjaci željeli migrante u BiH, Dodik je tada kazao „da se radi o ljudima iste vjere i da u Sarajevu već postoje veće koncentracije tih ljudi sa Bliskog istoka koji prave svoja naselja“. To se, kako je Dodik povezao stvari, „ne bi moglo desiti bez neke politike koja je saglasna s tim“. Za kraj razgovora jasno je podcrtao da „u Republici Srpskoj neće biti nijedno migrantsko naselje“.

“Sarajevo želi naseliti RS migrantima”

Kako se da primijetiti, Dodik je u navedenom intervjuu iskoristio priliku da za migrantsku krizu optuži, ni manje ni više, nego Bošnjake, uz argument da su „iste vjere“ kao i migranti, a kao dugoročni cilj je naveo mijenjanje etničke strukture stanovništva.

Da se nije radilo o tek tako „ispaljenoj“ izjavi predsjednika RS-a, potvrdit će i beogradske „Večernje novosti“, koje će samo nekoliko dana kasnije objaviti „da se u Sarajevu pojavila karta i raspored za smještaj 11.000 migranata u četiri grada Republike Srpske – Banjaluci, Bijeljini, Zvorniku i Trebinju, te opštinama Višegrad i Gradiška“.

U junu, beogradski list „Danas“ objavit će misterioznu mapu s ucrtanim brojkama za razmještaj migranata, prema kojoj bi veći gradovi trebali da prime više hiljada izbjeglica i migranata.

Pojavljivanje mape odjeknulo je širom regije, a prenijeli su je brojni mediji. Portal Bljesak.info istražio je ko stoji iza famozne karte, kontaktiravši uredništvo „Danasa“, te su oni kao autora imenovali istraživački centar Demostat.  Kako su naveli novinari Bljeska, na stranicama Demostata nije bilo moguće doći do spomenute mape niti su odgovorni odgovarali na njihove pozive i poruke.

Ipak, to nije spriječilo agenciju Srna da ode korak dalje, pa je za komentar ove mape kontaktirala vodeće ljude pojedinih gradova. Tako je gradonačelnik Širokog Brijega Miro Kraljević Srni rekao da „suosjeća sa svim ljudima u nevolji, ali se pribojava da masovni priliv i smještaj migranata u BiH možda ima i drugačiju pozadinu poput promjene strukture stanovništva u BiH“.

„Migranti imaju za cilj destabilizaciju Mostara i Hercegovine“

Istog dana kada je realizovan ranije spomenuti Dodikov intervju na RTL-u, desio se slučaj zaustavljanja konvoja s migrantima na Ivan-sedlu, koji su krenuli iz Sarajeva prema izbjegličkom centru Salakovac kod Mostara. U emisiji „Otvoreno“, emitovanoj na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT) 21. maja, čiji povod je bio, između ostalog, i ovaj događaj, raspravljalo se o nekoliko tema, a gosti su trebali dati odgovor i na pitanje: „Pokušava li se premještanjem izbjeglica mijenjati etnička struktura dijelova susjedne države naseljenih Hrvatima?“

Gost emisije bio je i Božo Ljubić, predsjednik saborskog Odbora za Hrvate izvan RH i predsjednik Glavnog vijeća HNS-a, koji je rekao „da 300 migranata neće mijenjati demografsku sliku bilo kojeg područja. Međutim, sigurno je da slanje ovih migranata u Hercegovinu ima jedan drugi cilj, a to je destabilizacija Mostara, koji je i inače 10 godina bez izbora, te destabilizacija Hercegovine“.

Kao što vidimo, Milorad Dodik je, uz argumente da su migranti iste vjere kao Bošnjaci i da Arapi od ranije grade naselja po Sarajevu, te uz pomoć drugih medija i spinova, nastojao ubijediti (nadasve srpsku) javnost da Bošnjaci uz pomoć migranata nastoje promijeniti etničku strukturu stanovništva, dok je HRT stvorio pretpostavke za slične teze u svojoj emisiji, ovaj put s fokusom na ugroženost bh. Hrvata. Stječe se dojam da su krajnje ozbiljne, a teško dokazive tvrdnje o migrantskom mijenjanju nacionalne strukture stanovništva i destabilizaciji pojedinih dijelova BiH, te uz pomoć solidnih medijskih spinova, poželjna predizborna retorika za uvijek prolaznu unutaretničku priču o ugroženosti pojedinih naroda.

Svi se boje migranata

Interesantno je i da, iako se migrantska populacija u proteklom periodu uglavnom slijevala na prostor krajiških gradova Bihaća i Velike Kladuše, to nije sprečavalo pojedine medije da šire strah od manjih skupina migranata koji su, uslovno kazano, zalutali i u neke druge bosanskohercegovačke gradove.

Tako je portal Dnevnik.ba objavio članak pod naslovom „Migranti šetali po Ljubuškom pa izazvali strah mještana“.

Kratki članak, ako se tako uopće može nazvati, sastoji se od dvije proste proširene rečenice: „Društvenim mrežama širi se video migranata koji idu kroz Ljubuški. Video je objavljen na Facebooku, a na njemu se vidi skupina migranata koji šeću uz prometnicu u Ljubuškom.“

Na videosnimku koji je, valjda, uručen kao dokaz izrečenim tvrdnjama, vidi se skupina od desetak osoba koje se, s torbama na leđima, mirno šeću ulicama grada, no apsolutno ništa ne upućuje na to da je zbog njihovog prolaska ulicom neko pretrpio strah ili se osjetio ugroženim, kako se to u naslovu navodi. Osim što tvrdnje iz naslova nemaju, praktično, nikakvo uporište u spornom videosnimku, čak se niti u tekstu članka nigdje ne spominje „strah“ mještana od migranata. Sasvim je, stoga, jasno da su takve novinarske teze iz naslova proizvoljne i ničim utemeljene.

No, generalni je utisak da vijesti ovog kalibra najčešće nastoje potaknuti određenu reakciju kod čitateljstva, najčešće antipatiju spram određene društvene skupine, u ovom slučaju migranata. Također, slični članci trebali bi, čini se, poslati poruku javnosti i migrantima da lokalno stanovništvo ne prihvata njihovo prisustvo u zajednici i zbog toga se, u najmanju ruku, smatraju nepoželjnima.

Slične, pa čak i lažne izvještaje protiv migranata u Bihaću i Velikoj Kladuši, o kojima je do sada nekoliko puta pisao Analiziraj.ba, objavljivali su i pojedini krajiški portali i sarajevski mediji, no razlika je što u njima nije „odigravano“ o temi ugroženosti naroda, u tom slučaju bošnjačkog, već su u pitanju bile popularne fake&spin vijesti koje su primarno ciljale na inkriminaciju i dehumanizaciju migranata ili klasični clickbait.