FACE TV: “Centralni dnevnik”, 16. aprila

EKSKLUZIVAN REVIZIONISTA: Senad Hadžifejzović ovog je vikenda intervjuisao zaista ekskluzivnog gosta, jednog od najcitiranijih živućih intelektualaca u svijetu i poznatog kritičara spoljne politike SAD-a: Noama Chomskog. Chomsky je autor brojnih knjiga o globalnoj politici, odnosima moći između vlada i korporacija te njihovom upravljanju javnim mišljenjem, pa se njegova apokaliptična prognoza budućnosti svijeta ne može odbaciti kao još jedno u nizu bombastičnih naklapanja kvazinaučnika. Šta je to uznemirujuće Chomsky rekao za strane medije što je podstaklo i Hadžifejzovića da ga intervjuiše? Ocjena da je svijet zbog nuklearne prijetnje u najopasnijoj krizi u svjetskoj historiji! Opasnijoj čak i od kubanske raketne krize na vrhuncu hladnog rata. Podsjećanja radi, SAD su 1959. rasporedile svoje nuklearne rakete u Italiji i Turskoj usmjerivši ih prema tadašnjem SSSR-u, da bi 1962. i SSSR rasporedio svoje nuklearne projektile i vojnike na Kubi. Ovaj događaj smatra se vrhuncem hladnog rata. I početak 1980-ih obilježile su jake tenzije i trka u nuklearnom naoružanju između dvije svjetske sile, a gost prognozira da i danas “svijet juri ka katastrofi”. Govori kako su evropski lideri toliko podlegli “histeriji” da su u želji da kazne Rusiju izgubili moć racionalnog rasuđivanja. S druge strane, “Putin je izopačeni manijak koji je spreman na sve. Ako je tako, onda ne želite da ga dovedete do pozicije u kojoj će iz očaja posegnuti za svojim kapacitetima za potpuno uništenje”.

BEZ ODGOVORA O BALKANU: Ovaj put Hadžifejzović je pustio gosta da govori, bez prekidanja i potpitanja. Pitanja su se uglavnom odnosila na to kako će izgledati svjetski poredak nakon rata u Ukrajini i zaoštravanja međunarodnih odnosa, a drugi set na refleksije tih događaja na Zapadni Balkan. Indikativno je da odgovori na sva pitanja koja su se ticala Balkana nisu bili ni u kakvoj vezi s onim što je novinar pitao ili je u najboljem slučaju ta veza bila vrlo slaba. Evo kako je to izgledalo: novinar pita je li moguć rat na Zapadnom Balkanu, a gost kaže kako je sve moguće, a onda prebacuje priču na Ukrajinu. Novinar pita šta je rješenje za Zapadni Balkan, a gost priča o pogubljenosti evropskih lidera i Putinovoj izopačenosti, ukazujući na neophodnost pregovora. Novinar pita o nesankcionisanju Dodika koji vodi otvorenu prorusku politiku u BiH, a gost govori o sankcijama protiv Rusije. Budući da je novinar postavio nekoliko pitanja, krećući se od opštijih ka konkretnijim, dok je gost svaki put odgovarao pričom o ratu u Ukrajini, evidentno je da nije želio odgovoriti na njih.

EUFORIJA AMERIČKIH NAFTAŠA: Iz intervjua izdvajamo i to da Chomsky rješenje za Ukrajinu vidi u tome da ona bude suverena i neutralna država poput Meksika, a da Krim, Donjeck i Lugansk budu u federaciji s Ukrajinom. Osim prijetnji nuklearnim ratom, Chomsky opasnost za svijet vidi i u egzistencijalnim problemima zbog uništavanja klime fosilnim gorivima. Rat u Ukrajini je, kaže, poremetio planove za smanjenje njihovog korištenja. Konkretno, američki predsjednik Joe Biden je najavio povećanje naftnih bušotina u SAD-u. Naftne korporacije su u euforiji, ali Chomsky upozorava da je to strašna prijetnja svijetu kakav poznajemo.

N1: “Pressing”, 13. aprila

INSISTIRANJE NA DIREKTNOSTI: Visoki predstavnik Christian Schmidt je gostujući kod Amira Zukića povodom donošenja Odluke o zabrani primjene Zakona o nepokretnoj imovini u RS-u, po ko zna koji put pričao kako želi da domaće institucije rade svoj posao. Da ga rade, ne bismo 17 godina uzalud čekali usvajanje zakona o državnoj imovini, kao i brojne druge zakone, a odluke visokog predstavnika nam ne bi ni trebale. Zato Zukić insistira da gost bude direktniji. Njegova pitanja su konkretna: Šta je crvena linija nakon koje ćete smijeniti Dodika? Očekujete li da Tužilaštvo BiH reaguje na Dodikov poziv institucijama RS-a da ignorišu Vašu Odluku ili ćete Vi nešto preduzeti? Čija je imovina koja se nalazi na teritoriji entiteta? Jeste li, osim Rusije, imali podršku svih država Vijeća za implementaciju mira da iskoristite bonske ovlasti? Schmidt kaže da jeste. Odgovarajući na pitanje o reakciji na druge zakone koje je najavio Dodik poput onog o VSTV-u RS-a, Schmidt kaže da će međunarodna zajednica, koja je ponovo aktivnija u BiH, njegove postupke “držati na oku”.

FTV: “Plenum”, 18. aprila

DIJAMETRALNI STAVOVI: Na pitanje koje je novinarka Ena Ameti postavila u najavi emisije o tome kako premostiti jaz o državnoj imovini, odgovor smo dobili već u uvodnom prilogu. Nikako, sudeći po dijametralnim odgovorima profesora ustavnog prava iz Tuzle i Banje Luke na ista pitanja. Oprečni su bili i odgovori gostiju emisije, dvojice stručnjaka za državnu imovinu, i to Muharema Cere i Vladimira Lukića. Ameti nije napravila grešku kojom bi neopravdanim balansiranjem suprotstavljenih strana zamaglila granicu između Ustava i njegove percepcije, između činjenica i tzv. “alternativnih činjenica”.

TAKTIČNA NOVINARKA: Zbog upute Milorada Dodika institucijama u RS-u da ne poštuju Odluku visokog predstavnika o zabrani primjene Zakona o nepokretnoj imovini RS-a, fokus je opravdano bio na pitanju krivične odgovornosti za to. Umjesto konkretnog odgovora na ovo, kao i na druga pitanja, Lukić je kazao kako BiH ne trebaju stranci i da BiH nije država, nego “zajednica naroda”. Kad ga novinarka podsjeća na ono što piše u Ustavu, Lukićeva emocionalna regulacija pada, a intonacija raste: “Ja nisam Vaš đak”. Na pitanje o tome jesu li interesi RS-a i Srbije u ovom trenutku podudarni, Lukić eksplicira da nisu. Ali, kada uslijedi logično novinarsko potpitanje: “U kojem dijelu?”, Lukić se ljuti: “Eto, vidim da imate tamo ljudi koji sve znaju pa neka i to otvore”, uz nervozu manifestovanu mahanjem rukom, skretanjem pogleda i specifičnom facijalnom ekspresijom. Za razliku od njega, čija je komunikacija prema drugom gostu, ali i novinarki, u više navrata bila pasivno agresivna, novinarka je reagovala profesionalno – bez suvišnih emocija, odmjereno, činjenično i taktično.

RTRS: “Pečat”, 14. aprila

UGROŽENA CVIJANOVIĆ: U intervjuu Nenada Stupara s predsjednicom RS-a Željkom Cvijanović povodom sankcija koje je Velika Britanija uvela njoj i Dodiku, Cvijanović naširoko priča da je za to kriva “histerija političkog Sarajeva”. Stupar pita i o ulozi PDP-a u tome, a Cvijanović okrivljuje opoziciju za ugrožavanje vitalnih nacionalnih interesa. Novinar ne pita o ispravnosti SNSD-ove politike ni o posljedicama sankcija za RS, ali ga brine bezbjednost predsjednice.

BNTV: “Crno na bijelo”, 17. aprila   

POSLJEDICE PO GRAĐANE: U prilogu Milana Kovača o sankcijama Velike Britanije za Dodika i Cvijanović, fokus je na posljedicama po RS, odnosno njene stanovnike. Novinar podsjeća da ovo nisu jedine sankcije protiv Dodika, nego da je i na tzv. “crnoj listi” SAD-a zbog korupcije i ugrožavanja funkcionisanja BiH. Slušamo o ekonomskim posljedicama sankcija, odnosno obustavljanju projekata u RS-u. Iako je u prilogu zastupljeno više izvora – od britanskog ambasadora u BiH, preko Dodika i opozicionara, do političkih analitičara iz Banje Luke, najviše prostora dobili su opozicionari. Tu su izjave Nebojše Vukanovića, Borislava Borenovića i Mirka Šarovića. Sve se mogu svesti na pogubnost Dodikove politike po interese RS-a. Politički analitičari govore o tome kako Dodik mjesecima “gura prst u oko međunarodnoj zajednici”. Novinar zaključuje ekonomskim posljedicama po RS, najavljujući i moguću izolaciju ovog entiteta i njegovu neprivlačnost za investicije.

ZAKLJUČAK: U “Centralnom dnevniku” ekskluzivan gost. Sviđali se ili ne njegovi stavovi publici, Chomsky je dobar poznavalac globalne politike čije prognoze vrijedi poslušati. Doduše, za intervju možemo reći da je gost odgovorio samo na pitanja koja je htio čuti, pa su ona o Balkanu ostala bez jasnog odgovora. U “Pressingu” primjeren pritisak na visokog predstavnika da direktnije odgovara na pitanja. U “Plenumu” profesionalna reakcija novinarke na neprijateljski raspoloženog gosta. Urednika “Pečata” ne zanima kako će sankcije Velike Britanije utjecati na RS, pa je prostor dao isključivo Željki Cvijanović, koja priča o vitalnom nacionalnom interesu i ugrožavanju lične sigurnosti. Nasuprot tome, u “Crno na bijelo” fokus je na ekonomskim posljedicama po građane.