SENAD AVDIĆ: Zašto političari 25. novembra idu na Kovače, Alija Izetbegović nije imao nikakve zasluge za ZAVNOBIH

SVIJET MEDIJA: Gdje je bio Izetbegović za vrijeme Drugog svjetskog rata? Ko podržava Kapetana Dragana? Kako se u Stocu revidira prošlost?

SENAD AVDIĆ: Zašto političari 25. novembra idu na Kovače, Alija Izetbegović nije imao nikakve zasluge za ZAVNOBIH
Foto: Slobodna Bosna

Tvrdogalvo građenje kulta

Dan državnosti Bosne i Hercegovine brojne delegacije političara obilježile su polaganjem cvijeća ispred Vječne vatre u Sarajevu. Trotoari i glavna gradska ulica Titova bili su zatrpani desetinama službenih automobila, uglavnom novih i skupih. Većina prisutnih političara zaposleno je u institucijama, ministarstvima, lokalnim zajednicama koje su smještene u krugu od nekoliko stotina metara od Vječne vatre, i mrzilo ih je malo protegnuti noge i pješke došetati i položiti cvijeće. O eventualnom dolasku njihovim privatnim vozilima, bolje je i ne govoriti. Neko mi je objasnio da će većina njih nakon ceremonije ispred Vječne vatre otići i na groblje Kovači i cvijećem i drugim oblicima pažnje obilježiti mezar Alije Izetbegovića, a to se ne može izvesti bez automobila.

S tim u vezi bilježim dvije može biti zanimljive napomene ili istorijska podsjećanja.

Pogled na neumjereni skorojevićki raskošan vozni park, bahato parkiran po trotoarima, vrati mi sjećanje na knjigu „Moja Generacija“ Avde Hume, revolucionara i jednog od dvojice arhitekata zasjedanja ZAVNOBIH-a iz novembra 1943.godine. Drugi je Rodoljub Čolaković. Piše na jednom mjestu u knjizi ovaj Mostarac koji je bio organizator pokreta otpora u okupiranom Sarajevu, kako je u prvim mjesecima rata izveo iz Sarajeva na Romaniju nekolicinu komunista kojim je prijetilo hapšenje i stradanje u nacističkim zatvorima. U ekipi su bili Slaviša Vajner koji će ostati upamćen u narodnoj pjesmi i predanju pod nadimkom Čiča sa Romanije, zatim veliki muzički umjetnik i pedagog Oskar Danon, slikar Danijel Ozmo. Na Romaniju su, naravno, otišli pješke iz Sarajeva. Pokušavam zamisliti bilo koga od ljudi koji su se okupili ispred Vječne vatre kako pješače do Romanije, i shvatim da bi to bila nemoguća misija.

Cijelu Bosnu je ko zna koliko puta tokom rata Avdo Humo prepješačio. Pješke su iz svih dijelova BiH danima stizali delegati na Zasjedanje ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Grad. Svaki od njih je u ratu imao veću kilometražu u nogama od vozila bilo koga člana Predsjedništva BiH.

I još nešto, postala je protokolarna rutina, nepisano pravilo, da se prilikom proslave bilo kojeg istorijskog datuma ili praznika, od Bajrama do Dana državnosti obavezno obiđe mezar Alije Izetbegovića. Time se kao navodno uspostavlja simbolički kontinuitet bitan za državnost i suverenost BiH. Taj kontinuitet između „onog“ 25. novembra i ovog današnjeg postoji, ali u njemu nema mjesta za Aliju Izetbegovića. On tokom Drugog svjetskog rata nije bio na strani onih koji su se okupili u Mrkonjić Gradu i udarali temelje modernoj BiH. Odlaziti na Izetbegovićev mezar i vezivati ga za 25. novembar 1943, ima smisla kao to isto raditi za 8. mart ili Prvi maj, Novu Godinu… Dakle nema nimalo smisla, osim u tvrdoglavom, ignorantskom građenju kulta ličnosti na izmišljotinama i mitomanskim povijesnim falsifikatima čemu su njegovi nasljednici vrlo skloni.  (Senad Avdić, OBN)

Vlast i opozicija u Banjaluci jedinstveni u podršci Kapetanu Draganu

Fondacija koja prikuplja potpise za oslobađanje ubica Zorana Đinđića, a vodi je osuđeni za ratne zločine, čije ime se dovodi u vezu i sa drugim kriminalnim radnjama, uživa punu podršku vlasti i opozicije u Banjaluci. Na “poklon” od Grada dobili i kancelariju.

Vijest da je Skupština grada Banjaluka još početkom juna jednoglasno usvojila odluku o dodjeli kancelarije u vlasništvu grada, Fondaciji „Kapetan Dragan“ prošla je nezapaženo u javnosti, i bez ikakve reakcije političkih subjekata i javnosti.

Kancelarija fondaciji koja nosi ime lica osuđenog za ratne zločina, dodijeljena je „po posebnim uslovima“ za simboličnu cijenu od 21,91 marku sa uračunatim PDV-om.

„Daje se Fondaciji kapetan Dragan Beograd, kancelarija u Banjaluci Republika Srpska, u zakup pod posebnim uslovima, poslovni prostor broj 109, u Bulevaru vojvode Živojina Mišića broj 65, površine 13,28 m2, na period od dvije godine.“, navedeno je između ostalog u Odluci koja je objavljena u Službenom glasniku grada Banjaluka broj  26 od 23. juna 2021. godine.

Ovakvo jedinstvo predstavnika vlasti i opozicije u gradskoj skupštini koji ne mogu da se dogovori oko pitanja bitnih za život građana, kažu u civilnom sektoru, u najmanju ruku zabrinjava.

Još više zabrinjava ono što je sam Dragan Vasiljković (poznatiji kao Kapetan Dragan) naveo kao aktivnosti ove fondacije.
„Primarni cilj naše Fondacije je pomoć zaboravljenim, utamničenim srpskim herojima koji su po kazamatima širom svijeta samo zato što su branili srpske interese, noseći srpsku uniformu i boreći se pod srpskom zastavom. Mislimo da je to zločin nad tim ljudima i tu smo da se borimo za njih“.

Izjavu iz koje je jasno da će djelatnost „humanitarne“ fondacije biti briga za osuđene, ali i presuđene za ratne zločine Vasiljković je upravo dao u Banjaluci, na dan otvaranja kancelarije u prostoru koji je dodijelio grad Banjaluka, 19.11. ove godine.
Pojedini mediji su objavili vijest o otvaranju kancelarije, ali niko nije pomenuo da je prostor fondaciji koja će brinuti o položaju osuđenika za ratne zločine, faktički poklonio grad Banjaluka. (Miljan Kovač, Impuls)

 

Minirana sećanja: Proslava dana oslobođenja Stoca

Stolac, grad u jugoistočnoj Hercegovini, 25. oktobra obilježio je 77 godina od oslobođenja od fašizma. Unatoč nametnutom revizionizmu i urušavanju solidarnosti, Dan oslobođenja Stoca obilježava se zahvaljujući Udruženju antifašista i boraca NOR-a Stoca, a posljednjih godina posjećuje ga oko 1.500 ljudi. Ana Vilenica razgovarala je s mještanima koji žele od ove tradicije stvoriti platformu za osmišljavanje novog antifašizma.

Miniranjem i rušenjem spomen obeležja stradalima u NOB-u simbolički se označio početak rata u Stocu 1992., ispričala mi je Nermina Trbonja iz Sarajeva koja je ove godine učestvovala u organizovanju obeležavanja dana oslobođenja. Tako ljudi u Stocu pamte rat. Istorijski proces disolucije socijalizma i restitucije kapitalizma u nacionalnom ključu započet je u Stocu, kao i u mnogim drugim mestima, uništavanjem memorijalne infrastrukture Jugoslavije u kojoj su njeni narodi i narodnosti prvi put u NOB-u izborili nezavisnost od evropskih kolonijalnih gospodara. Proces kamufliranja realnih uzroka rata nastavljen je konsolidovanjem nove ideologije kroz mit o dva totalitarizma, komunističkom i nacističkom.

Stolac je opština u kojoj od 1990-tih vlada desna struja HDZ-a. U opštinskom veću Stoca doneli su odluku o uklanjanju ostataka obeležja “totalitarnog režima”, ispričao mi je Demir Mahmutćehajić koji se pre deset godina vratio u Stolac. U pitanju je kosturnica stradalih u Drugom svetskom ratu gde su pohranjene kosti palih boraca, među kojima tri narodna heroja.

postao je mesto okupljanja onih koji se pitaju: Šta je antifašizam danas? Kako se boriti protiv neofašizma i revizionističkih politika sećanja? Kako učiniti Stolac antifašističkim gradom? Neki su ovogodišnje obeležavanje 77 godina od oslobađanja Stoca od fašizma okarakterisali i kao regionalni događaj godine. O životu i borbama u Stocu razgovarala sam sa Demirom Mahmutćehajićem, Nerminom Trbonjom, Tamarom Isaković i Arnelom Selimić.

Miniranjem i rušenjem spomen obeležja stradalima u NOB-u simbolički se označio početak rata u Stocu 1992., ispričala mi je Nermina Trbonja iz Sarajeva koja je ove godine učestvovala u organizovanju obeležavanja dana oslobođenja. Tako ljudi u Stocu pamte rat. Istorijski proces disolucije socijalizma i restitucije kapitalizma u nacionalnom ključu započet je u Stocu, kao i u mnogim drugim mestima, uništavanjem memorijalne infrastrukture Jugoslavije u kojoj su njeni narodi i narodnosti prvi put u NOB-u izborili nezavisnost od evropskih kolonijalnih gospodara. Proces kamufliranja realnih uzroka rata nastavljen je konsolidovanjem nove ideologije kroz mit o dva totalitarizma, komunističkom i nacističkom.

Stolac je opština u kojoj od 1990-tih vlada desna struja HDZ-a. U opštinskom veću Stoca doneli su odluku o uklanjanju ostataka obeležja “totalitarnog režima”, ispričao mi je Demir Mahmutćehajić koji se pre deset godina vratio u Stolac. U pitanju je kosturnica stradalih u Drugom svetskom ratu gde su pohranjene kosti palih boraca, među kojima tri narodna heroja. “Ne samo da se dan pobjede nad fašizmom u Stocu ne obilježava zvanično, već se sjećanje na ove važne borbe satanizuju, a svaki se osvrt etiketira kao jugonostalgija”. Istoriju su u Stocu kao i u drugim delovima bivše Jugoslavije pisali pobednici. Do rata je 25. oktobar slavljen kao dan grada, a od proteklog rata nametnut je Ilindan koji je u vezi sa crkvom, objasnila je Tamara Isaković, predsednica UABNOR-a Stoca, udruženja koje je osnovano 2013. godine i koje je obnovilo tradiciju obeležavanja ovog datuma. Kako kaže Tamara, to je nametnuo HDZ, a revizionizam se u Stocu nameće kao model ponašanja. (Ana Vilenica, Bilten)

About The Author