Volim da odem na portal Alternativne televizije jer ona nama u Republici Srpskoj, zajedno sa RTRS-om, vraća optimizam u bolje sutra, prekosutra i zakosutra. Bliskost njezinog gazde sa gazdom Republike Srpske, koji je na privremenom radu u Sarajevu, odražava se i na uređivačku politiku cjelokupne televizije.

Ali nećemo sada o politici; interesantno je kako ova televizija s vremena na vrijeme prenosi neke vijesti iz svijeta medicine, a to radi pravo alternativno.

Metastaza

Prije neki dan, tačnije 2. aprila, znači nije prvoaprilska šala, na portalu ove televizije pojavio se članak pod nazivom „Rak je obična gljivična infekcija i liječi se sodom bikarbonom“, u kojem se nadugo i naširoko piše o ovoj bolesti. Alternativna televizija je ovaj članak prenijela sa tabloida Alo, a oni sa zvanične stranice doktora Simoncinija.

Elem, u tekstu se spominje izvjesni „italijanski doktor Simoncini koji preko 20 godina uspješno liječi pacijente od svih tipova raka“!

Ako čitate dalje, vidjećete da je taj doktor Simoncini napravio „medicinsku revoluciju otkrićem da je obična kandida ili gljivica uzrok raka, a liječi se svima dostupnom sodom bikarbonom“. I ako je vjerovati tekstu sa portala Alternativne televizije, „postoje mnoge publikacije koje opisuju djelotvornost natrijum- bikarbonata na rak, i zaključci u njima su uvijek tačni jer pretpostavljaju intercelularne (međućelijske), ređe nego fungalne (gljivične) akcije“.

Potom se u tekstu daju recepti za pojedine ljekovite smjese i tretmani za pojedine vrste raka, a ako imate novca, gljivice ubija i sok od grejpfruta.

Nuspojave ovog sistema liječenja su žeđ i slabost.

Ako vam nakon uspješnog liječenja pretekne sode bikarbone, pomiješajte je sa sirćetom i smjesu prospite u sudoperu da otklonite masnoće i prljavštinu iz cijevi.

Pitanja za novinare Alternativne televizije

• Da li ste se zapitali kako je moguće da tako efikasnu metodu u liječenju raka ne primjenjuje niko drugi osim doktora Simoncinija?
• Kako je moguće da za tako epohalno otkriće doktor Simoncini nije dobio Nobelovu nagradu za medicinu?
• Kako je moguće da je onomad najbogatiji čovjek na svijetu Steve Jobs umro od raka, a trebao je otići samo do granapa zdrave hrane i kupiti sodu bikarbonu?
• Da li vam je palo na pamet da provjerite vjerodostojnost članka prije nego što ga postavite na portal?
• Kako je moguće da nakon četiri godine studiranja žurnalistike objaviš na portalu jednu ovako neviđenu glupost?
• Da li osjećate odgovornost zbog toga što ste objavljivanjem ovog smeća od teksta možda ugrozili nečiji život?
• Da li vas je sramota od ljekara koji se svakodnevno bore protiv raznih vrsta karcinoma, jer nipodaštavate njihov rad?
• Kada ćete objaviti tekst o blagodetima liječenja aluminijskom folijom, uljem lana i kanabisa, sjemenkama marelice, izdancima brokule?

Žalosna sudbina doktora Simoncinija

Nije mi bilo mrsko pa sam ime doktora Simoncinija provukao kroz Google i u roku od 10 sekundi sve je bilo veoma jasno.

Evo šta je portal Raskrinkavanje.ba pronašao o doktoru. Tullio Simoncini je prvi put izveden na sud u Italiji 2003. godine, nakon smrti troje ljudi koje je “liječio”. U sva tri slučaja radilo se o malignim oboljenjima u finalnom stadiju, koje više nije bilo moguće izliječiti. Simoncini, koji je tada radio kao klinički onkolog, uvjeravao je pacijente da ih može izliječiti ubrizgavanjem sode bikarbone. Na web-stranici “Prirodni lijek za rak”, u dijelu “Često postavljana pitanja”, Simoncini i doslovno govori da njegov tretman nije priznat od zvanične medicine, jer ista “preferira da radi sa naučno potvrđenim terapijama i lijekovima”; da njegovi radovi nisu nikada objavljivani u stručnim časopisima jer bi tek trebalo “serijom kliničkih testiranja potvrditi da njegova terapija ima efekta” i da se rezultati moraju dokazati “na stotinama slučajeva, što je moguće samo ako neko radi na klinici”.

Trenutno se doktor Simoncini nalazi u zatvoru jer je osuđen na pet i po godina zbog „liječenja“ sodom bikarbonom, dok je njegov asistent Roberto Gandini osuđen na dvije godine zatvora.

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja