Punih šest minuta je prvi čovjek HDZ-a na državnom dnevniku objašnjavao aktuelnu situaciju
BHT1: Nedopustiva podređenost jednoj stranci
13. – 19. novembar 2018.
TROMO I RAZVUČENO: U danima kada se na različitim nivoima formira vlast, ili se o tome uveliko pregovara, razumljivo je da su politička dešavanja u središtu pažnje. Ali na BHT1 je to uglavnom izgledalo tromo i razvučeno, osim u nekoliko izuzetaka. Kao u javljanju banjalučkog izvjestioca Vladimira Šuška koji zna u malo rečenica naširoko skicirati politički pejzaž. No, u utorak su urednici Blažica Krišto i Edis Deljković šest minuta posvetili činjenici da se još nije održala konstitutivna sjednica državnog Parlamenta, iako je cijela priča mogla stati u duplo manje vremena.
UREDIO DRAGAN ČOVIĆ: Nažalost, nije najveći problem BHT1 to što Dnevnici 2 izgledaju kao dežmekasto nedjeljno poslijepodne, već što su pojedini političari dobili ekskluzivni tretman koji bi se mogao nazvati uredničkim. Dragan Čović je u petak skoro šest minuta ponavljao svoje političke stavove o postizbornim koalicijama, i to iz neatraktivnog kancelarijskog ambijenta bijele pozadine. Prilog, ili politički govor u slobodnom stilu, bio je satkan od njegovih dugih izjava i kratkih novinarskih interpretacija u kojima se samo ponavljalo „Čović kaže“ ili „kazao je Čović.“ Šta je predsjednik HDZ-a rekao u tih šest minuta? To je teško i sumirati. Bio je to višeminutni slalom u kojem se tvrdio sopstveni i pazar svoje stranke. Prvi hadezeovac je uskočio u uredničko odijelo i pripremio si promidžbeni program po sopstvenom ukusu. Urednice Adela Malkoč i Blažica Krišto samo su se potpisale na odjavnu špicu.
IZDVOJENO:
Ni prva sjednica Narodne skupštine u Republici Srpskoj nije propraćena na BHT1 ništa zanimljivije i sadržajnije (urednici Svjetlana Topalić i Milan Đurović). Naglasak je bio previše na opisivanju protokola i svečane atmosfere. Nisu izdvojene atraktivnije izjave, a nije ispraćen ni performans novinara koji su poslanicima vješali bedževe kojima se zahtijevaju veće medijske slobode.
OCJENA: 2
FTV: Raznovrsniji i bogatiji sadržaj
13. – 19. novembar 2018.
BILO JE I DRUGIH TEMA: I na Federalnoj su političke prilike bile u prvom planu, ali tamo gdje je BHT1 razvlačio do unedogled, oni su imali mjeru. Pored toga, tu su se našle i druge teme. Urednica Antonija Avram se u nedjeljnom izdanju upitala šta je to pantoflaža, kako bi se uskoro mogao regulirati sukob interesa, ali i kako je ovo bitno pitanje rješeno u zemljama u okruženju? Beogradski dopisnik Dejan Kožul je u svom stilu dva dana ranije opisao kako je to izgledalo jezivo javljanje Ratka Mladića u program nacionalne televizije.
EFEKTNIJI I SADRŽAJNIJI: Ipak, najviše od svega raduje to što FTV zna napraviti pristojan i zanimljiv politički prilog. Kod njih se konstitutivna sjednica Narodne skupštine nije svela na hvatanje obrisa svečarske atmosfere, kao kod BHT1, već se stvarao sadržaj. Dodik je izdvojen u dijelu u kojem šalje političku poruku, kada proziva visokog predstavnika. Novinar Mišo Vidović je u mnogo manje vremena od svojih kolega sa BHT1 efektnije i potpunije sažeo skupštinska dešavanja. Urednici Edini Šečerović pak nije promaklo da su kolege novinari organizovali mini prosvjed pred zgradom Skupštine, i da su dijelili bedževe poslanicima koje su time pozvali na političku i građansku odgovornost.
IZDVOJENO:
Dok padaju cijene nafte na svjetskom tržištu, cjenovnici na domaćim benzinskim pumpama jedva da se mijenjaju. Federalna (urednica Edina Šečerović) se iscrpno bavila ovom tematikom, kao i ranijih sedmica. Šta utiče na formiranje cijena goriva u nas? Da li i kada možemo očekivati značajnije pojeftinjenje? Informativan i solidno pokriven prilog dao je odgovor na većinu pitanja.
OCJENA: 7
KOMPARATIVNA ANALIZA:
FTV je pokazao da za razliku od BHT1 zna usredsređeno i sadržajno pratiti politička dešavanja izdvajajući najbitnije informacije. Što je kod drugih bespotrebno stajalo u pet-šest minuta, kod prvih je bilo obrađeno u najviše dvije do tri minute. Državna televizija je političke teme pokrivala tromo, nezainteresovano i neatraktivno, a kada su se potrudili, pretvarali bi se u stranački bilten, kao u prilogu-govoru Dragana Čovića, kojem su dali posebno mjesto i ulogu. Praksa da se grade duge vijesti od nečijih političkih izjava u kojima se ne objavljuje ništa novo ili van horizonta očekivanja nije ništa drugo do otvorena politička agitacija i rušenje principa nepristrasnosti.
Incident koji se zbio u Banjaluci na dan inauguracije Željke Cvijanović, tj. hapšenje maloljetnice koja je uzviknula „ko je ubio Davida“ oslikao nam je ponovo koliko su televizije nemoćne pred portalima i novim medijima. Na mnogim portalima ta vijest je osvanula i prije sedam sati, ali se nije našla niti u jednom od dnevnika. S jedne strane je nerealno očekivati od TV formata da vodi utrku s novim medijima, ali s druge strane se postavlja pitanje njihove relevantnosti ako se ispuštaju ovako bitne vijesti. Prizor tinejdžerke koju policajci sprovode kao najvećeg kriminalca bio je otužna slika dana i naše stvarnosti.
