Osim HDZ-a BiH, prijedloge izmjena Izbornog zakona danas imaju još i SDA te SDP i DF. Kako domaća i međunarodna javnost tretiraju ove prijedloge?

Nakon što smo u prethodnoj analizi ukazali na to da lijevo-građanske opcije nemaju konkretan prijedlog izmjena Izbornog zakona, i da shodno tome etničke opcije pred buduće razgovore o izmjenama Izbornog zakona uživaju stanovitu prednost, zbog proste činjenice koja kaže da etničke opcije imaju kakav-takav prijedlog izmjena Izbornog zakona, stvari su se u tom pogledu bitnije izmijenile.

Od ranije je poznato da je prijedlog izmjena Izbornog zakona od strane Hrvatske demokratske zajednice u potpunoj suprotnosti sa presudama Evropskog suda za ljudska prava, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i preporukama Venecijanske komisije. Poznato je i da je taj prijedlog naišao na oštro protivljenje u međunarodnim diplomatskim krugovima iako ima bezrezervnu podršku Republike Hrvatske i hrvatskih europarlamentaraca. Oni su naročito aktivni u Evropskom parlamentu s ciljem nametanja takvog zakonodavnog okvira Bosni i Hercegovini. Isti ti hrvatski europarlamentarci su se, uzgred rečeno, ovih dana u Evropskom parlamentu svrstali u tabor radikalne desnice, protiveći će zaključcima Evropskog parlamenta koji se tiču preventivnog djelovanja na suzbijanju rastućeg fašizma u Poljskoj.

Kao primjer izrazitog odbijajanja takvih predloženih rješenja može se navesti izričito protivljenje od strane njemačkog šefa diplomatije Sigmara Gabriela, koji je u intervjuu za Dnevni avaz, upozoravajući na negativne implikacije zvanične politike Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini, kazao da izmjene izbornog zakonodavstva ne smiju dovesti do još većih diskriminacija. Kada se uzme u obzir da HDZ-ov prijedlog u potpunosti zanemaruje presude Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima Sejdić – Finci te Zornić i Pilav, i kada se ima na umu da se po takvom prijedlogu derogira i sama konstitutivnost naroda u Bosni i Hercegovini, upozorenje Gabriela je i više nego jasno. Prema tome, HDZ-ov prijedlog doživio je potpuni fijasko i u domaćoj javnosti, jer ga ne podržava niko osim SNSD-a, i u međunarodnoj, jer ga ne podržava niko osim Rusije. Stoga se na takav prijedlog više ne vrijedi vraćati.

SDA u borbi za državotvorni primat

Prijedlozi izmjena izbornog zakona od strane etničkih opcija, barem onih u Federaciji, jer smo već ranije konstatovali da etničke opcije iz Republike Srpske nisu zainteresovane da se u tom kapacitetu (osim u smislu podrške ovom ili onom zakonskom rješenju), angažiraju na rješavanju problema, upotpunjeni su obznanjivanjem prijedloga Izmjena Izbornog zakona koji je u parlamentarnu proceduru uputila Stranka demokratske akcije.

SDA je predložila da se u Izbornom zakonu BiH izmijeni član 10.12, stav (2), tako da se za svaki kanton broj stanovnika iz konstitutivnog naroda i iz reda ostalih dijeli brojevima 1, 3, 5, 7 i tako dalje, sve dok je to potrebno za raspodjelu.

“Brojevi koji se dobiju kao rezultat ovih dijeljenja predstavljaju količnike svakog konstitutivnog naroda i ostalih u svakom kantonu. Svi količnici konstitutivnih naroda redaju se zasebno po veličini tako što se najveći količnik svakog konstitutivnog naroda stavlja na prvo mjesto. Svakom konstitutivnom narodu daje se jedno mjesto u svakom kantonu koji ima najmanje jednog takvog poslanika u svom zakonodavnom tijelu. Preostala mjesta daju se konstitutivnim narodima i ostalim, jedno po jedno, od najvećeg prema najmanjem prema preostalim količnicima na listi”, piše u SDA-ovom Prijedlogu zakona o izmjenama Izbornog zakona BiH.

Iako je, politički gledano, SDA etnička opcija, istine radi, za razliku od njihovih koalicionih partnera iz HDZ-a, ona pri izradi prijedloga izmjena Izbornog zakona nije pošla sa etničkih pozicija, pa tako ovaj prijedlog, za razliku od HDZ-ovog, uvažava načelo konstitutivnosti i ostavlja mogućnost izbora delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine iz svih konstitutivnih naroda. Shodno tome, prijedlog je i u skladu sa Ustavom. Razumije se, osnova prijedloga Stranke demokratske akcije u političkom smislu nije građanska, ali također, što je jako bitno, ne ostavlja prostora za dalju etničku fragmentaciju putem izbornog zakonodavstva. Više je razloga zbog kojih je SDA predložila ovakav prijedlog. Međutim, SDA jednostavno ne može učiniti nikakav dodatni ustupak HDZ-u, kao što je to ranije, barem na deklarativnom, retoričko-političkom nivou, bio slučaj, pogotovo ne u izbornoj godini i pogotovo ne kada u postojećim političkim okolnostima vodi borbu na život i smrt sa jednim od svojih koalicionih partnera unutar bošnjačkog korpusa, i kada se još jednom želi potvrditi kao državotvorna politička opcija.

Građanski kompromis

Za razliku od etničkih opcija koje su svoje prijedloge uputile u Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine, lijevo-građanske partije svoj prijedlog izmjena Zakona o izbornim jedinicama upućuju u Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, što i jeste odabir prave adrese za rješavanje nastalog problema. Jer je, po odluci Ustavnog suda, sporan izbor delegata u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine.

Prijedlog je baziran na nekoliko ključnih principa. On je u skladu s Ustavom BiH i FBiH, kao i sa Izbornim zakonom BiH. Na tom prijedlogu provode se principi presude Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića. Također, usklađen je s demokratskim principima od strane Venecijanske komisije iz 2002. godine i u skladu sa izjašnjenjem koje su dali Ustavnom sudu BiH po apelaciji Bože Ljubića, gdje su naglasili da rješenje treba tražiti u skladu sa Ustavom BiH. Izborni zakon BiH propisuje obavezu Parlamenta FBiH, tačnije Predstavničkog doma, da utvrdi višečlane izborne jedinice u skladu s popisom stanovništva u BiH.

U SDP-u i DF-u su kazali da je prijedlog izraz kompromisa između građanskog koncepta i postojećeg stanja. Neke manje građanske opcije, poput Naše stranke, izrazile su, prije svega šutnjom, svoju rezerviranost spram lijevo-građanske inicijative, odnosno prijedloga SDP-a i DF-a. Razlog takve rezerviranosti leži upravo u tome što je prijedlog kompromisni, ili po shvaćanju “radikalno” građanske opcije, nedovoljno građanski, ali i u tome što ova stranka već izvjesno vrijeme gaji isuviše veliku rezerviranost po pitanju ujedinjenja ljevice.

Iako SDP-ov i DF-ov prijedlog ima svoje manjkavosti, ako ga se posmatra iz građanske političke perspektive, ta manjkavost više je izraz postojećih ustavno-pravnih okvira. Naime, nemoguće je, prema postojećem Ustavu, koji nije utemeljen na građanskom, nego na etničkom konceptu, u tom smislu iznaći “građanskije” rješenje, jer bi to bilo u suprotnosti sa Ustavom. 

“Parlament i meta”

Kada je riječ o samim reakcijama na prijedloge SDP-a i DF-a, te SDA, primjetno je da od međunarodnih zvaničnika još niko nije, kao što je to bilo u slučaju HDZ-a, dvosmisleno ili nedvosmisleno proglasio za prijedloge koji mogu dovesti do još veće diskriminacije, niti je bilo rečeno da su oni u suprotnosti sa postojećim ustavnim okvirom u Bosni i Hercegovini.

Međutim, tek što su SDP i DF predstavili svoj prijedlog, zvaničnici HDZ-a i mediji pod kontrolom HDZ-a su, najblaže rečeno, “osuli paljbu”. Lidija Bradara, predsjednica Doma naroda Parlamenta FBiH, i Bariša Čolak, voditelj Odjela za ustavno-pravna pitanja Hrvatskog narodnog sabora BiH, kazali su da su SDP i DF promašili “cijeli parlament“. Sukladno takvoj ocjeni, u narednim danima analitičari koji služe kao lakmus-papir HDZ-ove politike u Bosni i Hercegovini u analizama uporno su ponavljali tu frazu. U nedostatku bilo kakve inovativnosti u osudama prijedloga koji ne dolaze od strane HDZ-a, slično je ocijenjen i prijedlog SDA, s tim što je ovaj put riječ parlament domišljato zamijenjena riječju meta. Tako je ocijenjeno da SDA za razliku od SDP-a i DF-a nije promašila parlament nego cijelu metu.

Pa ipak, šta su to promašili, prvo SDP i DF, pa potom SDA sa svojim prijedlozima? Oba prijedloga od strane HDZ-a i njegovih političkih i medijskih predstavnika proglašena su za nastavak “velikobošnjačke dominacije” i pokušaj pretvaranja Federacije u bošnjački entitet. Rečeno je, naime, da i SDP i DF kao i SDA zanemaruju presudu Ustavnog suda po apelaciji Bože Ljubića. Ta presuda po interpreaciji, odnosno manipulaciji, HDZ-a nije samo ukinula dvije sporne odredbe postojećeg Izbornog zakona, nego je, tobože, naložila i zabranila da se iz svakog kantona u Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine može birati po jedan delegat iz reda svih konstitutivnih naroda. Takvu manipulaciju i davanje nepostojećeg sadržaja presudi Ustavnog suda Bosne i Hercegovine još je prošle godine u svojoj analizi razotkrio dr. Dražen Pehar.

Prema tome, SDP i DF, kao ni SDA sa svojim prijedlozima, nisu promašili ni “metu ni parlament”, nego HDZ svjesno u javnosti nastoji da presudi Ustavnog suda Bosne i Hercegovine po apelaciji Bože Ljubića da potpuno nepostojeći karakter, što po takvom shvaćanju implicira da jedino HDZ-ov prijedlog zadovoljava presudu Ustavnog suda. HDZ de facto iz svoga zahtjeva ka Ustavnom sudu koji je bio upućen preko Ljubićeve apelacije izvodi zaključak presude suda, pa je tako sve što drugi predlažu promašeno, jer ne predlažu ono što su oni od Ustavnog suda tražili, a presudom nisu dobili.

Šta da se radi?

Prema tome, sada se pored HDZ-ovog antievropskog i antiustavnog prijedloga izmjena Izbornog zakona nalaze dva prijedloga koja su u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava i u skladu sa Ustavnom BiH. Iluzorno bi bilo očekivati da, pošto se ovi prijedlozi ne isključuju, SDP i DF podrže prijedlog SDA u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, a da SDA podrži prijedlog SDP-a i DF-a u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, jer to ne dopuštaju različiti interesi i nepovjerenje između ova dva politička bloka u Bosni i Hercegovini. Međutim, ono što je definitivno dobro jeste činjenica da su probosanske opcije izašle iz stanja političke pasivnosti u proaktivno stanje, ma šta mislili o prijedlozima iz protivničkog tabora.

Šta slijedi?

Slijedi obračun pred licem međunarodne zajednice, a naročito pred vrhovnim pokroviteljem Dejtonskog mirovnog sporazuma, obračun pred Sjedinjenim Američkim Državama. O tome svjedoči i živahna djelatnost Marinka Čavare, predsjednika Federacije BiH i visokopozicioniranog kadra HDZ-a koji je iz Sjedinjenih Američkih Država panično upozorio da će se BiH bez izmjena Izbornog zakona (jasnije, bez HDZ-ovog prijedloga izmjena Izbornog zakona) naći u bezizlaznoj situaciji. S druge strane, HDZ-ovi prijedlozi potpuno su odbačeni, a lider HDZ-a Dragan Čović, koji je svojoj izbornoj bazi obećao izmjene Izbornog zakona, nalazi se u bezizlaznoj situaciji. Presudit će, nema sumnje, kao što je to i do sada bio slučaj, Sjedinjene Američke Države. Međutim, ostaje da se vidi koji princip će SAD podržati. Da li princip “narodne demokratije”, etnički princip koji je po svom historijskom porijeklu sovjetski model, čemu stranu drži HDZ, ili će podržati sebe, odnosno građanskodemokratski princip koji je koliko toliko prisutan u prijedlozima probosanskih opcija.