Vijeće zagrebačkog Županijskog suda sastavljeno od Željke Rožić Kaleb kao predsjednice, Andrine Raspor Flis kao izvjestiteljice, te suca Ante Gradišeka, stavilo je tačku na pet i pol godina staru pravosudnu trakavicu i pravomoćno presudilo da H-Alter nije smio objaviti mišljenje saradnika Gorana Božičevića, da je Udruženje „U ime obitelji“, svojom referendumskom kampanjom kojom se ljudima homoseksualne orijentacije nastojalo onemogućiti sklapanje braka, provela jedan od najvećih poteza strukturnog nasilja u Hrvatskoj. Barem ne u onom formatu u kakvom je njegovo mišljenje izraženo.

Njihov advokat Emil Havkić ni do danas presudu nije službeno primio. Isporučio ju je Krešimir Mateković, advokat Udruženja, s pozivom da plate ono što je sud dosudio. Iz presude, doznali su da je Županijski sud preinačio prethodnu presudu Općinskog građanskog suda, od 30. septembra 2022. godine, koja je za H-Alter bila apsolutno oslobađajuća, te je naložio da, što na ime odštete UiO, što radi podmirenja sudskih troškova, što radi zateznih kamata, u roku od 15 dana plate oko 4.000 eura.

Presuda zagrebačkog Županijskog suda zaslužila je da bude sagledana kao još jedna u nizu manifestacija strukturnog nasilja u Hrvatskoj, navode, presudu Općinsko suda, Županijski sud je preinačio zato što niži sud „nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev“.

Konkretnije, Županijski sud prigovara Općinskom da je propustio primijetiti kako je autor tuženoga članka, Božičević, tek ovlaš spomenuo UiO, prišivši joj strukturno nasilje, a da pritom nije razradio i objasnio razlog i smisao njezina spominjanja.

– Smisao apostrofiranja tužitelja u spornom tekstu osim paušalnog pripisivanja nasilničkog karaktera njegovom djelovanju, a što nedvojbeno predstavlja uvredljivu diskvalifikaciju koja je ostala bez razumne i provjerljive argumentiranosti inherentne intelektualnom polemičkom diskursu na koji se poziva tuženik navodeći da je bila riječ o ‘sociološko filozofskom eseju’ – navodi se u presudi.

Bez takve razrade, mišljenja je Vijeće, prosječan čitaoc ostaje bez „objašnjenja zašto bi tužitelj bio ‘pokretač strukturnog nasilja’ i koje je značenje tog pojma“ te mu je stoga onemogućeno da „uopće razumije razlog spominjanja tužitelja u kontekstu fizičkog nasilja i zlostavljanja u porodici i tolerancije društva na nasilje“. Zato, po ocjeni Suda tu više „nije riječ o ‘prenošenju ideja i informacija’, nego o javnom ocrnjivanju svjetonazorskog oponenta“.

Županijski sud se, nadalje, u obrazloženju svoje presude bavi analizom sintagme „strukturno nasilje“, koju je u tuženome tekstu upotrijebio Božičević. „Sam pojam nasilja“, obrazlažu članovi sudskog vijeća, „nezavisno o načinu atribuiranja (fizičko, mentalno, individualno ili strukturno i slično), s objektivnog gledišta se percipira negativno, posebno upotrebom načina izražavanja kontrastom (‘milozvučno i nenasilno ime’, te ‘jedan od najvećih poteza strukturnog nasilja u Hrvatskoj’), nezavisno o tome kako autor teksta konstruira sadržaj tog pojma u okviru vlastite sociološke nomenklature.

Ovdje je, naime, riječ o tekstu upućenom općoj javnosti u kojem je izostalo objašnjenje o eventualnom drukčijem i nestandardnom značenju pojma ‘nasilje’ čiji je uobičajeni smisao negativan i uvredljiv s općeprihvaćenog socijalno-etičkog i civilizacijskog pristupa, navedeno je.

Županijski sud, dakle, i ovdje poentira na činjenici da u utuženom tekstu nije elaborirano što bi to „strukturno nasilje“ uopće trebalo biti, i kako je UiO povezana s njim, a za „prosječnu publiku“ tvrdi da bez podrobnog objašnjenja tu sintagmu nije sposobna svariti.

Zato se, zaključuje Sud, „u pogledu spornog dijela radi o vrijednosnom sudu uvredljive naravi koji je nedvojbeno škodljiv za ugled tužitelja“. Sud također smatra evidentnim kako „iz konteksta članka, načina i stila izražavanja, te posebno nedostatka razloga o smislu i opravdanosti apostrofiranja tužitelja u kontekstu porodičnog nasilja, valja zaključiti da je riječ o ničim objektivno izazvanom napadu na tužitelja kao nositelja suprotstavljenih svjetonazorskih gledišta“.

Autoru članka, Goranu Božičeviću, prigovara se nedostatak tolerancije prema tradicionalnim (hrvatskim) nazorima, koji podrazumijevaju, vjerovatno, i mogućnost smještanja u ustanove zatvorenog tipa, ili pak kamenovanja homoseksualnih osoba kad se steknu podobne historijske okolnosti.

Božičević je, riječima Suda „posve neopravdano proglasio nasiljem manifestiranje tradicionalnih i uvriježenih svjetonazorskih stajališta i na taj način u biti etiketirao ideje i mišljenja koja se ne uklapaju u njegove vlastite svjetonazorske i idejne paradigme“.

Jer, „vrijednosni sud autora kojim nekoga izlaže kritici može biti pretjeran ako ne postoji dostatna činjenična osnova koja ga potkrjepljuje“, pa se opet ističe da Božičević nije u tekstu razradio zašto strukturno nasilje smatra strukturnim nasiljem i kakve to veze ima s nasiljem u (ime) porodice.

Pa tako sve do kraja obrazloženja, gdje se od Vijeća saznaje da je „zaključno, minimalna društvena vrijednost sporne informacije prema ocjeni ovog suda daleko manja od suprotstavljenog privatnog interesa tužitelja da zaštiti vlastiti ugled“.

Ovu presudu u H-Alteru smatraju zastrašujućom prvo jer ona komentatore društvenih zbivanja, analitičare, esejiste, dovodi u potpunu pravnu neizvjesnost, jer utemeljuje novu sudsku praksu po kojoj mnogo toga može biti utuživo, što ranije nije bio slučaj.

Drugi zastrašujući moment odnosi se na sam sudski proces. Božičevićev članak „Nasilje-svuda oko nas„ objavljen je na H-Alteru u januaru 2018. godine. Tužba Udruženja „U ime obitelji“ (UIO-tužba) zaprimljena je na zagrebačkom Općinskom sudu 11. aprila 2018. godine.

Radilo se ustvari o špranci koju je, pretpostavlja se, advokat Željke Markić, Krešimir Mateković, redovno koristio u poplavi SLAPP tužbi protiv medija za račun svoje klijentice, pa su se u njoj potkrali i poneki kafkijansko-groteskni detalji.

U tužbi se, recimo, navodi da tužitelj, Udruženje „U ime obitelji“, dakle pravna (a ne fizička) osoba, zbog utužene Božičevićeve sintagme pati od „nesanice“, „osjećaja nelagode“, „preispitivanja vlastite vrijednosti izazvanog povredama prava osobnosti“ i tako dalje.

Ana Ćurković Dražić, sutkinja zagrebačkog Općinskog suda svoju je prvu presudu donijela 29. septembra 2020. godine. Odbila je UiO-ov tužbeni zahtjev, pozivajući se na Zakon o medijima, koji dopušta iznošenje vrijednosnih sudova pod uvjetom da je njihovo objavljivanje u javnom interesu i da su sudovi iznijeti u dobroj vjeri, i zaključujući da tuženi Božičevićev članak nije objavljen u namjeru da UiO-u prouzroči štetu. UiO se žalio, i predmet je dospio na stol sutkinje Županijskog suda.

Ona je 16. februara 2021. godine ukinula prvostepeni presudu i vratila stvar Općinskom sudu na ponovno razmatranje. Obrazloženje je, ukratko, bilo – komentator Goran Božičević nije istražio provodi li UiO, uistinu, strukturno nasilje-

– Stoga sud mora uvijek razmotriti je li istraživanje koje je medij proveo prije objavljivanja tvrdnji, bilo provedeno u dobroj vjeri i u skladu s uobičajenom novinarskom obvezom provjeravanja činjeničnih navoda, a sud prvog stepena ne daje razloge je li to razmatrao prilikom donošenja presude, imajući pri tom u vidu iskaz svjedoka Gorana Božičevića, autora teksta, koji je izjavio da nije konkretno kontaktirao nikoga iz Udruženja „U ime obitelji“ prije nego je pisao navedeni članak, tim više što su izrazi koje je autor upotrijebio u spornom članku (pokretač jednog od najvećih poteza strukturnog nasilja) u odnosu na tužitelja, sami po sebi uvredljivi i u uobičajenoj političkoj raspravi u hrvatskom društvu se upotrebljavaju u negativnom značenju te upućuju na namjeru vrijeđanja – navedeno je.

Dana 30. septembra 2022. godine Ana Ćurković Dražić donosi drugu prvostepenu presudu, opet u korist H-Altera (Udruženja za nezavisnu medijsku kulturu). „Sud nije razmatrao da li je autor teksta provjerio činjenične navode, jer se i ne radi o činjeničnim navodima, već o vrijednosnom sudu događaja koji nije sporan, a to je da je tužitelj organizator referenduma o braku iz 2013. godine, i sama zakonska zastupnica tužitelja u svom iskazu navodi da pretpostavlja da autor spornog članka misli na referendum o braku iz 2013. godine kada govori o ‘strukturnom nasilju’ – navela je sutkinja u obrazloženju.

– Sud iz iskaza autora i glavne urednice (tada je H-Alterova glavna urednica bila Ivana Perić) ne zaključuje da je pri objavi članka postojala namjera vrijeđanja tužitelja, jer aktivnosti i svjetonazor tužitelja nisu niti tema spornog članka – dodaje se u toj presudi.

Potom je Županijski sud preuzeo stvar u svoje ruke i donio konačnu presudio. Cijeli proces završio je u istom, kafkijansko-grotesknom tonu u kakvom je i započeo time što je Mateković u tužbi napisao kako Udruženje „U ime obitelji“ pati od „nesanice“ i „nelagode“, a završio je presudom Županijskog suda u kojoj je naloženo da se Udruženju plate zatezne kamate, ni više ni manje nego od 2008. godine.

A te godine „U ime obitelji“ još nije bila niti u planu. Osnovana je punih pet godina kasnije, a inkriminirani Božičevićev članak objavljen je čitavo desetljeće nakon 2008. godine. Ilustracija je to površnosti, aljkavosti i neodgovornosti na zagrebačkom Županijskom sudu, ocjenjuje H-Alter.

Udruženje za nezavisnu medijsku kulturu osnovali su 2005. godine novinari/novinarke i drugi djelatnici u elektroničkom izdavaštvu, u cilju razvoja nezavisnosti i profesionalnosti novinarske struke, te osiguravanja prava javnosti na obaviještenost i obrazovanje o pitanjima iz oblasti civilnog društva, kulture, društvene znanosti i politike.

Izvor: H-Alter