Broj zatvorenih novinara širom svijeta postavio je još jedan rekord u 2021. godini. Pozivajući se na nove zakone o tehnologiji i sigurnosti, represivni režimi od Azije do Evrope i Afrike oštro su se obračunali s nezavisnim medijima.
Bila je to posebno sumorna godina za branitelje slobode medija. Izvještaj Odbora za zaštitu novinara (CPJ) pokazao je da je broj novinara zatvorenih zbog svog rada dosegao novi globalni rekord od 293, u odnosu na revidirani 280 u 2020. godini. Najmanje 24 novinara ubijena su zbog njihovog izvještavanja do sada ove godine, drugih 18 umrlo je u okolnostima koje su bile previše sumnjive da bi se moglo utvrditi jesu li bile specifične mete.
Kina je treću godinu zaredom najgori zatvorenik za novinare na svijetu, s 50 novinara iza rešetaka. Mijanmar se popeo na drugo mjesto nakon medijskog napada koji je uslijedio poslije vojnog udara 1. februara. Egipat, Vijetnam i Bjelorusija, redom, zaokružili su prvih pet mjesta.
Razlozi nemilosrdnog porasta broja pritvorenih novinara razlikuju se među zemljama, ali sve odražava loš trend – rastuću netoleranciju prema nezavisnom izvještavanju. Ohrabreni autokrati sve više ignoriraju pravilan pravni postupak i krše međunarodne norme kako bi se održali na vlasti.
U svijetu koji je zaokupljen Covidom-19 i koji pokušava dati prioritet pitanjima poput klimatskih promjena, represivne vlade su svjesne da je bijes javnosti zbog kršenja ljudskih prava pogoršan, a demokratske vlade imaju manje volje za političko ili ekonomsko djelovanje.
Istina je da su neke zemlje neočekivano spriječile trend stavljanja više novinara u zatvor. Turska, nekada najgori zatvorenik za novinare na svijetu, sada je šesta na listi nakon što je pustila 20 zatvorenika u prošloj godini. Ostalo ih je osamnaest. Puštanje 10 zatvorenika u Saudijskoj Arabiji učinilo je da ta zemlja ne bude među prvih pet po broju zatvorenih.
Međutim, bilo bi naivno vidjeti manji broj zatvorenika kao znak promjene mišljenja prema medijima. Kako je CPJ primijetio, gušenje Turske nakon neuspjelog pokušaja državnog udara 2016. godine učinkovito je iskorijenilo glavne medije u zemlji i potaknulo mnoge novinare da napuste profesiju. Broj zatvorenika u Turskoj također opada jer vlada dopustila da na slobodi čekaju ishode suđenja.
U Saudijskoj Arabiji, zastrašujući učinak užasnog ubistva Jamala Khashoggija 2018. godine, zajedno s nekoliko novih pritvora u 2019. godini, vjerojatno će ušutkati mnoge novinare učinkovitije od bilo kojeg novog vala hapšenja.
Osim toga, autoritarni čelnici sve više pronalaze sofisticiranije načine blokiranja nezavisnih novinara i medija – posebno gašenja interneta i pojačanog nadzora putem špijunskog softvera visoke tehnologije – nego da ih drže iza rešetaka.
Nemilosrdno zatvaranje novinara u Kini nije novost. Međutim, ovo je prvi put da su novinari zadržani u Hong Kongu u godišnjem izvještaju CPJ-a što je rezultat provedbe drakonskog zakona o nacionalnoj sigurnosti iz 2020. godini nametnutog kao odgovor na historijske prodemokratske proteste.
Kina je također ciljala nenovinare zbog povezanosti s medijima, te je uhapšeno 11 ljudi zbog navodnog slanja materijala The Epoch Timesu, medijskoj kompaniji povezanoj s grupom Falun Gong. Njih 11 nije navedeno u izvještaju CPJ-a jer je The Epoch Times rekao da nisu novinari, ali je njihovo pritvaranje zlokoban pokazatelj napora Kine da uguši medijski diskurs.
Mijanmar, koji nije imao novinare u zatvoru do 1. decembra 2020. godine, represija vojske nakon državnog udara ostavila je 26 novinara u pritvoru 12 mjeseci kasnije. Situacija je, međutim, još strašnija nego što ovi podaci sugeriraju.
Mnogi novinari, među kojima je i Amerikanac Danny Fenster, pušteni su prije objave izvještaja nakon nekoliko mjeseci provedenih u zatvoru, a istraživanje CPJ-a sugerira da možda ima i drugih u pritvoru koji tek trebaju biti identificirani kao novinari. Osim toga, nepoznati broj novinara napustio je zemlju i se pritajio, a njihov je odlazak značajan udarac za nezavisne medije.
Egipat je iza Mijanmara kao treći najgori zatvorenik za novinare na svijetu, s 25 novinara u pritvoru u 2021. godini. Iako je smanjen broj zatvorenih u odnosu na prošlu godinu, trajna pritvaranja su simbol često očitog nepoštivanja zakona vlastite zemlje od strane vlade Abdela Fattaha el-Sisija.
Egipatske vlasti redovno zaobilaze zakon koji ograničava pritvor zatvorenika na dvije godine podnošenjem dodatnih optužbi za produženje tog perioda. U drugim slučajevima postavljaju uvjete za puštanje na slobodu onih koji su odslužili kaznu.
U podsaharskoj Africi, najveći pad slobode medija dogodio se u Etiopiji. Vlada Abiya Ahmeda, koji je postao premijer usred neviđene ere reformi 2018. godine, 2021. godine ovu zemlju postavila je na drugo mjesto po broju zatvorenih novinara u subsaharskoj Africi, nakon Eritreje.
Brojni novinari uhapšeni su u zemlji od početka građanskog rata između snaga savezne vlade i snaga predvođenih Narodnooslobodilačkom frontom Tigray (TPLF), devet je novinara još uvijek bilo u pritvoru 1. decembra. Šest je uhapšeno u novembru kada je sukob eskalirao i vlada nametnula oštre zakone o vanrednim situacijama. CPJ je tokom godine dokumentirao brojna druga kršenja slobode medija.
U međuvremenu, bjeloruski čelnik Aleksandar Lukašenko pokazao je koliko mu je malo stalo do javnog mnijenja i koliko mu je stalo do ostanka na vlasti ekstremnim mjerama poduzetim za hapšenje novinara Ramana Pratasevicha (nečuveno preusmjeravanje leta civilnog aviona RyanAira kako bi Ramana izveli iz aviona).
Bjelorusija sada ima najmanje 19 novinara iza rešetaka, što je više u odnosu za 10 nego prošle godine. To je ujedno i najveći broj pritvorenih otkako je CPJ 1992. godine počeo prikupljati podatke o zatvorenim novinarima.
U ovoj mračnoj godini za slobodu izražavanja, takva vrsta netrpeljivosti ostavlja malo prostora za optimizam da će broj zatvorenih novinara uskoro prestati postavljati rekorde.
CPJ je 1. decembra zabilježio 19 ubijenih novinara u znak odmazde za njihov rad, u poređenju s 22 u cijeloj 2020. godini. Još tri su ubijena ove godine dok su izvještavali iz zona sukoba, a dvojica su ubijena prateći proteste ili ulične sukobe koji su postali smrtonosni.
Meksiko je ostao najsmrtonosnija zemlja zapadne hemisfere za novinare. Tri novinara su ubijena u direktnoj odmazdi za njihovo izvještavanje, a CPJ istražuje ostalih šest ubistava kako bi utvrdio jesu li povezana s bavljenjem novinarstvom.
Indija ima najveći broj novinara (četiri) za koje je potvrđeno da su ubijeni u znak odmazde za svoj rad. Peti je ubijen dok je pokrivao protest.
Šest novinara je na popisu zatvorenih u Latinskoj Americi: tri na Kubi, dva u Nikaragvi i jedan u Brazilu. Iako je relativno nizak broj, CPJ je utvrdio uznemirujući pad slobode medija u regiji.
Najmanje 17 zatvorenih novinara optuženo je za kibernetički zločin. U zapadnoafričkoj državi Benin dvojica su optužena prema široko sročenom digitalnom zakonu te zemlje, što se smatra velikim izazovom za slobodu medija jer dopušta krivični progon za sve što je objavljeno ili distribuirano na internetu. Četrdeset od 293 privedena novinara, manje od 14 posto, su žene.
Nijedan novinar nije bio zatvoren u Sjevernoj Americi u vrijeme zaključenja izvještaja. Međutim, američki Press Freedom Tracker, partner CPJ-a, zabilježio je 56 hapšenja i pritvora novinara širom Sjedinjenih Američkih Država tokom 2021. godine. Osamdeset šest posto hapšenja dogodilo se tokom protesta. U Kanadi su dva novinara uhapšena dok su izvještavali o protestu o pravima zemljišta u sjevernoj Britanskoj Kolumbiji i proveli su tri noći u pritvoru prije nego što je sud naredio njihovo uvjetno puštanje na slobodu.
Popis zatvorenih novinara uključuje samo novinare u državnom pritvoru, a ne one koji su nestali ili su zarobljeni od strane nedržavnih aktera. Ti se slučajevi klasificiraju kao “nestali” ili “oteti”.
Izvor: CPJ