HRT: DNEVNIK PO MJERI PUBLIKE I KRITIKE

23. – 29. februar 2016.

OŠTRO O PRORAČUNU: Iza nas je izvanredna sedmica HRT-a, kakva se može samo poželjeti svakom javnom servisu. Nije više novost da ekipa s Prisavlja zna prepoznati šta je vijest dana, a da im je obrada rubrike Politika toliko atraktivna da prikazuje Hrvatsku vjerovatno dinamičnijim društvom nego što ono zapravo jeste. Dijana Kovaček u četvrtak donosi informaciju o Vladinim smjernicama za novi proračun, a potom se odmah prikazuju mišljenje i kritika oporbe, sindikata i poslodavaca. Marta Šimić Mrzlečki razgovarala je s profesorom zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, Hrvojem Šimovićem, koji je takođe bio veoma kritički raspoložen prema najavljenom proračunu. Zamislimo sada istu takvu scenu u BiH. Ona je, prvo, nezamisliva jer se novinari suočavaju s objektivnim poteškoćama da uopšte pronađu disonantne glasove koji su uz to stručni i voljni govoriti.

ATRAKTIVNO I OZBILJNO: Dan poslije, Hrvatsku je pogodila ocjena iz izvještaja Evropske komisije o makroekonomskoj neravnoteži koja zahtijeva strukturalne reforme nove Vlade. Premijer Orešković bio je prilično dramatičan u obraćanju javnosti. Šuškalo se i o korektivnim mjerama, pa i mogućoj zabrani korištenja evropskih fondova Hrvatskoj. Javni servis opet je bio na visini zadatka. Ništa nije prešućeno, svaki dramatičan detalj (najava famoznih EU korektivnih mjera) atraktivno je akcentiran, a pristup Dijane Kovaček bio je u isti mah ozbiljan. Prikazane su oprečne reakcije vodećih političara, a Jasna Paro je iz Bruxellesa rastumačila praksu Evropske unije u sličnim situacijama. Stvar je dodatno objašnjena u razgovoru Marte Šimić Mrzlečki s ekonomisticom Sandrom Švaljek, pa je hrvatska TV javnost mogla dobiti potpunu i realnu sliku vijesti koja je uzdrmala građanstvo o mogućim sankcijama iz Bruxellesa prema najmlađoj članici Unije.

TRAGOM GLASINA: Izvanredno subotnje izdanje Jutarnjeg lista uzduž i poprijeko pretresa Hrvatsku, pa se tu pojavila i informacija da su se lideru Mosta u jeku predizbornih domunđavanja u predsjedničkim odajama prikazali snimci koji dokazuju tajne pregovore Milanovića s ostalim mostovcima. Dan poslije, Darko Šakota proširuje priču i donosi nam još jedan uzbudljivi triler iz hrvatske dnevne politike pod nazivom “Šta se krilo u pozadini predizbornih pregovora”. Da priča ima odjeka, pokazuje i zvanični demanti iz Ureda predsjednice, koji je uredno citiran. Dnevnik 2 očigledno se ne libi rovariti po bulevarskim kuloarima, propitujući prirodu aktuelne vladajuće kolicije jer na žutim stranicama se počesto nalaze i najtačnije vijesti iz svijeta politike.

IZDVOJENO:

Ana Zadro u petak postavlja pitanje: Kako će komunicirati novinari i Vlada? Ako niste znali, još od Ive Sanadera uspostavljena je praksa prema kojoj hrvatska Vlada ne drži presice poslije sjednica, pa novinari hvataju ministre po Markovom trgu s potpuno neizvjesnim ishodom. Zadro priziva promjenu prakse u izvanrednom prilogu koji zahtijeva da se poštuje dignitet novinarske profesije.

OCJENA: 10

RTS: DNEVNIK PO MJERI ALEKSANDRA VUČIĆA

23. – 29. februar 2016.

U POLA OSAM S PREMIJEROM: Stradanje srpskih diplomata, izbor Hashima Thaçija za predsjednika Kosova, dolazak novih investitora, i još mnogo toga, komentarisao je u terminu Dnevnika 2 Aleksandar Vučić, u maniru slobodnih autorskih pogleda. Praksa je uvijek ista, a povod je nebitan. Kao, naprimjer, u petak (urednice Nataša Mijušković i Milica Nedić), kada je Milorad Dodik došao u posjetu da poruči valjda svojima kući da ga stariji brat još poštuje, a onda stariji braco drži slovo o aktuelnom dnevnopolitičkom pitanju, filujući domaću javnost. Izvlače mu se citati, stavlja ih se u prve minute, a sve je češća praksa da se njegova izjava sa zadrškom daje i u najavi vijesti dana.

SVAKOG DANA U SVAKOM POGLEDU SVE VIŠE NAPREDUJEMO: “Srbija je postigla impresivne rezultate!” uzviknula je Mirjana Branković (petak, 26. februar), sumirajući ekonomsku politiku aktuelne Vlade, zajedno s predstavnikom MMF-a i ministrom privrede. Istina, sramežljivo čujemo u nastavku, javni dug je nešto previsok, a ne ide baš najbolje ni s reformom javnih preduzeća. Ali pohvale MMF-a i Svjetske banke su nedvosmislene. To smo već nekoliko puta čuli u stilu zvanične istine iz beogradskog studija. No, ovdje se mora ozbiljnije prigovoriti urednicama i novinarki. Srpska javna scena mnogo je življa od, naprimjer, bosanske, i tu bar ne nedostaje snažnih autorskih pogleda koji temeljito i konzistentno prigovaraju aktuelnoj ekonomskoj politici. Danica Popović to čini sa stranica Politike. Vladimir Gligorov je baš nedavno na Peščaniku objavio tekst “Strategija reformi i izbora” koji, između ostalog, daje i moguće objašnjenje otkud tzv. pohvale, ili bolje rečeno, kakva je priroda podrške svjetskih finansijskih institucija. Previd koji čine RTS-ovi urednici, bez obzira na pobude (neznanje, cenzura, autocenzura…), nesumnjiv je profesionalni propust, jer uskraćuje se pravo očitovanja i prikaz šireg konteksta iz ugla intelektualne javnosti, koja očigledno ima šta reći o ekonomskim kretanjima. Žalosno je što se argumentovana kritika inteligencije ne može čuti u Dnevniku javne televizije koji otud gubi na relevantnosti.

BEZ NEUGODNIH PITANJA: Stradanje dvoje srpskih diplomata top je tema koja s pravom okupira srpsku javnost. Pojavile su se dvije različite informacije: jedna prema kojoj su stradale ubili otmičari i druga, koju je objavila i Vlada, a prema kojoj su oni ubijeni u američkom bombardovanju. RTS je događaj pratio samo na površini, pretvarajući se u reality show koji izbliza prati prenos tijela i sahranu, ali se ne usudi postaviti pitanja o odgovornosti. Naprimjer, pitanjima ministru spoljnih poslova Ivici Dačiću, kojem se u utorak (urednice Nada Gogić i Milica Nedić) daje prostor da nadugo priča o tragediji, ali po sopstvenom nahođenju. Bez da mu se sigurni govor prekine neugodnim pitanjem. A javnost, uključujući predstavnike opozicije, ali i mnoge druge, postavljala je pitanje o ministrovoj odgovornosti. Jer kome da postavite pitanje zašto nije zatvoreno diplomatsko predstavništvo u ratom zahvaćenoj zemlji ako ne šefu diplomatije? RTS se ne može nazvati javnim servisom svih građana dok god odbija postaviti pitanja zvaničniku koji je u žiži pažnje, i čija zakonska ili politička odgovornost interesuje najveći dio javnosti.

IZDVOJENO: Pri uručenju nagrade u Narodnoj biblioteci, proslavljeni književnik Filip David ogradio se od prisustva predsjednika Tomislava Nikolića. Vesna Jovanović nije prećutala u izvještaju tu činjenicu, izdvajajući Davidovu izjavu, ali i reakciju Nikolića.

OCJENA: 3

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Sve ono što jeste HRT, nije RTS. I obratno. Zagrepčani ne propuštaju prilog dovesti do naboja suprotstavljenih političkih opcija. Nerijetko se poziva inteligencija da se oglasi o važnim ekonomskim i političkim temama, ali u unaprijed osmišljenom razgovoru, s konkretnim povodom. To je, recimo, razlika u odnosu na bosanski TV format, gdje se gosti pozivaju nepripremljeno, kako bi se pričalo opštih mjesta radi, jer nečim se već minutaža mora popuniti. RTS pak ne uobičava prilog obogatiti komentarom ili prigodnom kontekstualizacijom koja uključuje suprotstavljena gledišta. Ne zbog toga što oni prednost daju preciznosti istinite i objektivne informacije.  U njihovoj izvedbi, srpska javna scena je umrtvljena do nepostojanja i u potpunosti je određena premijerovim performansima. Sukob mišljenja ne postoji. Postoji dogma o reformama koje se uspješno sprovode. Opozicija takođe ne postoji. A ako se i pojavi crtica o njoj, onda se odmah zadaju dva kontraudarca iz vladajućih redova. Naposljetku, na primjerima HRT-a i RTS-a suočavamo se s dva modela javne televizije: prvi, koji i kada griješi drži do svoje relevantnosti, mišljenja gledatelja i pravila struke, dočim drugi tetura u medijskom mraku, vodeći se mušićavom voljom prolazne vladajuće većine.