Cenzura, autocenzura, rad bez ugovora, ucjene, pritisak na porodicu, osporavanje osnovnih ljudskih prava, finansijska iscrpljivanja su samo neki od načina na koji politički moćnici i oglašivači pokušavaju medije staviti pod svoju kontrolu.

Novinarska zajednica u Bosni i Hercegovini se, između prošlogodišnjeg i ovog 3. maja, suočavala sa ozbiljnim problemima u zaštiti novinarskih prava i slobode govora, te različitim pritiscima na medije i novinare.

U tom periodu Linija za pomoć novinarima, koja djeluje u okviru Udruženja “BH novinari”, registrirala je 43 slučaja ugrožavanja novinarskih prava i medijskih sloboda.

Novinari su tražili zaštitu i javnu podršku u slučajevima fizičkih napada i prijetnji smrću, nezakonitog ispitivanja policije, pokušaja otkrivanje izvora informacija, oduzimanje tv opreme, uskraćivanja informacija, bojkota novinara i uposlenika, neredovne isplate plaća.

– U digitalnom dobu prijetnje su uglavnom svedene s lažnih profila na društvenim mrežama. Uglavnom se radi o prostačkim uvredama, pokušajima degradacije, pominjanju porodice. Političari su vještiji od njih i oni svoje „prijetnje“ realiziraju putem javnih servisa – izjavio je novinar iz Tuzle Edin Skokić.

Između mogućnosti trpljenja pritisaka i istine novinar Slađan Tomić ne pravi kompromise.

– Moram da priznam da sam jedan period bio dosta pažljiviji kada sam radio priče ili pisao statuse o religijskim grupama. Pisati o manama i nepoštivanju epidemioloških mjera u religijskim objektima, možda je najopasnije. Mnoga prava su mi bila uskraćena zbog mog protivljenja cenzuri – kazao je.

Otkaz koji je dobio prije godinu direktna je posljedica njegovog protivljenja cenzuri. Nije lako istovremeno se boriti protiv cenzure, protiv prijetnji, ali to je i bit novinarskog posla. Ne pokleknuti, stava je Tomić.

Prema podacima Linije za pomoć novinarima BH novinara tokom 2019. godine registrirano je 56 napada, prijetnji i drugih kršenja medijskih sloboda i prava novinara, dok je u 2020. godini taj broj porastao na 69 slučajeva.

– Za samo dvije godine zabilježeno je 125 prijava napada i kršenja prava novinara, što upućuje na zaključak o porastu nasilje prema medijskim djelatnicima u BiH – izjavila je pravnica Linija za pomoć novinarima Vildana Džekman.

Tužilaštva u Bosni i Hercegovini većinu napada na novinare ocjenjuju tako da nisu krivično djelo, samo 30 posto predmeta se riješe po okončanju sudskih postupaka u koristi novinara.

Predsjednik Kluba novinara Banja Luka Siniša Vukelić ocijenio je da je položaj novinara u Bosni i Hercegovini izuzetno težak te da novinari nikada nisu imali više posla i da nisu radili u težim uvjetima.

Kaže da su redakcije i medijske kuće dovedene u vrlo tešku finansijsku poziciju te da su sredstva značajno ‘presušila’, a naglasio je i ‘hronični problem’ misleći pri tom na prijetnje, tužbe, napade, vrijeđanje i omalovažavanje novinara i medijskih radnika što situaciju čini još kompliciranijom.

Vukelić je istakao da su mediji suočeni s brojnim tužbama, iako su otkrivali izuzetno značajne informacije za građane BiH, kako se troše njihova sredstva i kako se zloupotrebljavaju funkcije zbog ličnih stranačkih interesa.

Naglasio je da danas novinari uglavnom rade od kuće, ali da idu na pres-konferencije, sastaju se s ljudima, obilaze bolnice i ugrožavaju sebe i svoje porodice, ne odustajući da obavljaju posao u interesu javnosti.

Generalna tajnica Udruženja BH novinari Borka Rudić smatra da je položaj novinara u BiH težak te da su se u posljednjih godinu dana povećale prijetnje i pritisci na novinare i druge medijske profesionalce za 23 posto u odnosnu na 2019. godinu.

Posebno je zabrinjava porast online prijetnji i nasilja, organiziranih hajki i govora mržnje prema novinarima putem interneta.

Rudić smatra da je jednako složen i težak položaj novinara u redakcijama te da se do tri puta povećao obim dnevnih zadataka u 2020. godinu, a da su se plate smanjile od 10 do 30 posto.

– Povećava se i broj tužbi za klevetu – u septembru 2020. aktivno je bilo 289 suđenja za klevetu protiv medija i novinara, a do kraja prošle godine podnesena je 21 nova tužba – dodala je.

Naglašava da je bh. zakonodavstvo i sada u skladu sa EU standardima,  da štiti medijske slobode i individualna prava novinara, što daje lažnu sliku napretka BiH u toj oblasti, kao i visoke pozicije na listama svjetskih organizacija za slobodu medija.

Rudić kaže da je pandemija dodatno otežala rad novinara, zbog opasnosti od zaraze koronavirusom, uskraćivanja informacija ili napada na medije i  novinare koji su pratili i kritički pisali o javnim nabavkama u vezi sa pandemijom.

Istakla je da novinari i drugi medijski djelatnici nisu bili na listama kriznih štabova i lokalni vlasti za dobijanje maski, rukavica, dezinfekcionih sredstva ili drugih  pomagala za rad u uvjetima pandemije, da nisu ni sada na listi prioriteta za vakcinaciju u Federaciji BiH.

Ionako teško stanje u bh. novinarstvu dodatno se pogoršalo u proteklih godinu dana što je izravna posljedica pandemije koronavirusa, smatra predsjednica Društva hrvatskih novinara u BiH i zamjenica glavnog urednika Večernjeg lista BiH Valentina Rupčić.

– Nama u prilog ne ide politička situacija, međunacionalne tenzije pa i izostanak solidarnosti unutar profesije. Osim toga, treba uvijek naglašavati da medijske slobode nose i odgovornost za profesionalno i tačno izvještavanje, a to se kod nas, u BiH često kod mnogih zaboravlja – poručila je.

Predsjednica Društva hrvatskih novinara u BiH smatra kako će se ekonomske posljedice prouzrokovane pandemijom još dugo osjećati u bh. medijima, a upitan je i opstanak mnogih od njih.

Kaže i da je BiH duboko podijeljeno društvo u kojem postoje tri javnosti i mediji se u pravilu obraćaju ‘svojoj’ javnosti. To sužava njihov utjecaj, ali i tržišne mogućnosti. Nagli razvoj web portala također je postavio izazov za medijsku zajednicu u smislu regulacije ili samoregulacije ovog dijela medijskog spektra.

Izvršna direktorica Vijeću za štampu u Bosni i Hercegovini Dženana Burek također kaže da položaj novinara u BiH nije na zavidnom nivou te da su uvjeti rada novinara znatno otežani, a njihov angažman znatno povećan.

Nažalost, dodala je, institucije na svim nivoima ne žele uvažiti krucijalnu ulogu medija u demokratskim sistemima, posebno u kriznim situacijama kakva je pandemija kada je objektivno, blagovremeno i tačno informiranje javnosti od ogromnog značaja, pa i za spašavanje ljudskih života.

Naglasila je da Vijeće za štampu i online medije u BiH u ovoj pandemijskoj godini bilježi znatno veći broj upita za pomoć od novinara i urednika koji su im se žalili na političke i ekonomske pritiske kojima su izloženi.

Predsjednik Udruženja novinara Republike Srpske Danijel Simić kazao je da su uvjeti rada i života novinara potpuno heterogeni i zavise najvećim dijelom od poslodavca te da uvjeti na tržištu ‘srozavaju’ vrijednost školovanog i iskusnog novinara po pravilima profesije.

– Prvo su zbog kresanja troškova otkaze u redakcijama dobijali lektori, a sada kada je pravopis nikog ne zanima, novinari su prinuđeni da postaju multimedijalni. Tako se često od novinara očekuje da bude i producent i realizator i fotograf i snimatelj i ton majstor, pa tek onda ono što je njegova primarna dužnost – kazao je Simić za Fenu.

Međutim, tvrdi da ništa nije izmijenilo važnost novinarske profesije, jer su mediji u uvjetima opće korumpiranosti, posebno sudske vlasti, još jedino čega se političari boje, posebno pred izbore.

Svjetski dan slobode medija obilježava se svake godine 3. maja od 1993. godine kad ga je proglasila Generalna skupština Ujedinjenih nacija. Cilj obilježavanja tog dana je podizanje svijesti o važnosti medijskih sloboda i njenih temeljnih načela.

Izvor: Fena