Upućen poziv ruskim i bjeloruskim vlastima da prekinu praksu prisilnih priznanja novinara

Ponižavajuća praksa prisilnih priznanja podsjeća na najmračnije doba sovjetske ere, a njome se krše i međunarodna građanska prava

Upućen poziv ruskim i bjeloruskim vlastima da prekinu praksu prisilnih priznanja novinara

Reporteri bez granica (RSF) osudili su praksu prisilnih priznanja novinara u istočnoj Evropi i pozvali vlasti da odmah s njom i prestanu, mjesec dana nakon spektakularnog hapšenja bjeloruskog novinara Ramana Pratasevicha i njegova tri naknadna prisilna javna priznanja krivice.

Deset dana nakon hapšenja Pratasevich je priznao pred kamerama bjeloruskog državnog TV kanala ONT da je kriv za remećenje javnog reda i mira i obećao “bezuvjetno poštovanje” predsjednika Aleksandra Lukašenka.

Nekoliko sedmica kasnije, bivši urednik vijesti Telegram NEXTA kazao je kolegama novinarima da “nije maltretiran u zatvoru” i priznao da je “nanio štetu” bjeloruskoj državi.

Zaprepašteni ovom grotesknom emisijom, novinari su izašli u znak protesta i u znak podrške 26-godišnjem novinaru, koji je u pritvoru.

Pratasevicheva prisilna priznanja nisu usamljeni slučaj. Kad ih je promatrao ukrajinski novinar Stanislav Aseyev rekao je da je imao “dojam da se gleda u ogledalu”. Pratasevisheve suze na kraju bile su “možda jedina iskrena stvar u tom intervjuu”, dodao je.

Aseyev, freelance novinar ukrajinske medijske kuće i Radio Svoboda, bio je jedan od rijetkih nezavisnih novinara koji je boravio u istočnom gradu Donjecku kad su separatisti preuzeli kontrolu.

Nakon što su ga separatisti zadržali godinu dana, na ruskom državnom TV kanalu Rossiya 24 “priznao je” da je špijunirao za ukrajinske obavještajne službe.

Vladislav Yesipenko, lokalni dopisnik RFE-a, imao je slično iskustvo. Nakon što je u martu 2021. godine uhapšen i mučen deset dana, pred kamerom je “priznao” lokalnom ruskom TV kanalu Krym24 da je špijunirao za Službu sigurnosti Ukrajine (SBU) i da je ilegalno izrađivao oružje.

Kao što je bio slučaj s Pratasevichom i Aseyevim, i on se bavio istraživačkim novinarstvom koje je smetalo lokalnim vlastima.

– Ponižavajuća praksa prisilnih priznanja podsjeća na najmračnije doba sovjetske ere – kazala je šefica ureda RSF-a za Istočnu Evropu i Srednju Aziju Jeanne Cavelier, dodajući da osim što gaze novinarsku etiku, ove apsurdne emisije krše i član 14. – o poštenim suđenjima – Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kojeg su dio i Bjelorusija i Rusija.

Pozvali su Minsk i Moskvu da zaustave takvu praksu kako bi poštivali međunarodne pravne norme koje su potpisali. Tretiranje novinara kao špijuna dovodi u opasnost njihov rad i njihove živote.

Postavljanje prisilnog priznanja uvijek je isto. Nisu pružene konkretne informacije o uvjetima u kojima su zatvoreni novinari ili šta su tačno učinili. Čini se da se novinari ne mogu slobodno izraziti i pokazivati znakove mentalne i fizičke iscrpljenosti.

Izrežirano priznanje uvijek se odvija na državnoj televiziji ili uz prisustvo dužnosnika i to je dio uznemirujućeg pogoršanja slobode medija.

Bjelorusija se nalazi na 158. mjestu od 180 zemalja u RSF-ovom Svjetskom indeksu slobode medija za 2021. godinu, Rusija je na 150. mjestu, a Ukrajina na 97. mjestu.

Izvor: RSF

About The Author