Dugogodišnji novinar, urednik, borac za ljudska i prava novinara Muhamed Braco Džemidžić preminuo je 11. aprila u Sarajevu, u 73. godini, nakon teške bolesti.
U ponedjeljak 15. aprila na sarajevskom groblju Bare bit će obavljen ukop Muhameda Brace Džemidžića, jednog od osnivača Udruženja BH novinari i trenera za novinarstvo u Irex ProMedia.
Prije penzije Braco je dvadesetak godina radio u Oslobođenju, uglavnom u sportskoj redakciji, pa kao urednik u nedjeljnicima ili sedmičnicima Nedjelja i Svijet i kolege koje su imale sreću da im bude urednik kažu da “nije bilo boljeg”.
– Ti pošalješ tekst, a on te pozove za svoj sto, donese ti stolicu, sve to uz par šala i toplih pitanja o tome kako si i kako ide u životu, potom kad sjedneš – otvori tekst i tebi se, i ne htijući, otvore sva slaba mjesta u tekstu, sve znaš gdje si pogriješila. Bio je čudo već samom svojom prisutnošću – pričala je jedna novinarka.
Iz novina ili medija je otišao u Helsinški komitet za ljudska prava u BiH, ali i tamo je pratio kršenja prava novinara i novinarki i medija.
Rad u Helsinškom komitetu pokazat će njegovu stvarnu hrabrost kroz stotine izvještaja, upiranja prstom u probleme povratnika, žena, djece, ali i jedna od najhrabrijih aktivističkih akcija u poslijeratnoj BiH – zaštita prava takozvane Alžirske grupe koja je izručena u američki zatvor Gvantanamo – Srđan Dizdarević, Braco, Branka Inić, Živica Abadžić… cijela ekipa oko Helsinškog bila je beskompromisna u zaštiti prava te grupe i borbi protiv izručenja. Posljedice su svi trpjeli sedmicama kasnije.
– Ipak, njegovi saradnici pričaju da je više vremena mogao izdržati pod vodom nego u nekoj kancelariji. Kada napušta radno mjesto pospremi sto kao da se nikada neće vratiti, a njegove baze u Sarajevu su bile kafana kod Džeme i Šahovski klub. Van Sarajeva to su bile oaza na Pelješcu sa Zlatkom Dizdarevićem ili s njegovom Vesnom na Šolti kod njihovih imenjaka Vesne i Brace – piše Interview.ba.
Izvor: Klix
