Transparency International (TI) danas je u Sarajevu, na okruglom stolu povodom Međunarodnog dana slobode pristupa informacijama, predstavio istraživanje o praćenju primjene Zakona o slobodi pristupa informacijama koje prati transparentnost i javnost u radu organa i institucija od kojih su tražene informacije od javnog značaja.
Predsjedavajući Upravnog odbora TI Srđan Blagovčanin je u izjavi medijima istaknuo potrebu da Bosna i Hercegovina na svim nivoima donese novi zakonski okvir za pristup informacijama.
Podsjetio je da je prošlo više od 20 godina od kako je BiH dobila zakone kojima se regulira pristup informacijama, koji su odigrali ključnu ulogu u demokratizaciji društva, u borbi protiv korupcije.
– Međutim, nakon 20 godina potrebno je ove zakone inovirati na način da se uvede obaveza proaktivnog objavljivanja informacija od svih javnih institucija u BiH kako bi se unaprijedili mehanizmi nadzora – kazao je Blagovčanin.
Naveo je da u praksi još, nakon 20 godina, postoji puno problema kada je u pitanju pristup informacijama, te da se oni javljaju u pravilu tamo i onda kada postoje određene indikacije na korupciju ili zloupotrebu javnog položaja.
Govoreći o provedenom istraživanju, kazao je da su nalazi istraživanja pokazali da se pristup informacijama kreće na nivou nešto iznad 50 posto, te da je to nezadovoljavajući procenat. Taj postotak je bitno lošiji kada je u pitanju pravosuđe.
– Svi smo svjedoci da se pravosuđe još bori sa zahtjevima građana i medija da učini svoj rad dodatno transparentnim. Imali smo priliku da vidimo u proteklom periodu veliki broj afera koje su se vezivale za rad pravosuđa, tako da u tom svjetlu treba dodatno insistirati na transparentnosti rada pravosuđa – smatra Blagovčanin.
Zamjenica šefa Delegacije Evropske unije u BiH Ekaterina Dorodnova je istaknula da je pristup informacijama temeljno pravo svakog demokratskog društva i ono je povezano s dobrim upravljanjem, povjerenjem javnosti, povjerenjem u institucije, kao i s transparentnosti i odgovornosti tih javnih institucija.
Po njenim riječima, institucije moraju staviti informacije na raspolaganje građanima. Zbog toga, smatra ona, moraju postojati uspostavljeni zakoni koji to reguliraju i ti zakoni moraju biti jako visoke kvalitete i dostizati visoke standarde u toj oblasti.
Dorodnova kaže da je EU do sada pružala podršku BiH na državnom i entitetskim nivoima u unapređenju tih standarda.
Naglasila je da je neometan pristup informacijama jako važan za novinare, posebno one koji se bave istraživačkim novinarstvom, ali i za razotkrivanje slučajeva korupcije”.
– Pravo zakonodavstvo koje je definirano na pravi način i koje je usvojeno kao takvo je jako važno za svaku državu koja ima namjeru da se pridruži EU – navela je Dorodnova.
Podsjetila je da su koraci koje BiH treba da napravi da bi ispunila ove zahtjeve i da bi se uskladila sa standardima u EU izneseni u Mišljenju Komisije s 14 ključnih prioriteta za BiH i u analitičkom Izvještaju Evropske komisije iz 2019. godine.
Kaže da BiH mora da radi na izradi proaktivne politike, da javne institucije proaktivno objavljuju informacije koje su u interesu javnosti.
Direktorica Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Leila Bičakčić je kazala da su informacije postale sve nedostupnije, bez obzira na to što je zakon na snazi već 20 godina.
Implementacija zakona umjesto da unaprijedi otvorenost institucija, dodala je, dovela je do toga da institucije uglavnom izmišljaju različite razloge, u okviru zakonskog rješenja, da onemoguće pristup ili da ga maksimalno otežaju.
Kazala je da, na žalost, pristup informacijama nije unaprijeđen, mada se očekivalo da će zakon taj problem riješiti.
– Komentari koje smo dali na postojeći prijedlog zakona na državnom nivou išli su u pravcu proaktivnog dostavljanja informacija, da institucije proaktivno objavljuju informacije koje imaju u svom posjedu, koje po svojoj karakteristici mogu postati javne informacije – kazala je Bičakčić.
Naglasila je da su građani vlasnici informacije i u tom smislu imaju pravo da znaju šta institucije rade, koji novac troše, za koje svrhe, po kojim odlukama i sve ostalo, odnosno da građani učestvuju u procesima donošenja odluka na onaj način na koji to demokratski procesi propisuju.
Na okruglom stolu, koji je organiziran povodom Međunarodnog dana slobode pristupa informacijama, TI BiH je prezentirao rezultate istraživanja koji pokazuju da od 442 javna preduzeća njih 233, ili tek 52 posto, na vrijeme dostavilo tražene informacije o sastavu i naknadama upravljačkih organa, te o rezultatima poslovanja.
Na upit o iznosima dodijeljenim udruženjima građana i fondacijama na vrijeme su odgovorila 73 ministarstva i lokalne zajednice, što iznosi 59 posto od 122 upućena zahtjeva. Na upite o tekućim i okončanim krivičnim postupcima u predmetima korupcije, sudovi su u zakonom propisanom roku dostavili informacije iz 15 od 34 predmeta.
Upravni sporovi koje je TI BiH pokrenuo zbog kršenja Zakona o slobodi pristupa informacijama uglavnom se okončaju u okviru od jedne do dvije godine od dana podnošenja tužbe, s tim da je zabilježen slučaj da se na odluku čeka i po četiri godine.
Javni organi kada obrađuju zahtjeve za pristup informacijama najčešće odbijaju provesti test javnog interesa u slučajevima kada se na traženu informaciju može odnositi neki od mogućih izuzetaka kod pristupa informacijama (zaštita privatnosti, povjerljivih komercijalnih interesa ili interesa odbrane i sigurnosti, itd.).
Veoma često javni organi se neopravdano pozivaju na zaštitu ličnih podataka, i to koriste kao izgovor da ne dostave tražene informacije.
Kako bi ukazao na rasprostranjenost i primjere pogrešne primjene Zakona te uticao na organe vlasti u BiH, TI BiH je na svojoj stranici objavio 122 presude u kojima su sudovi u BiH donijeli odluke u korist TI BiH protiv organa koji su odbijali dostaviti podatke od javnog značaja.
