UNESCO je objavio novi izvještaj koji naglašava alarmantan trend sve veće zloupotrebe finansijskih zakona da bi se ušutkali novinari širom svijeta. Izvještaj otkriva da je od 2019. godine došlo do značajnog porasta navoda o utaji poreza, pranju novca i iznudi protiv medijskih profesionalaca, posebno u regijama koje se suočavaju sa političkim nemirima i u kontekstu izbora.
Ključni nalazi izvještaja pokazuju da se 60 posto analiziranih slučajeva dogodilo između 2019. i 2021. godine, pokazujući zabrinjavajući obrazac pravnog uznemiravanja koje podriva slobodu izražavanja. Izvještaj naglašava potrebu za međunarodnim mjerama odgovornosti i zaštitnim mjerama za novinare.
U UNESCO-ovom izvještaju se navodi da se krivične sankcije sve više primjenjuju da bi se novinari ušutkali u svim regijama svijeta i ističe da je međunarodno pravo jasno i da ograničenja slobode izražavanja treba primjenjivati samo u veoma ograničenim okolnostima.
Prema podacima Komiteta za zaštitu novinara (CPJ), 320 novinara zatvoreno je po optužbama koje su navodno politički motivirane ili na neki drugi način usmjerene na utišavanje kritika i stoga ne ispunjavaju prag neophodan za ograničavanje izražavanja.
Sve veći i alarmantni trend je širok spektar pravnih prijetnji, kao i administrativnih i drugih alata koje koriste vlade i drugi akteri da ciljaju nezavisne novinare i medijske kuće.
Izvještaj Thomson-Reuters fondacije iz 2023. godine „Oružanje zakona: napadi na slobodu medija“ definira osam širokih kategorija pravnih prijetnji novinarima širom svijeta. To uključuje navode o finansijskim zločinima kao što su utaja poreza, pranje novca, iznuda, ucjena, finansiranje terorizma, prevara, pronevjera i nezakonito primanje stranih sredstava.
Ova UN-ova organizacija naglašava da postoji zabrinjavajući obrazac zloupotrebe finansijskih zakona i administrativnih procedura za naplatu novinarima koje su praćene kampanjama klevetanja, a mnoga krivična gonjenja rezultiraju dugim zatvorskim kaznama i velikim novčanim kaznama, dok novinari nemaju lak pristup pravnoj odbrani.
Kako primjećuju autori izvještaja, ova metoda napada na rad novinara i slobodu izražavanja skoro isključivo dolazi od državnih aktera, za razliku od drugih načina da se ušutka nezavisno novinarstvo (ubistva, prijetnje, strateške tužbe protiv učešća javnosti – SLAPP, i zloupotreba pravosudnih sistema) koji mogu pokrenuti nedržavni akteri.
Jedan od nalaza izvještaja je da upotreba lažnih optužbi zasnovanih na finansijskim zakonima za ušutkivanje nezavisnih novinara i medija postaje sve raširenija i učestalija, sa zastrašujućim efektom na slobodu izražavanja.
Od 120 slučajeva ovakvih navoda pregledanih za ovaj izvještaj, u periodu od 2005. do 2024. godine 60 posto slučajeva dogodilo se u posljednjih pet godina što ukazuje na nagli porast upotrebe ovih sredstava protiv novinara. Pošto je ovo sve noviji fenomen sa značajnim nedostatkom prijavljivanja, stvarni broj slučajeva je vjerovatno veći.
Među pregledanim slučajevima, najmanje 56 sadrži optužbe za navodnu iznudu, pri čemu se većina odnosi na Aziju i Pacifik, te Istočnu Evropu i Centralnu Aziju. Utaja poreza i pranje novca su druga i treća optužba za zloupotrebu protiv novinara i medija.
Složenost pravnih predmeta u vezi sa finansijskim kriminalom zahtijeva pristup poreskoj i drugoj pravnoj ekspertizi koja je često nedostupna nezavisnim novinarima i medijima. Grupe novinara se sve češće terete zajednički, a optuženi se često suočavaju sa više optužbi istovremeno, neki su od nalaza iz izvještaja.
Takvo uznemiravanje često dolazi u vrijeme protesta i izbornih kampanja i dio je šireg obračuna sa ciljem da se ušutkaju kritičari, kao i uoči održavanja velikih međunarodnih događaja zbog kojih će država i vlada biti pod povećanom pažnjom međunarodne javnosti.
Posljedica ovakvih optužbi je autocenzura novinara i medija, a oni koji žele da brane novinare i medije sve više se nalaze pod istim prijetnjama. U mnogim slučajevima, advokati koji brane klijente koji se suočavaju sa optužbama također su podložni sudskom uznemiravanju ove vrste.
Izvor: UNESCO
