State Department Sjedinjenih Američkih Država objavio izvještaj o ljudskim pravima u svijetu za 2020. godinu uključujući i Bosnu i Hercegovinu, a govori o pravosuđu, korupciji, građanskim slobodama, diskriminaciji, nasilju i stanju medija.
Kako se navodi u izvještaju zakonska rješenja u oblasti slobode izražavanja koje uključuju i medije dobro su koncipirana, ali je poštovanje tog prava od vlade i dalje bilo loše tokom prošle godine.
Zastrašivanje, uznemiravanje i prijetnje, uključujući brojne prijetnje smrću, novinarima i medijima nastavili su se i tokom godine koju je obilježila pandemija koronavirusa i to bez sistemskog institucionalnog odgovora.
Brojne restriktivne mjere uvedene za suzbijanje pandemije u nekim su slučajevima zloupotrijebljene kako bi se ograničio pristup informacijama. Znatnom količinom medijske pokrivenosti dominirala je nacionalistička retorika te etnička i politička pristranost, često potičući netrpeljivost i ponekad mržnju. Izostanak transparentnosti u vlasništvu medija i dalje je problem.
Kada je u pitanju sloboda govora, državni zakoni predviđaju visok nivo slobode izražavanja, ali neredovna i, u nekim slučajevima, pogrešna provedba i primjena zakona ozbiljno su potkopale slobode medija. Zakon zabranjuje izražavanje koje izaziva rasnu, etničku ili drugu vrstu netrpeljivosti, uključujući “govor mržnje”, ali vlasti nisu provodile ta ograničenja.
Podaci Linije za pomoć slobodnim medijima (FMHL) ukazuju na to da sudovi i dalje nisu uspjeli razlikovati različite medijske žanrove (posebno vijesti i komentare), dok su dugotrajni sudski postupci i pravne i finansijske bitke financijski iscrpljivali novinare i poslovnice.
FMHL je zaključio da je broj slučajeva klevete protiv novinara i urednika i dalje velik, posebno u slučajevima kada su novinari istraživali kriminal i korupciju. Nepravilna provedba zakona o kleveti izazvala je direktan pritisak na novinare i medije koji su ugrozili pravo novinara na slobodu izražavanja.
Nezavisni mediji bili su aktivni i iznosili su široka mišljenja, ali ponekad je to rezultiralo pritiskom ili prijetnjama novinarima. Dužnosnici suočeni s kritikama nastavili su praksu nazivati novinare izdajnicima ili ih etiketirati kao članove opozicionih političkih stranaka radi diskreditacije.
Zakon koji zabranjuje izražavanje koji izaziva rasnu, etničku ili drugu formu netrpeljivosti odnosi se na štampane i elektronske medije, objavljivanje knjiga i internetske stranice, ali se nedovoljno implementira.
Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) nije registrirala nijedan slučaj govora mržnje u elektroničkim medijima. Vijeće za štampu koje djeluje kao samoregulacijsko tijelo utemeljeno na članstvu internetskih i štampanih medija širom zemlje, registriralo je 231 žalbu vezanu uz govor mržnje.
Od tog broja u pitanju su 223 internetske medije, jedan na članak objavljen u novinskoj agenciji , a sedam se odnosi na sadržaj objavljen na društvenim mrežama, dok se 194 žalbi odnosi na komentare posjetitelja web portala. Od septembra je 80 žalbi riješeno samoregulacijom.
Nastavio se politički i financijski pritisak na medijske kuće. Negativni ekonomski učinci pandemije nagrizli su finansijsku stabilnost medija širom zemlje, čineći ih ranjivijima na vanjski pritisak.
Neki su mediji primijetili da su navodi o utaji poreza i razrađenim finansijskim kontrolama i dalje snažno oruđe u pokušajima zastrašivanja i nadzora nad mjestima. Tokom godine povećao se broj i fizičkih napada na novinare.
Napadi na profesionalni integritet novinara i slobodu medija nastavili su se tokom cijele 2020. godine, naglašeno je u izvještaju State Departmenta.
U nekoliko su navrata javni službenici ometali rad novinara. U pitanju je period obilježen pokušajima ograničavanja pristupa informacijama vezanim uz pandemiju.
Novinari sa sjedištem u Sarajevu podnijeli su žalbu FMHL-u u martu jer su lokalne vlasti ograničile mogućnost postavljanja pitanja na konferencijama za medije i dodatnih ažuriranja o pitanjima vezanim za Covid-19.
U aprilu je grupa novinara izvijestila FMLH da se Ured za informiranje Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu nije odnosio isto prema svim medijima i da je generalna direktorica pružala informacije samo odabranim medijima.
Krizni štab Federacije BiH, kao i Krizni štab Hercegovačko-neretvanskog kantona i Kantonu Sarajevo usvojili su odluke kojima su nekim novinarima zabranjivali prisustvovanje konferencijama za novinare, tvrdeći da je to mjera zaštite zdravlja.
Praksa pritiska na novinare da cenzuriraju njihovo izvještavanje nastavila se i tokom prošle godine. Reakcija na istražne priče usmjerene na korupciju visokih dužnosnika nastavila je stvarati pritisak na novinare.
Uz to, novinari koji su tokom pandemije radili na pričama koje su otkrivale nepravilnosti u nabavci bili su izloženi neprimjerenom pritisku. U junu je na društvenim mrežama objavljeno nekoliko uređenih videozapisa u pokušaju diskreditacije novinara koji su pisali o kontroverznoj kupovini medicinskih respiratora u Federaciji koja je uključivala federalnog premijera.
Nakon saopćenja za javnost Tužilaštva BiH iz 2019. godine kojim prijete da će tužiti novinare koji su kritizirali njegov rad nije uslijedila nikakva pravna radnja. Novinari su izvijestili da je saopćenje za javnost pokrenulo dodatni politički pritisak i povećalo broj optužbi za klevetu.
Dodatni izazov slobodi izražavanja došao je nedugo nakon uvođenja vanrednog stanja zbog pandemije. Republika Srpska 16. marta donijela je uredbu o zabrani širenja panike i nereda, predviđajući novčane kazne od 1.000 do 3.000 KM za osobe i 3.000 do 9.000 KM za kompanije koje šire paniku i lažne vijesti putem medija i društvenih mreža.
Federalni ministar unutrašnjih poslova predložio je hitno usvajanje slične uredbe 22. marta, ali ta inicijativa nije podržana, ali Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova i jedinica za cyber kriminal započele praćenje informacija na društvenim mrežama te da je pokrenuto pet krivičnih postupaka zbog navodnog širenja lažnih informacija i panike.
Brojne lokalne organizacije izrazile su zabrinutost da su ove akcije dodatni korak u suzbijanju slobode izražavanja. OSCE je 14. aprila izrazio zabrinutost zbog uvođenja mjera protiv širenja panike i “lažnih vijesti” u vezi s Covidom-19. Nakon reakcija, Vlada RS-a povukla je odluku.
Vlasti su nastavile vršiti pritisak na medijske kuće kako bi obeshrabrile neke oblike izražavanja, a stranačka i vladina kontrola nad nizom informativnih medija suzila je raspon mišljenja zastupljenih u oba entiteta.
Javne radiotelevizije ostale su osjetljive na snažni pritisak vladinih i političkih snaga zbog nedostatka dugoročne finansijske stabilnosti. Javne radiotelevizije ostale su izložene političkom utjecaju, posebno putem politički kontroliranih upravnih odbora. To je ograničilo njihovu nezavisnost i rezultiralo vijestima koje su bile dosljedno subjektivne i politički pristrane.
Nastavila se institucionalna nestabilnost upravljačkih struktura RTV FBiH, budući da ponovno nije izabran upravni odbor ili imenovano organizacijsko upravljanje te je ostala otvorena za politički utjecaj. Kao rezultat toga, RTV FBiH nastavila je pokazivati selektivan pristup vijestima.
Vlada RS-a nastavila je direktno kontrolirati RTRS, koji je pokazao snažnu podršku vladajućoj koaliciji u RS. BHRT je popustio pred povećanim političkim pritiskom i cenzurirao vlastito izvještavanje.
RAK, koji regulira tržište audiovizualnih medija, nije imalo potpunu finansijsku i političku nezavisnost. U aprilu je imenovan novi generalni direktor Draško Milinović, bivši direktor politički kontrolirane TV stanice RTRS.
Nakon glasanja, predsjednik Vijeća RAK-a Plamenko Čustović dao je ostavku, tvrdeći da je glasanje bilo politički motivirano. Novi generalni direktor preuzeo je poziciju 28. jula. Nezavisni emiteri izrazili su zabrinutost zbog imenovanja s obzirom na navode o Draškovićevim političkim vezama.
U izvještaju se navodi da su se zastrašivanje i prijetnje novinarima nastavile i tokom 2020. godine. Zabilježeni su i slučajevi nasilja i prijetnji smrću novinarima te su pobrojani neki od njih.
Više političkih stranaka i institucija na entitetskom nivou pokušali su utjecati na uređivačke politike i medijske sadržaje pravnim i finansijskim mjerama. Kao rezultat toga, neki su mediji prakticirali autocenzuru. Vladine su institucije ograničavale pristup informacijama u nekim slučajevima povezanim s krizom Covid-19.
U nekim su slučajevima medijski izvori izvijestili da su dužnosnici prijetili gubitkom oglašavanja ili im ograničavali pristup službenim informacijama. Javna poduzeća, od kojih je većina bila pod nadzorom političkih stranaka, i dalje su ključni oglašivači. Privremena blokada i brojna ograničenja vezana uz pandemiju direktno su uticali na finansije medija u zemlji, čineći ih ranjivijima na politički pritisak.
Iako je država dekriminalizirala klevetu, velik broj žalbi i dalje se podnosi protiv novinara, što je često rezultiralo izuzetno visokim novčanim kaznama. Zanimljive sudske odluke protiv novinara uključivale su privremene zabrane objavljivanja ili objavljivanja određenih informacija, kao i vrlo visoke kompenzacijske isplate zbog nanošenja “duševne boli”.
Kada je u pitanju sloboda interneta u izvještaju se navodi da vlada nije ograničila ili omela pristup internetu niti cenzurirala internetski sadržaj, a nije bilo vjerodostojnih izvještaja da je nadzirala privatne internetske komunikacije bez odgovarajućeg zakonskog ovlaštenja.
Zakon zabranjuje izražavanje rasne, etničke ili druge netrpeljivosti, uključujući govor mržnje, ali vlasti nisu provodile ove zabrane za internetske medije.
Izvor: State Department
