Njih dvojica, mi i Putin sami
Njih dvojica rijetko kad šta rade bez dogovora. Dragan Čović više se puta javno hvalio skoro pa stopostotnom usklađenošću sopstvenih vizija i praktičnih poteza s onim što radi Milorad Dodik. Bio je i rado viđen gost na proslavi 9. januara sve dok ga domaća i hrvatska javnost nisu žestoko isprozivali zbog nazočnosti neustavnom prazniku.
Ali, ako nije nazočan tijelom, jeste duhom, djelom i plodotvornom saradnjom.
Koordinacija se nastavlja nesmanjenom žestinom. Gotovo u istom danu dva najmoćnija bosanskohercegovačka političara napali su sami vrh Amerike. Čović je nimalo diplomatski, gotovo bezobrazno, skoro pa dodikovski uputio usmeni odgovor Antonyju Blinkenu, američkom državnom sekretaru, a Dodik je na svoj tradicionalno diplomatski način strijele ljubavi, mira i suživota odaslao nikom drugom do Joeu Bidenu.
Silina i samouvjerenost kojima se ova dva višestruko suspektna politička lika suprotstavljaju Americi te vremenska podudarnost i odsustvo odmjerenosti i straha upućuju na zaključak da nisu sami u ovome što rade, da imaju jaku zaleđinu koja im diktira i tempo i intonaciju i sadržaj igre.
S najvećim nestrpljenjem iščekujemo nastavak serijala.
Sastali se u Laktašima Dodik, Trojka i Anđeo
Ima li više i jedno obećanje koje famozna Trojka nije pogazila? Svi se sjećamo situacije iz prethodnog sastava vlasti. Bakir Izetbegović je, sve se busajući da brani državu, imao kontinuiranu turneju po kafanama, hotelima, restoranima i s pravom je javnost ževkala na njega, vapeći da se o državi razgovara u državnim institucijama, a ne po kojekakvim budžacima.
O, kako smo čeznuli za normalnom državom i političkom snagom koja će odmijeniti Stranku demokratske akcije. I kako su tada ljekovito zvučala principijelna obećanja Edina Forte koji je rečenim povodom izjavio: „Mi se o sudbini ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini ne dogovaramo u kafani, već upravo tamo gdje je i mjesto – u Parlamentu BiH!“
I šta danas da kažemo? Ako je laktaško imanje suspstitucija za parlament onda ništa, onda smo zaista daleko dogurali i onda smo fakat sve ovo zaslužili. A tek način na koji je do sastanka došlo, bilo je dovoljno da Dodik, u javnoj polemici s Elmedinom Konakovićem spomene onaj klan i Sky aplikaciju pa da ekspresno sve legne na svoje mjesto.
I ovdje s nestrpljenjem iščekujemo šta će dalje biti.
Napadi na Mirzu Derviševića
Mirza Dervišević, vrijedni i hrabri novinar iz Brčkog ponovo je fizički napadnut. Već mjesecima se suočava s prijetnjama smrću i sve što mu se dešava ide na dušu vlastima i institucijama koje takvo nasilje toleriraju. Novinarske slobode odavno su u ovoj zemlji upitne i u dobroj mjeri reducirane, u Brčkom taj brutalni odnos dobija novu dimenziju pošto se sve dešava uz prešutni amin nadležnih institucija.
Napadači ne iskazuju nikakav strah, što znači da su prethodno odradili sve pojedince i institucije koje trebaju biti odrađene.
