Ove godine ubijeno 45 novinara, nasilje nad novinarima predstavlja globalni izazov

Posebno su ugroženi novinari koji istražuju lokalnu politiku i organizirani kriminal, uključujući trgovinu drogom

Ove godine ubijeno 45 novinara, nasilje nad novinarima predstavlja globalni izazov

U 2021. godini ubijeno je 45 novinara zbog posla kojim se bave, pokazalo je istraživanje Međunarodnog Press Instituta (IPI), a ova brojka odražava kontinuirane rizike bavljenja novinarstvom i ponovno potvrđuje da je sigurnost novinara i dalje globalni izazov.

Ova organizacija pozvala je vlasti da zaustave nekažnjivost ovih zločina i da osiguraju zaštitu novinara, koji moraju biti u mogućnosti slobodno i sigurno obavljati svoj posao. Od ovih 45 novinara, 40 je bilo muškaraca i pet žena.

Zbog svog rada na meti je bilo ukupno 28 novinara, dok je troje ubijeno tokom izvještavanja o sukobima, dvoje je izgubilo život u izvještavanju o građanskim nemirima, a jedan novinar je ubijen na zadatku.

Jedanaest slučajeva je još uvijek pod istragom, a ovo istraživanje uključuje imena novinara koji su namjerno ciljani zbog svoje profesije – bilo zbog izvještavanja ili jednostavno zato što su bili novinari – kao i onih koji su izgubili živote dok su izvještavali o sukobu ili na zadatku.

IPI-jev popis uključuje novinare, urednike i reportere, kao i medijske djelatnike koji direktno doprinose sadržaju vijesti, poput snimatelja i temelji se na redovnom praćenju napada na novinare ove organizacije.

Također, IPI blisko sarađuje sa svojom mrežom članova i lokalnim novinarskim organizacijama kako bi procijenili da li je ubistvo novinara vjerojatno bilo povezano s njegovom profesijom ili ne.

Od ubijenih novinara IPI 28 svrstava u one koji su bili meta zbog posla, što znači da postoje jasne indicije da su žrtve namjerno ubijene zbog svoje profesije – bilo iz osvete za konkretno izvještavanje ili jednostavno zbog toga što su bili novinari.

Na popisu se nalazi nezavisni somalijski novinar Jamal Farah Adan, kojeg su naoružani napadači ubili 1. marta. Ekstremistička grupa Al-Shabaab kasnije je preuzela odgovornost.

U julu je meksički novinar Ricardo Dominguez López, vlasnik novinske web stranice InfoGuaymas, ubijen iz vatrenog oružja na parkingu supermarketa na svoj 47. rođendan.

Oni su samo neki od više dvadesetak gnusnih ubistva širom svijeta. Neki, ali ne svi, novinari su dobili prijetnje smrću prije nego što su ubijeni.

Na primjer, Shannaz Roafi, Sadia Sadat i Mursal Wahidi radili su za nezavisnu radio i TV stanicu Enikass u Afganistanu, koja je primala prijetnje od ekstremističkih grupa zbog televizijskih emisija.

Rasha Abdullah Al-Harazi, novinarka iz Jemena poginula je u ciljanom napadu auto-bombom dok je bila u devetom mjesecu trudnoće, primila je mnoge prijetnje u mjesecima prije smrti, rekao je za IPI Khalid Ibrahim iz Gulfskog centra za ljudska prava.

Uz 28 ciljanih ubistava, IPI 11 ubistava klasificira kao “pod istragom”. Ova oznaka znači da postoje razlozi za sumnju da je ubistvo novinara bilo ciljano, ali da je potrebno više informacija kako bi se to moglo potvrditi.

Jedan primjer je ubistvo bivšeg novinara Reutersa Jessa Malabanana na Filipinima, kojeg su 8. decembra ubili napadači na motociklu dok je gledao TV. Kako je Malabanan 2018. godine radio na nagrađivanoj Reutersovoj produkciji o ratu s drogom predsjednika Dutertea, postoji sumnja da je ubistvo moglo biti povezano s novinarstvom.

IPI blisko sarađuje s lokalnim novinarskim organizacijama kako bi pratio ovaj i druge slučajeve radi mogućih ažuriranja. U mnogim slučajevima, neuspjeh država da istraže ubistva novinara otežava procjenu da li je ubistvo povezano s poslom, zbog čega se istraživači moraju osloniti na posredne dokaze.

Osim toga, IPI istražuje i nekoliko drugih slučajeva novinara koji su ubijeni 2021. godine, za koje trenutno nema naznaka da su bila ubistva povezana s njihovim radom. Iako ovi slučajevi nisu navedeni na IPI-jevom izvještaju njih će se nastaviti pratiti u saradnji s lokalnim medijskim organizacijama.

Tri novinara su ubijena koji su izvještavali o oružanom sukobu, uključujući Maharrama Ibrahimova, izvjestioca azerbajdžanske državne novinske agencije AzerTag, koji je ubijen u eksploziji nagazne mine 4. juna u azerbajdžanskoj regiji Kalbajar.

Dva novinara su ubijena dok su izvještavali o građanskim nemirima, uključujući Burhana Uddina Mujakkera, koji je upucan u vrat dok je izvještavao o političkom sukobu u Bangladešu u kojem je još osam osoba zadobilo ozljede.

Indijski novinar Arindam Das umro je na zadatku. Das se utopio dok je pokrivao misiju spašavanja slona iz rijeke, a upravo ovakve smrti odražavaju kontinuirane opasnosti novinarske profesije.

Izvještaj IPI-ja otkriva da su se ubistva novinara događala u gotovo svim dijelovima svijeta, potvrđujući da je sigurnost novinara globalni problem koji nije ograničen samo na određene regije.

Azija i Pacifik bila su najsmrtonosnije regije za novinare 2021. godine gdje se dogodilo 18 ubistava, od kojih se većina dogodila u Indiji (šest) i Afganistanu (šest).

Deset ubistava dogodilo se u Americi, koja je prednjačila na listi 2020. godine. U Meksiku je ubijeno sedam novinara, jedan u Kolumbiji, jedan u Gvatemali i jedan na Haitiju.

U Evropi je ubijeno šest novinara, dvoje u Azerbajdžanu, jedan u Gruziji, jedan u Turskoj, jedan u Nizozemskoj (naveden kao pod istragom) i jedan u Grčkoj.

Dva novinara ubijena su u regiji MENA, oba u Jemenu, dok je devet novinara ubijeno u podsaharskoj Africi, od kojih većina u Demokratskoj Republici Kongo (tri), a slijede Burkina Faso i Somalija (po dva).

Kao i prošle godine u Meksiku je ubijeno najviše novinara (sedam) u 2021. godini što je više nego u bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu. Svih sedam slučajeva bili su ciljana ubistva.

Prema analizi IPI-ja, posebno su ugroženi novinari koji istražuju lokalnu politiku i organizirani kriminal, uključujući trgovinu drogom. Većina ciljanih novinara ispitivala je ove ili srodne teme.

Drugo objašnjenje za veliki broj ubijenih novinara je nivo nekažnjivosti. Prema ARTICLE-u 19 u Meksiku, samo u jednom od sedam slučajeva uhapšeni su osumnjičenici. Kontinuirano veliki broj ubistava potvrđuje status Meksika kao jedne od najsmrtonosnijih zemalja za novinare.

Uprkos ovom tragičnom statusu quo, tamošnja vlada odlučila je zaustaviti sredstva dodijeljena za poštivanje Zakona o zaštiti branitelja ljudskih prava i novinara (LPPDHP).

Nakon Meksika, Afganistan i Indija su dvije sljedeće zemlje po smrtnosti, sa po šest ubistava. U Afganistanu se većina ubistava dogodila u vezi s nasilnim sukobom kao rezultatom talibanskog preuzimanja zemlje ovog ljeta. Na popisu nisu dva novinara koja su poginula na aerodromu od eksplozije bombe pokušavajući pobjeći iz zemlje.

Od šest novinara koji su izgubili život u Indiji, dvojica su bila na meti zbog posla, poput Chennakesavulua, kojeg je suspendirani policajac izbo na smrt nakon što je otkrio da je policajac umiješan u lanac kockanja i krijumčarenja duhana.

Još dva slučaja klasificirana su kao „pod istragom“ (potencijalna ciljana ubistva). Jedan novinar je ubijen na zadatku, dok je drugi ubijen dok je izvještavao o građanskim nemirima.

U Demokratskoj Republici Kongo, tri novinara su ubijena zbog svog rada, poput Joela Mumberea Musavulija, direktora privatne televizije Radio Télé Communautaire Babombi (RTCB ), kojeg su zajedno sa suprugom nasmrt izboli pripadnici policije koji su mu prijetili nakon što je Musavuli izvještavao o oružanim grupama u jednoj od svojih emisija.

U Burkini Faso, 43-godišnji David Beriáin, iskusni ratni reporter, i 47-godišnji snimatelj Roberto Fraile ubijeni su u napadu na patrolu rendžera.

Dvoje novinara iz Španije ubijeno je, a radili su na dokumentarcu o borbi protiv krivolova u regiji, poznatoj po nasilnim aktivnostima.

Važno je i to da su novinari ubijeni i u zemljama s relativno visokim stepenom slobode medija, što nedvojbeno pokazuje globalnu prirodu rizika bavljenja novinarstvom.

Na primjer, novinar Peter R. De Vries upucan je na jednoj amsterdamskoj gradskoj ulici usred bijela dana 6. jula 2021. godine, uprkos činjenici da se Nizozemska smatra jednom od zemalja s najvišim stepenom slobode medija u svijetu. Slučaj De Vries trenutno je klasificiran kao pod istragom u IPI-jevom izvještaju.

U Grčkoj je izvjestioc Giorgos Karaivaz ubijen ispred svoje kuće u Atini. Od decembra 2021. godine nijedan osumnjičenik nije javno identificiran niti je uhapšen, dok su javne informacije o statusu istrage i dalje oskudne.

IPI-jeva analiza pokazuje alarmantno nedovoljan odgovor vlasti na ubistva, što dovodi do visokog nivoa nekažnjivosti za zločina nad novinarima.

U samo šest od 28 slučajeva lokalna policija je navodno uhapsila osumnjičene. Međutim, čak se i ova brojka mora tumačiti s oprezom, s obzirom na to da su državne istrage o ubistvima novinara – u mjeri u kojoj se ona uopće dešavaju – često veoma pogrešne i u nekim slučajevima rezultiraju daljnjim pogrešnim postupcima, uključujući hapšenja nevinih osumnjičenika.

U nekoliko slučajeva u kojima su izvršena hapšenja, porodice žrtava su izrazile uvjerenje da je policija uhapsila pogrešnog osumnjičenika ili je uhapsila osumnjičene kako bi zataškala slučaj, izbjegavajući stvarnu i temeljitu istragu.

Na primjer, za slučaj Manisha Kumara Singha, indijskog novinara koji je radio za Sudarshan TV i koji je ubijen 10. augusta, njegov urednik Suresh Chavhanke je na Twitteru rekao da porodica vjeruje da su privedeni osumnjičenici korišteni za prikrivanje ubistva.

Neuspjeh država da istraže mnoga ubistva u izvještaju IPI-ja događa se kao pozadina šireg problema nekažnjivosti napada na novinare. Većina ubistava širom svijeta prolazi nekažnjeno, podstičući daljnje nasilje i ostavljajući zastrašujući učinak na medije. To uključuje neka od najočitijih ubistava novinara.

IPI je više puta pozivao lokalne vlasti da prekinu nekažnjivost zločina nad novinarima i nastavit će to činiti jer nekažnjivost takvih ubistava potiče nasilje nad medijima u vrijeme kada je slobodan protok vijesti važniji nego ikad.

– Države moraju učiniti više za rješavanje napada na novinare, a međunarodna zajednica mora sankcionirati režime, poput Saudijske Arabije, koji su učestvovali u takvim ubistvima – kazao je zamjenik direktora IPI-ja Scott Griffen.

Inače, posljednjih nekoliko godina bilježi se ukupni pad broja ubistava novinara. Za referencu, 2011. godine registrirana su 102 ubistva, dok ih je 2016. godine zabilježeno 120. Kako statistika IPI-ja uključuje novinare koji su ubijeni tokom izvještavanja o sukobu ili na zadatku, to se smanjenje djelomično može objasniti jenjavanjem nekoliko nasilnih sukoba širom svijeta.

Na primjer, sukob u Siriji doveo je do 12 ubijenih novinara 2016. godine, ove godine IPI nije zabilježio nijedan slučaj ubistva u toj zemlji, a 2017. godine u Iraku je registrirano 11 ubistava novinara, dok ih ove godine nije bilo.

Iako je smanjen broj ubistava novinara očito pozitivna stvar, čak i jedan slučaj je previše. Svih 45 ubistava ove godine su tragedija. Svi novinari moraju biti u mogućnosti sigurno obavljati svoj posao. Štaviše, broj novinarskih ubistava sam po sebi nije pouzdan pokazatelj stanja slobode medija.

– Valovi nasilja nad medijima mogu dovesti do sveopće autocenzure u kojoj novinari izbjegavaju teme koji dovode njihove živote u opasnost. Ovo je pogoršano klimom nekažnjivosti u kojoj se ubice ne smatraju odgovornim. IPI stoji uz porodice i kolege svih novinara koji su ubijeni zbog njihovog rada 2021. godine i tražimo da se odgovorni budu izvedeni pred lice pravde – zaključio je Griffen.

Izvor: IPI

About The Author