Ako visoki predstavnik ispuni ono što se u Mostaru smatra obećanjem, a u Sarajevu prijetnjom, postoji velika mogućnost da te promjene budu nazvane Plenkovićevim, a ne Schmidtovim. Jer hrvatski je premijer u obračunu s predsjednikom Zoranom Milanovićem totalno kompromitirao njemačkog političara, inače međunarodnog namjesnika u Bosni i Hercegovini, razotkrivši da su promjene o kojima svi govore – u „najvećoj diskreciji“ dogovarane u hrvatskoj Vladi.
Dakle, napisali su ih Andrej Plenković i njegov stručni tim. Hrvatska ima veliki upliv na politička dešavanja u Bosni i Hercegovini, što ne mora nužno biti loše, iako često jeste, ali ne bi smjela imati razoran uticaj na rad visokog predstavnika. Zanimljivo je da većina njenih građana pokazuje totalnu indiferentnost spram ovog pitanja i da ih nervira Milanovićevo nasilničko miješnje u unutrašnje stvari susjedne zemlje. Čak su i ankete na dnevniku državne televizije pokazale koliko ih nije briga za izmjene Izbornog zakona u BiH.
Jedno je sigurno: Bosni i Hercegovini potreban je temeljit reset, ali ne onakav kakav je osmišljen u tajnim, pače „diskretnim“ razgovorima između hrvatske Vlade i Christiana Schmidta. Kad je sklapan Dejtonski sporazum, u taj je mučni proces bilo uključeno neuporedivo više strana nego što ih se može ugurati u tajna bilateralna domunđavanja po Zagrebu. Svi dosadašnji razgovori o budućnosti zemlje vođeni su u znaku loše volje, pa bi prije svega ostalog trebalo utvrditi radikalno drukčije atmosferske prilike u kojima će se pregovarati. Bez međusobnog uvažavanja i bez priznavanja tuđih strahova kao legalnih i legitimnih pretpostavki, nikakav dogovor neće biti moguć. Ali daleko od toga da je postizanje osjetljive ravnoteže između zaraćenih strana nemoguća misija.
U trenutku dok nastaje ovaj tekst ne zna se kakav će biti ishod izbora u BiH, pa se stoga ne čini mudrom izjava visokog predstavnika da će on sporne izmjene nametnuti nakon što glasanje prođe. Jedno je nametnuti zabranu negiranja genocida, što je civilizacijska norma kojoj je dužno povinovati se svako iole normalno društvo, a drugo silom se uplesti u strateške odluke i budućnost zemlje koja se već decenijama neuspješno bori sa demonima prošlosti. Christian Schmidt bi morao da zna bitnu stvar – ogromna većina stanovništva Bosne i Hercegovine je protiv toga da žive po mjeri koju im skroji Andrej Plenković, koliko god da on bio civiliziran i na drugom polu od zbrkanog i (auto)destruktivnog Zorana Milanovića. Schmidtova uloga je, između ostalog, i da u okviru svojih nadležosti zaštiti Bosnu i Hercegoivnu od nasrtanja s istoka i zapada, a ne da organizirano učestvuje u njima. Čekamo
