KAKO JE POLITIKA UHAPSILA INSTITUCIJE?

IZDVAJAMO

Nije zabilježen skoro nijedan racionalan, državnički stav, koji bi bezuslovno podržao rad institucija države u pomenutom slučaju. Iako je takvih poziva bilo tek iz druge ruke, i reda radi, u suštini dominirale su ocjene u kojima se izražava nepovjerenje u institucije sistema. Slično se ponio i ostatak polarizirane javnosti, dok su tek rijetki pojedinci, poput Sinana Alića, predsjednika Udruženja „Istina, Pravda, Pomirenje“, i novinara Avde Avdića, ukazali da političari ne mogu tek tako optuživati institucije države, ocjenjujući da se na taj način unaprijed osuđuje i sam Dudaković.

KAKO JE POLITIKA UHAPSILA INSTITUCIJE?

Hapšenje Atifa Dudakovića izazvalo je oprečne reakcije javnosti

Piše: Nihad Hebibović

Dvadeset i sedmog aprila SIPA je po nalogu Tužilaštva BiH uhapsila komandanta Petog korpusa Armije Republike BiH generala Atifa Dudakovića i još dvanaest osoba zbog sumnje u počinjene ratne zločine.  Dva dana poslije postalo je jasno da su paralelno s Dudakovićem „uhapšene“ i institucije BiH, a to je naročito vidljivo iz reakcija koje su nastupile povodom hapšenja. Kako?

Prvo su sve, uslovno rečeno, probosanske stranke osudile čin hapšenja, konstatirajući da se preko Tužilaštva nastoji promijeniti karakter rata koji se vodio u Bosni i Hercegovini. Niko od tih stranaka nije objasnio na koji to način Tužilaštvo BiH, pored presuda Međunarodnog suda pravde, može izmijeniti karakter rata. Time je izraženo u najmanju ruku nepoštovanje prema instituciji države za koju se programski i načelno zalažu autori ovih kritika. S druge strane, po nekim mišljenjima, takvom histeričnom reakcijom ujedno su otežali i Dudakovićevu odbranu.

Nakon što je Sud BiH odbio prijedlog Tužilaštva da Dudakoviću i ostalim odredi jednomjesečni pritvor, oglasili su se političari iz RS-a, koji su odmah konstatirali da je Sud BiH slijep za pravdu i srpske žrtve. Ni oni nisu oklijevali da unize institucije države, pogotovo u situaciji kada druga strana čini nešto slično samo iz potpuno suprotnih motiva.

Nije zabilježen skoro nijedan racionalan, državnički stav, koji bi bezuslovno podržao rad institucija države u pomenutom slučaju. Iako je takvih poziva bilo tek iz druge ruke, i reda radi, u suštini dominirale su ocjene u kojima se izražava nepovjerenje u institucije sistema. Slično se ponio i ostatak polarizirane javnosti, dok su tek rijetki pojedinci, poput Sinana Alića, predsjednika Udruženja „Istina, Pravda, Pomirenje“, i novinara Avde Avdića, ukazali da političari ne mogu tek tako optuživati institucije države, ocjenjujući da se na taj način unaprijed osuđuje i sam Dudaković.

Ishod slučaja „Dudaković“ ne možemo znati. Ne znaju to ni sudije ni tužitelji angažovani u procesu koji tek treba da počne, ili to ne bi trebali znati, jer argumenti odbrane i optužbe još nisu pred sudom izneseni. Međutim, politički pritisak na institucije ima za cilj da se istina o ratnoj ulozi Dudakovića ne utvrdi kako bi ostala podložna različitim interpretacijama.

About The Author