JAVNE NABAVKE ZA TAJNE DILOVE

IZDVAJAMO

Kumovske i rodbinske veze vlasnika preduzeća Termograding iz Gacka Žarka Dragičevića sa direktorima RiTE Gacko u javnosti su bile doživljene kao razlog za nagli uspon ove privatne firme. Zbog navodne hitnosti, bez tenderske procedure, Termograding je u 2014. potpisao sa gatačkom RiTE tri ugovora vredna 13,5 miliona KM.

JAVNE NABAVKE ZA TAJNE DILOVE

Među direktorima, kao, uostalom, i rukovodiocima na svim nivoima straha nema kada treba zahvatiti iz javne kase. Ne zazire se ni od zakona niti od suda javnosti

Mada su rezultati učinka Zakona o javnim nabavkama ohrabrujući na papiru, poznavaoci prilika u ovoj oblasti tvrde da je situacija veoma loša, a broj transparentno objavljenih postupaka u stalnom padu.

Primer Rudnika i Termoelektrane Gacko, zavisnog preduzeća u sistemu Elektroprivrede Republike Srpske, u tom pogledu može biti više nego ilustrativan. Ovaj hronični gubitaš je u 2015. godini, prema mišljenju revizora, većinu javnih nabavki uradio mimo zakona, a da za to još niko nije odgovarao.

Hleba i goriva po hitnom postupku

Preko 7,5 miliona KM potrošeno je pregovaračkim postupcima za koje nisu ispunjeni zakonski uslovi. RiTE Gacko je bez objave obaveštenja o javnoj nabavci kupovala euro-dizel, maziva, telekomunikacione usluge, ulja, vitalne delove za mašine.

U novembru 2016. godine, zbog krajnje hitnosti, pregovaračkim postupkom od Optima grupe kupuje gorivo u iznosu od milion maraka. Dva meseca kasnije na isti način, ali sada uz obrazloženje da uslovi za ugovor nisu bitno promenjeni u odnosu na one iz prethodnog postupka, od istog dobavljača nabavlja dizel za godišnje potrebe rudnika u iznosu od oko 8,2 miliona maraka.

Gatački proizvođač struje nije samo nenadano ostao bez nafte. Zbog krajnje hitnosti, u januaru ove godine tako su nabavljali i hleb.

Pregovarački postupci zbog hitnosti ne smeju da se dovode u direktnu vezu s ugovaračkim organom, tvrdi Igor Vukajlović iz Udruženja građana “Tender“ iz Banjaluke, koje poslednjih deset godina prati stanje u ovoj oblasti. Po njemu, u pitanju je klasična zloupotreba:

“Hitnost može da bude pravdana samo vanrednim okolnostima, poplavama, zemljotresima ili havarijama Ako je u vezi s propustima ugovornog organa, ako su zakasnili s raspisivanjem javnog oglasa, onda je to nezakonito. Hitnost u smislu vanrednih okolnosti na koju ugovorni organ nije mogao da utiče je opravdana, ali teško da je to u ovom slučaju u pitanju.”

U 2016. je kompaniji M;tel za usluge fiksne i mobilne telefonije, interneta i prenosa podataka plaćeno oko 200.000 KM. Očekivalo bi se da će kompanija čiji je zaštitni znak krilatica “Imate prijatelje” tako značajnog komitenta častiti barem reklamom. No, RiTE je i to dodatno platila 2.000 KM.

Površan pogled na šta su se sve trošile pare prosečnog građanina BiH ispunjava besom. Da legendarni direktor Šojić iz socijalističkog miljea, koji ne sluša muziku zbog sebe “već zbog preduzeće”, još uvek živi, pokazuju i računi restorana i motela, od Banjaluke do Trebinja, koji su stigli na naplatu gatačkom preduzeću RiTE. Posebno je zanimljiv račun popularnog trebinjskog restorana od hiljadu maraka na ime „oglašavanja i objavljivanja informacija o radu“. Šta je taj restoran oglasio i kakve je informacije objavio te tako doprineo poboljšanju rejtinga posrnulog giganta ostalo je nejasno.

Muziku sluša “zbog preduzeće”

Kod nas se skoro 50% nabavki provodi pregovaračkim postupkom bez objave − tvrdi Vukajlović.

“Po poslednjim izveštajima Agencije za javne nabavke BiH taj procenat se smanjuje, ali ne što je on objektivno manji nego zato što ugovorni organi provedu pregovarački postupak, a Agenciji i ne pošalju obaveštenje o tome. Tako da ostaju van zvanične statistike”, kaže naš sagovornik i dodaje da je suma svih nabavki u BiH oko četiri milijarde maraka, što znači da na ovaj postupak otpada oko dve milijarde.

“Prema istraživanju koje smo radili, napredak na papiru postoji. Izveštaj Agencije pokazuje da je u poslednje dve i po godine primenom novog zakona ostvaren ogroman napredak, Međutim, stvarno stanje je suprotno. Vrednost transparentno objavljenih postupaka je u stalnom padu. Sa 1,5 milijardi u 2010. došli smo do 900 miliona u 2015. Transparentnost je u konstantnom padu u poslednjih šest-sedam godina.”

Kumovske i rodbinske veze vlasnika preduzeća Termograding iz Gacka Žarka Dragičevića sa direktorima RiTE Gacko u javnosti su bile doživljene kao razlog za nagli uspon ove privatne firme. Zbog navodne hitnosti, bez tenderske procedure, Termograding je u 2014. potpisao sa gatačkom RiTE tri ugovora vredna 13,5 miliona KM.

Nekadašnji novinar koji se otisnuo u političke vode Nebojša Vukanović tada je ocenio da je RiTE Gacko u  rukama mafije koja ga godinama sistematski uništava. Zbog toga se našao pred sudom. Za iznošenje neistina i nanošenje duševne boli tužili su ga Srđan Milović, izvršni direktor RiTE-a i narodni poslanik SNSD-a u Narodnoj kupštini RS-a, i vlasnik Termogradinga Žarko Dragičević.

Sud je odbacio optužbe u julu prošle godine. Iako je Vukanović tada rekao da je sud svojom odlukom potvrdio njegove navode i da očekuje reakciju policije i tužilaštva, to se do danas nije desilo, a Termograding i dalje ugovara milionske poslove sa RiTE Gacko. U 2016. oni su bili vredni oko 10 miliona maraka, a samo u prvom mesecu 2017. ovoj privatnoj firmi dodeljeni su poslovi vredni preko 3,5 miliona maraka. Od toga je posao vredan 1,1 milion sklopljen pregovaračkim postupkom zbog, kako je navedeno, ponavljanja sličnih radova.

Bez političke volje

Vukajlović razlog za kršenje ili izigravanje zakona u praksi vidi u odsustvu sankcija:

“Naravno, sankcije su predviđene zakonom, ali niko se ne kažnjava za korupciju u javnim nabavkama. Od usvajanja Zakona, a to je bilo u novembru 2014., imamo samo jedno kažnjavanje, a i ono je iz političkih razloga. Čitav zakon je napravljen tako da je kaznu nemoguće naplatiti. Recimo, za slučaj pregovaračkog postupka bez objave, za prekršaj što je to neko uradio nemoguće je da bilo ko pokrene prekršajni postupak. Ured (za razmatranje žalbi op. a.) je nadležan samo ako je postojala žalba. U slučaju kada je pregovarački postupak bez objave, on nigde i nije objavljen, pa se niko nije ni mogao žaliti. Onda prekršajnu prijavu pokreće Agencija za javne nabavke, međutim, ona to radi samo po službenoj dužnosti, a po službenoj dužnosti ona ne može doći do saznanja da se to desilo. Ako bi neko poslao dopis da se to desilo, oni će reći da to nisu otkrili po službenoj dužnosti i ne mogu da deluju mimo zakona koji je predvideo da reaguju samo po službenoj dužnosti.”

Iz ovog vrzinog kola, zaključak je našeg sagovornika, teško je bez opštedruštvenog konsenzusa i famozne “političke volje” izaći. Budući da te volje nema, nada da će se u ovoj oblasti stvari pokrenuti u pozitivnom smeru sve je manja.

Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)”

About The Author