U petak, 23. juna 2023. godine, većina sarajevskih portala više je pažnje posvetila odlasku fudbalskog selektora Faruka Hadžibegića nego činjenici da je tačno u podne istekao ultimatum koji je Milorad Dodik postavio Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Šta se zapravo desilo? Da li je ovdašnja javnost sita Dodikovih lažnih separacija, ili odgovorni medijski čimbenici nisu prepoznali možda najveću postdejtonsku krizu? Ili je nogometna vrsta Bosne i Hercegovine, ta rođena gubitnica, sa svim svojim padovima tako živopisna i atraktivna medijska činjenica da ni slom državnog sistema ne može da joj parira?
Šta god da je posrijedi, činjenica je da eskalacija političke krize i dalje ne uznemirava ljude onoliko koliko bi morala. O tome se u javnosti ne govori, ali postoje ozbiljne indicije da je i u februaru 2022. godine Milorad Dodik spremao sličan poduhvat. Tada ga je omela ruska agresija na Ukrajinu i upućeniji posmatrači tvrde da je Ukrajina umjesto BiH platila krvavu cijenu. Hoće li se ista situacija dogoditi i u junu 2023. još je neizvjesno i besmisleno je čačkati po budućnosti kada ovdašnji analitičari ne mogu da predvide ni prošlost. Nekoliko činjenica ipak ne mogu ostati neprimijećene. Vladimir Putin od petka, 23. juna, nije isti komplet uticaja i moći kakav je od 24. pa nadalje. Uprkos nastojanjima propagandista da dokažu kako je neuspjeli pohod Jevgenija Prigožina samo ojačao položaj ruskog predsjednika, stvarno stanje na terenu je dijametralno (ili, što bi rekli naši vajni autori, dijametralno suprotno): razmjere njegove (ne)moći s petka na subotu postale su evidentne cijelom svijetu. Ono što su do tada uviđali samo pažljiviji posmatrači sada je jasno i svakom nabrijanom komentatoru na mrežama. Rusija je nepregledno carstvo nad kojim zvanična vlast nema kontrolu, nego je moć razuđena na više naoružanih (para)grupacija unutar obavještajnih, vojnih i policijskih službi. Kojih će biti sve više.
U takvim uvjetima Milorad Dodik kreće u realizaciju svoje do sada najozbiljnije avanture. Hoće li i on, kao Prigožin, realno odmjeriti novonastalu situaciju i odnos snaga, pa se povući i po ko zna koji put pokazati da nije ozbiljan kada prijeti? Ili će nastaviti započeti proces i jedan entitet potencijalno odvesti u još dublju krizu, a njegov narod gurnuti u bijedu i beznađe? I prije Prigožinove neuspjele parade od Rostova do Moskve Putin je za Dodika bio daleko, sada je još dalje. Ako uspije u prijetnjama i kombinacija međunarodne zajednice i domaćih vlasti mu popusti u zahtjevima, onda će činjenično stanje pokazati nešto što smo davno ovdje iznijeli kao slutnju: da bi NSRS mogao postati vrhovno zakonodavno tijelo u Bosni i Hercegovini. Ako ne uspije, hoće li grupa odmetnika iz Republike Srpske biti amnestirana i dobiti priliku da i dalje blokira kompletan politički život u državi? Ili će ih razvoj događaja potjerati prema Bjelorusiji? U ovom momentu previše je pitanja otvoreno, a neke od odgovora ponudit će već najavljena sjednica Narodne Skupštine Republike Srpske.
Do tada, vjerujte nam na riječ, ovo s Dodikom mnogo je relevantnije od onog s Hadžibegićem.
