MENTALNO ZDRAVLJE: Krucijalna ispovijest Ede Maajke

IZDVAJAMO

U našem domaćem regionalno-medijskom kontekstu, mogli bismo reći da je Edo Maajka jedan od pionira među celebrityjima kada je o riječ o ovome. I on o svojim problemima nije progovorio unutar neke šire medijske akcije osvještavanja ovog pitanja, nego naprosto u talk-showu koji se doticao raznih stvari. Slična akcija kod nas jednostavno još nije moguća jer ne postoji dovoljan broj ljudi, poznatih ili nepoznatih, koji bi otvoreno progovorili o svojim psihičkim problemima. Još je prevelik strah od stigme i izopćavanja od neke tobožnje fiktivne i “zdrave” norme. Zato na kraju Edi Maajki jedan duboki naklon, sa željom da što prije dobije svoje “slavne” nasljednike po ovom pitanju.

MENTALNO ZDRAVLJE: Krucijalna ispovijest Ede Maajke
Foto: Screenshot

Gostujući u emisiji Aleksandra Stankovića, slavni muzičar progovorio je otvoreno i iskreno o depresiji i drugim mentalnim problemima, što je vjerovatno jedan od pionirskih poduhvata na ovim prostorima

Živimo u vremenu u kojem se otvoreno priča o stvarima o kojima se prije nije pričalo. Ili se barem započinje pričati o njima. Najsvježiji primjer predstavlja #MeToo pokret u kojem su na vidjelo izašla i neka stara seksualna uznemiravanja. Zamislite sve te nasilnike koji su decenije života proveli misleći da za njihove “indiskrecije” iz prošlosti neće niko saznati, a možda su ih i sami bili zaboravili, da bi onda doživjeli šok globalne osude. U njih se ubrajaju mnogi slavni muškarci iz holivudskog miljea. Međutim, ono što je još bitnije od toga što smo saznali koji je od njih šta uradio, jeste promjena globalne svijesti koju je ovaj pokret uzrokovao. Jer nakon što su javno prozvani i osuđeni tako moćni muškarci i to za ona ponašanja od kojih se mnoga do jučer nisu ni smatrala za problematična, znatno je smanjena vjerovatnoća da ih u budućnosti ponove neki drugi, bili oni slavni ili ne. Također je veoma važno što se o tome počelo otvoreno pričati.

Javno spominjanje neke tabu tebe ima dvojaku funkciju – osim što djeluje na njenu detabuizaciju i prihvatanje, ono također pomaže nama samima da se sučimo s njom. A za tim postoji itekako potreba jer u našem društvu ima još mnogo tema koje je potrebno učiniti prihvatljivijim. U njih se ubraja i npr. rak, bolest od koje obolijeva sve više ljudi i koju je zato potrebno naučiti normalno prihvatati, a ne bolesnika otpisati već na samom početku. U njih čak još donekle spadaju pojave kakve su menstruacija, PMS i druge  karakteristike ženskog genitalnog života. A u njih svakako spadaju i mentalno zdravlje i psihički problemi s kojim se svako od nas susretao ili će ih doživjeti nekada u životu.

Psihički problemi

Iako se ove teme relativno često spominju u medijima i u njima prostor dobijaju različiti psihoterapeuti i stručnjaci iz oblasti mentalnog zdravlja, činjenica je da se kod nas ljudi najvećim dijelom još srame odlaska psihologu i psihijatru. Psihički problemi i mentalna oboljenja su obilježena moćnom stigmom i zato je potrebno raditi na promjeni globalne svijesti da bi se oni počeli prihvatati. Poznate ličnosti pri tome imaju veću moć od “anonimnih” ljudi ili stručnjaka iz ove oblasti.

Edo Maajka je jedan od prvih lokalnih celebrityja koji su otvoreno progovorili o ovom pitanju, i to u emisiji Nedjeljom u 2, emitovanoj 11. novembra. Ovo gostovanje imalo je priličan odjek u regiji jer se Edo dotakao ovih i nekih drugih osjetljivih pitanja o kojima se kod nas baš ni ne govori. Govoreći o temi mentalnog zdravlja, istakao je kako uvijek ima problema prilikom javnih nastupa i kako mu je nastup u emisiji Aleksandra Stankovića ugodan koliko i postupci gastroskopije ili kolonoskopije. Iako je navikao na javne nastupe i kamere, nastup u zatvorenom prostoru mu je teži jer iz njega “ne može nikud pobjeći”. Pored socijalnih fobija, otvoreno je priznao i da je bolovao od depresije, anksioznosti i paničnih napada. U njegovoj porodici postoji historija mentalnih oboljenja i spomenuo je slučaj svoje majke koja je bila shizofreničarka i koja se ubila, ali je napravio distinkciju između psihoze koju je ona imala i svoje depresije.

Ovo je bitno jer kod nas generalno ljudi ne razumijevaju razliku između različitih mentalnih oboljenja pa skoro podjednaku stigmu imaju i depresija i shizofrenija. Ljudi moraju naučiti da se psihoza razvija samo kod određenog dijela populacije, a da depresiju možemo imati svi u nekom dijelu života, jer postoji više oblika depresije, a ne samo klinička. Također, Edo je istaknuo jednu krucijalnu stvar, a to je da depresivno raspoloženje nikako nije samo “loše raspoloženje” i da ljudima koji su depresivni, a kojima govorimo fraze tipa “trgni se”, činimo golemu nepravdu. Radi se o bolesti koju je potrebno liječiti medikamentima, a ne prolazno stanje raspoloženja.

Zapravo, nemoguće je procijeniti svu važnost Edinog govora o problemima mentalnog zdravlja. Za uporedbu valja navesti self-help videoradove stanovite Ane Bučević koji su prethodnih mjesec dana masovno dijeljeni po socijalnim mrežama. Neki od njih imaju i nekoliko stotina hiljada pregleda pa zbog toga zaslužuju da se spomenu. Naime, u jednom od njih, koji nosi naziv “Depresija i tablete”, ova samoproklamovana stručnjakinja upoređuje depresiju s “niskom vibracijom” i govori kako je potrebno da se u liječenju depresije odbace tablete. Svi oni koji su imali kontakt s depresivnim ljudima znaju koliko to može biti opasno i kontraproduktivno, naročito kad se radi o ozbiljnijim oblicima. Neliječena depresija može imati fatalne posljedice i “odbacivanje” tableta se može desiti tek nakon što prođe određeni period uzimanja lijeka. U suprotnom, nema efekta i Edo Maajka spominje i taj momenat, rekavši na jednom mjestu kako je potrebno uzimati lijekove pola godine ili godinu, iako nam se čini da je kriza prošla. S druge strane, Bučević sebi daje pravo da govori ljudima da samoinicijativno odbacuju tablete, sukladno subjektivnoj procjeni ozdravljenja.

Javni govor

Dakle, osim što je potrebno javno govoriti o mentalnom zdravlju, potrebno je o tome govoriti i na pravi način i ne nasjedati na kojekakve samoproglašene psihološke gurue i new age šarlatane. Srećom, fenomen dotične šarlatanke u medijima je već prepoznat, i na Indexu je npr. izašao odličan tekst o ovoj temi. Međutim, postavlja se pitanje koliko ovakvi tekstovi vrijede ako je šteta već načinjena i do koliko ljudi uopće dopiru, te čak i ako dopiru, koliko će se ljudi ipak radije prikloniti zavodljivim savjetima Ane Bučević (i njoj sličnih), umjesto saslušati stručnjake. I zato je, da opet ponovimo, bitan Edo Maajka, kao što su bitni svi drugi poznati ljudi koji govore o ovome na pravi način, jer oni imaju veću moć od svih stručnih tekstova i profesionalaca iz ove oblasti. Zato su i u #MeToo pokretu, da se opet podsjetimo, najveći utjecaj imale izjave slavnih glumica i drugih poznatih žena.

Utjecaj celebrityja je neosporan i zato se u svijetu i za osvještavanje problema mentalnog zdravlja sve više koriste njihove ispovijedi. Tako su npr. za 10. oktobar ove godine, koji se obilježava kao Dan mentalnog zdravlja, najpoznatiji anglofoni mediji podijelili seriju ispovijesti slavnih ljudi o problemima koje imaju, ili su imali. Počev od Ryana Reynoldsa preko Lady Gage do Jima Carreya, saznajemo o teškoćama koje su imali i načinima na koje su se suočavali s njima. Halle Berry nam je priznala da se pokušala ubiti, Jared Padalecki je istaknuo da ga je depresija zadesila kad je imao sve, te da ona ne mora imati veze s vanjskim okolnostima, siromaštvom i nemanjem posla, dok je John Hamm naglasio da antidepresivi itekako pomažu i da je potrebno mijenjati hemiju vlastitog mozga.

U našem domaćem regionalno-medijskom kontekstu, mogli bismo reći da je Edo Maajka jedan od pionira među celebrityjima kada je o riječ o ovome. I on o svojim problemima nije progovorio unutar neke šire medijske akcije osvještavanja ovog pitanja, nego naprosto u talk-showu koji se doticao raznih stvari. Slična akcija kod nas jednostavno još nije moguća jer ne postoji dovoljan broj ljudi, poznatih ili nepoznatih, koji bi otvoreno progovorili o svojim psihičkim problemima. Još je prevelik strah od stigme i izopćavanja od neke tobožnje fiktivne i “zdrave” norme. Zato na kraju Edi Maajki jedan duboki naklon, sa željom da što prije dobije svoje “slavne” nasljednike po ovom pitanju.

About The Author