HAYAT TV: PROVINCIJSKI CINIZAM I DRUGE BEDASTOĆE

10. – 16. novembar 2015.

PROPUST ILI NAMJERNI NEMAR? Urednik Senad Omerašević je prvoj obradi terorističkog napada u Parizu posvetio tek nešto više od devet minuta, koliko je, naprimjer, dobila i prijateljska fudbalska utakmica Sarajevo-Galatasaray. Sam prikaz udarne vijesti koja je okupirala pažnju svijeta bio je predstavljen ovlašnim pregledom događaja, izjavom svjedoka i kratkim obraćanjem bezbjednosnog eksperta. Nedostajalo je sve ono što su gledaoci taj dan mogli pronaći na drugim televizijama: izjave svjetskih lidera, presjek reakcija, informacije o našim državljanima, javljanje uživo naših građana ili predstavnika ambasade… Urednik Omerašević napravio je nevjerovatni propust ignorišući značaj informacije koja je apsolutno okupirala medijsku pažnju. Sadržaj koji će uslijediti u narednim danima stavlja znak pitanja nad pretpostavku da se radi o propustu.

NEPRAVEDNA CRNA HRONIKA (I)LI SUBJEKTIVNI LAMENT: U ponedjeljak, 15. oktobra, Emerin Ahmetašević bavi se nepravednim tretmanima svjetske crne hronike podsjećanjem na nedavne tragedije koje nisu dobile ekskluzivnu medijsku pažnju. Novinar vrlo subjektivnim opažanjima, koje načinom saopštenja proglašava apodiktičnim činjenicama, ocjenjuje stepen javne pažnje, naprimjer, napada na turski mirovni protest, u odnosu na pokolj u Francuskoj. Prilog je dopunjen stručnim komentarom medijskog analitičara Bore Kontića koji nas podsjeća na neke od mogućih razloga očigledne nepravde koja pravi vrednosnu razliku između pariskih i bejrutskih žrtava. No, opet ovdje je potrebno istaći da je sam Ahmetašević u svom prilogu posegnuo za subjektiviziranim sudovima, opštim mjestima i popularnom jadikovkom nad “političarima i bankarima” koji zavadiše običan svijet, kao ponuđenim objašnjenjem, što je potpuno bespredmetna opaska.

IZDVOJENO: Koliko god su na mjestu primjedbe o nejednakom i neravnopravnom medijskom tretmanu žrtava širom svijeta, proteklih dana svjedoci smo zagriženog cinizma koji prigovara odavanju počasti najnovijem napadu na temeljne ljudske vrednosti. Hayat televizija svrstala se na stranu neprikladnog cinizma jer je pariski napad aljkavo i nedovoljno propraćen uz postfestum podsjećanje da samo dan prije nismo dovoljno snažno upamtili Bejrut. Cinizam je naročito otrovan ako znamo da ista televizija dan ranije nije progovorila o napadu u Libanu da bi potom moralizirala nad nepravednim medijskim politikama. I tako je zaokružen provincijski narativ Hayat televizije o pariskoj tragediji kojoj nije posvećena dovoljna pažnja jer se valjda smatralo zašto bi Pariz dobio više prostora od Bejruta kome se takođe nije dalo prostora. Uostalom, bilo je dobrog nogometa ovih dana na Koševu i Bilinom polju. Tako bi se mogla opisati urednička odluka Hayat televizije.

ODLIČNA TEMATSKA OBRADA: Nedjeljna tema vijesti Elme Begović o životu na ivici siromaštva i ekonomskim nedaćama naših sugrađana data je kroz oživljene statističke podatke, vješto isprepletene pojedinačne priče i mišljenja upućenih sagovornika. Begovićka pokazuje vještinu stvaranja efektnog priloga o temama koje naizgled izgledaju iscrpljeno, a posebno raduje što novinarka dodatno razjašnjava priču svojim opaskama. Za razliku od mnogih svojih kolega koji se u svojim obraćanjima odaju populizmu (opšta mjesta, naprimjer, saga o “bankarima i političarima”) ili neinovativnim jezičkim formulacijama koje ništa ne objašnjavaju.

MINI TELEFONSKA ANKETA: Adisa Gojak je isti dan napravila mini anketu među opštinskim službenicima provjeravajući njihovo znanje engleskog jezika. Rezultati su poražavajući, a priča je ispričana sa nekoliko telefonskih poziva iz kojih smo mogli vidjeti kako izgleda prvi susret stranaca ili potencijalnih investitora sa našom lokalnom samoupravom. Za kratko vrijeme prilog je doživio nemalu popularnost na društvenim mrežama, a novinarka je pokazala kako je za dobru priču potrebna samo dobra ideja.

PLUS SEDMICE:

Tematska obrada Elme Begović. Portretisanjem ekonomskih nedaća kroz lične priče, široj javnosti su približeni podaci o BiH koja se ubraja u najsiromašnije zemlje svijeta.

MINUS SEDMICE:

Bejrut, Bagdad i Damask nemaju medijski tretman Pariza, ali to ne znači da domaću TV publiku prijateljska fudbalska utakmica na Koševu interesuje isto koliko i teroristički napad u Francuskoj. Hayat TV je minimiziranjem pariskog napada napravila profesionalni presedan. O etici i implikacijama narativa, koji nazivam samo provincijskim, a koji vjerovatno zaslužuje i drugačiju kvalifikaciju, drugom prilikom.

OCJENA: 3

BNTV: KOLIKO (NI)SMO SAZNALI O PARIŠKOM TERORISTIČKOM NAPADU?

10. – 16. novembar 2015.

SVEOBUHVATNO I SENZACIONALNO: BNTV je teroristički napad u Parizu sveobuhvatno propratila u prilogu koji potpisuje Mirjana Minić, koja je dala prostora izjavama svjetskih lidera, očevicima, ali i informacijama o ljudima sa ovih prostora. Na momenat smo prisustvovali i emotivnom senzacionalizmu i manipulaciji strahom pri intervjuisanju putnika koji su sletili na beogradski aerodrom iz Francuske. Novinarka je tako jednog od putnika pitala retorsko pitanje (“djeca su se uplašila?”) sa ciljem da se isprovocira emocionalni odgovor, što su proteklih dana redovito činili vodeći svjetski mediji.

SKROMNI ANALITIČKI DOMETI: BNTV je analitički glas prepustila Bošku Jakšiću i Darku Trifunoviću, čija su zapažanja bila neoriginalna ili čak budalasta, kao u slučaju Trifunovića koji je iznosio neprovjerene i neuravnotežene informacije. Događaj koji okupira pažnju javnosti i koji već dobija karakter istorijskog traži traganje za uravnoteženim i relevantnim analitičkim stavovima. No, za to su potrebni upućeni i raspoloženi sagovornici.

KAKO NADOMJESTITI DOPISNIKA? Javljanjem bijeljinskog Parižanina Milivoja Sekanića, BN je dočarala gledateljima atmosferu sa mjesta događaja, a Sekanić je uglavnom govorio o životu u gradu, svojim sugrađanima i njihovim strahovima i stanju opšteg šoka. Čini se da se radi o dobrom izboru jer smo na mah mogli pomisliti da smo dio svijeta i neposrednijeg praćenja koje inače možemo gledati samo na globalnim TV mrežama.

ZAKUPLJENI PROSTOR ILI DNEVNIK? U ponedjeljak je urednica Suzana Rađen-Todorić uvrstila u dnevnički sadržaj tzv. pismo više nevladinih organizacija koje traže od poglavara SPC-a da se “umirovljeni episkop Kačavenda vrati u dostojanstvo eparhijskog arhijera”. Čitani su citati ili hvalospjevi umirovljenom iz upućenog pisma “više nevladinih organizacija”, čija pak imena ne saznajemo, a njihova molba nije kontekstualizovana (naprimjer, informacijom zašto je penzionisan prozvani episkop). Očito je da se radi o promotivnom aranžmanu koji ne predstavlja vijest, niti je informacija data kroz širi kontekst. Isti dan, posjeta ministra bezbjednosti Dragana Mektića Francuskoj ispraćena je isključivo njegovim pogledima i opaskama o posjeti koja je u toku.

PLUS SEDMICE:

Nešto svestraniji pretres terorističkog napada u Parizu u odnosu na druge medije.

MINUS SEDMICE:

Praksa čitanja tuđih pisama ili stalno pozivanje ministra bezbjednosti koji otvara i zatvara dnevnik, te je i izvjestilac i akter svoje službene posjete, svojstvena je režimskim medijima i diktiranom medijskom sadržaju.

OCJENA: 4

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Je suis Paris? Bio je to iznimno zahtjevan zadatak za naše medije jer ispostavilo se da nismo dorasli praćenju udarnih svjetskih događaja. Odsustvo specijalizovanih emisija nije slučajno, jer kako napisa novinar Politike Ozren Milanović u svom nedjeljnom komentaru u prvim satima praćenja, “bili smo osuđeni na CNN”. Poznato je da naše televizije nemaju svoje dopisnike ili mogućnost slanja izvještača na mjesta događaja, ali kako objasniti slabu obradu agencijskih vijesti ili, još gore, potpunu nezainteresovanost pred medijskim događajom koji je zaustavio svijet? Da li se radi o svjesnoj odluci zbog ubjeđenja da se time ispravlja nanesena medijska nepravda u tretmanu globalne crne hronike (Hayat), ili je u pitanju provincijalizam najniže vrste (Hayat i BN)? Publika će se u nedostatku ažurnih i valjanih informacija sve više okretati globalnim medijima i društvenim mrežama, jer postoje stvari koje i provincija želi aktivno pratiti, a nisu pismo podrške umirovljenom episkopu.

IZDVOJENO: U nedjelju naveče se pojavila vijest da su u Parizu u toku novi neredi. Oprezniji svjetski mediji su izvještavali o masovnoj panici, a Hayat i BN su prenijeli da je u napadu u Parizu napadnuta (najmanje) jedna osoba. Na koncu se ispostavilo da se radilo o lažnoj uzbuni i panici usljed straha koji je zavladao na memorijalnom skupu, a ishitrenost naših medija plasiranjem lažnih informacija tačka je na nimalo uspješnu sedmicu u kojoj smo saznali koliko su nam, uprkos svim novim tehnološkim mogućnostima, daleki svjetski događaji.