“Mediji dosta pretjeruju u nekim stvarima. Mislim da svaki čovjek treba da prihvati kritiku i ja ću je uvijek prihvatiti, ali tu ima nekih većih i dubljih stvari. Ima dosta mlađih fudbalera koji taj pritisak ne mogu da podnesu i onda krahnu na kraju. Zasluge za to imaju i mediji. Isto tako mogu da te dignu i da ti daju samopouzdanje, jer vidiš da ljudi sa strane vjeruju u tebe.“ Edin Džeko, serijal Lopta, Al Jazeera
Negativne refleksije medijskih izvještavanja na karijere sportista, a pogotovo profesionalnih fudbalera, možda najbolje prezentira primjer jednog od najvećih talenata engleskog fudbala, Paula Gascoignea, koji vlastiti potencijal nikad nije do kraja ostvario, u velikoj mjeri i zbog pisanja engleskih tabloida. Tabloidizacija medijskog izvještavanja o sportistima nije zaobišla ni medije u Bosni i Hercegovini, u početku s Hasanom Salihamidžićem, da bi svoj puni ekonomski potencijal ostvarila medijskim tretiranjem najprepoznatljivijeg lica bh. sporta Edina Džeke.
Danas Dijamant, sutra Kloc
Do koje je mjere fudbal interesantan bh. javnosti govori podatak da skoro svi online mediji, bez obzira da li su specijalizirani ili ne za sportsko novinarstvo, u svojim arhivama posjeduju priloge koji tematiziraju profesionalni i privatni aspekt života Edina Džeke. Naravno, u zavisnosti od uređivačkih politika, Džeko se medijski tretira kroz rubrike sport, lifestyle, dobrotvorni rad, žuta štampa pa čak i politika.
Bosanskohercegovački sportski portali Sport.ba, Scsport.ba, Sportsport.ba o Edinu Džeki, odnosno njegovom klupskom ili reprezentativnom uspjehu, formi, špekulacijama o transferima, pišu svakodnevno. Tako je, naprimjer, portal Sportsport.ba u periodu od 19. februara do 2. marta 2016. objavio čak 24 priloga koji analiziraju napadački učinak ili klupski status. Značaj medijskog izvještavanja o Edinu Džeki za egzistenciju sportskih portala u BiH ogleda se u broju posjeta i postova na forumima ovih medija. Naslovima “Mediji u Italiji su ovo jedva dočekali: U Romu dolazi KLOC” (Sport.ba) ili “Riječ kloc ima novo značenje” (Sportsport.ba), svjesno se kreira prostor za anonimne rasprave u komentarima ili forumima. Tako su posjetioci portala Sportsport.ba postavili čak 80.000 postova u kojima komentarišu i analiziraju profesionalni i privatni život ovog sportiste. Naravno, poznata je činjenica da je javnost Bosne i Hercegovine neupitni autoritet kad se govori o analizama vanjske politike, fudbalskoj taktici ili razlozima loše Edinove forme.
“Samo ti klocino šetaj po terenu, u 60′ ćeš na klupu…. kako me nervira ova njegova nonšalancija, pa dokle više?!”, “Dao gol Carpiju, postavio nogu faktički i sad ovdje opšte narodno veselje. Ok, dao je gol, drago je i meni, dobar je on napadač al ne treba sad svršavat zbog gola nekom Carpiju i to tek 4 gola u 20 i kusur kola. Ako da u naredne 2,3 utakmice makar gol onda se može pričat da se budi, jer je lik pravo prop’o.“ “Ako ovako ‘zabija’ Amri sve su prilike da kikić nije njegov”, piše, između ostalog, na forumu portala Sportsport.ba.
Za sve je kriva Amra
Javnost Bosne i Hercegovine dobila je u emotivnoj vezi Edina Džeke i Amre Silajdžić svoj prvi pravi celebrity par, a takvu priliku za friziranje vlastitog tiraža u eri “cash for click” novinarstva, naši mediji nisu propustili: “Pukla tikva: Raspada li se veza Edina Džeke i Amre Silajdžić?” (Hercegovina.info), “Edin Džeko i Amra Silajdžić se posvađali zbog…“ (Eksluziva.ba), “Potvrđena ekskluzivna informacija Faktora: Amra i Džeko bebu očekuju u martu ili aprilu (Faktor.ba), “Edin Džeko i Amra Silajdžić dobili kćerku” (Klix.ba).
Prilog s naslovom “Edin Džeko i Amra Silajdžić dobili kćerku”, objavljen na portalu Klix.ba, ujedno je i najčitaniji i najkomentiraniji tekst, sa 1.339 prenošenja i 411 komentara. Kad govorimo o medijskom tretmanu privatnog života Edina Džeke, ovaj tekst predstavlja egzaktan primjer do koje mjere govor mržnje i huškanje u necenzuriranim komentarima čitalaca, iz uredničke i vlasničke perspektive, predstavljaju marketinški poželjne pojave.
“Mi našu djecu ne bi pravili deklarisanim kurvetinama poput Amre, tako da tvoje pitanje pada u vodu.. Nek im je sretno ali i on je izgleda … Hajde što ime djeteta nije baš bosansko nego što je dijete vanbračno, opet kažem sve najbolje, ali sramota…”, “Nek je Una živa i zdrava, samo je sreća pratila u životu, ali … imati Sofiju (dijete srpskog PODUZETNIKA) i Unu (Džeko) smiješno i strašno. Roditi dijete mimo braka, sramotno. Ne zagovaram ja da budemo ‘sirovine zatucane’, ali sve ima svoj redosljed. Prvo brak, to je naša tradicija, onda potomstvo, u tome je nafaka. Mi smo Bošnjaci, mi nismo odgajani po zapadnjačkim mjerilima, tako da nam i ne stoji da budemo dio toga. Šta ti roditelji kažu na sve, Džeko????”
Ne znamo šta Džekini roditelji kažu, ali je evidentno da su tržišna pravila oglašavanja, koja se temelje isključivo na osnovu broja klikova na tekst, u drugi plan istisnula elementarne postulate društveno odgovornog novinarstva. Prilog ovakvoj tvrdnji je činjenica da uredništvo portala Klix nije uklonilo komentare u kojima se majka dvoje djece u više navrata beskrupulozno vrijeđa.
Ovakvi propusti su u konačnici kreirali dio javnog mnijenja koje Amru Silajdžić neargumentovano percipira kao jednog od razloga generalno loših reprezentativnih rezultata, izostanaka s Evropskog prvenstva te Džekine loše forme u sadašnjem klubu.
“Od one godine kad je Edin počeo izlaziti sa Amricom svi čekaju da se vrati u pravu formu, i City i repka i Roma. Da se razumijemo, on fizički ima formu bolju nego ikad, ali njegov mentalni balans nije isti kao nekad u Volfsburgu i u početku u Cityju. I teško da će ikad više biti. Možda još koji iznenadni golgeterski bljesak do kraja karijere i to je to. Brinuo se kapiten oko Amrinog poroda, sad kad je ispunjen ima da uništi Italijane do kraja sezone” – komentar je na tekst “Rinaldi: Postoji samo jedan način na koji se Džeko može vratiti u formu”.
Šta nam ovo rade, dragi Šabane?
Decenijska Edinova kreacija vlastitog imidža u medijima na osnovu profesionalnog uspjeha, humanitarnog rada ili neupitnog patriotizma (“Džeko pomaže teško oboljelom Sarajliji” – Al Jazeera, “Džeko povodom Dana nezavisnosti BiH: Jednu domovinu imam, pod jednom zastavom igram” – Klix), ozbiljno je uzdrmana u decembru prošle godine kad se na internetu pojavio snimak iz Sanskog Mosta na kojem Edin Džeko “kiti” muzičare i Šabana Šaulića.
Snimak Edina Džeke i Šabana Šaulića prenijeli su skoro svi mediji u BiH, ali i regionu: “DERNEK U SANSKOM MOSTU Novčanice lete na sve strane kada Edin Džeko sluša Šabana Šaulića!” (Avaz.ba), “Edin Džeko kitio evrima Šabana Šaulića! (VIDEO)” (Telegraf.rs), “VIDEO: KAKAV ZDRAVKO MAMIĆ Zvijezda Rome napravila dernek na koncertu Šaulića, iz klavijatura ispadali euri” (Jutarnji.hr.).
Muzički afiniteti su individualni odabir, a činjenicu da Edin zarađuje mnogo više novca od stanovnika našeg regiona pojedini mediji i pojedinci iskoristili su kako bi izazvali gnjev finansijski isfrustriranog stanovništva te postavili ultimativno pitanje: Kakav je Džeko uzor našoj nevinoj djeci?
“ŠTA VI MISLITE? Džeki zamjeraju ovo: “Trebao bi biti uzor omladini, a ne rasipati se novcem…” (Doznajemo.com), “Džeko zakitio Šabana ‘gutom’ para: Evo kako izgleda kad se Dijamant zanese na folk koncertu u Sanskom Mostu! (Depo.ba), “Bogat plati da mu Džeko svira” (autor Objektivni blog Buka, FB stranica Bošnjaci.)
Videoklip Džeke i Šaulića postavljen na FB stranici Bošnjaci, s popratnim prilogom: “Edina Džeku mnogi u BiH smatraju nacionalnim ponosom i primjerom za našu omladinu. Ovakvo ponašanje Edina Džeke ne može biti primjer našoj omladini, okupljanje srbijanskih kafanskih pjevača i oholo rasipanje novcem je za svaku osudu!”, jedan je od najčitanijih postova s 1.564 lajka, 518 komentara i 171 šerovanjem.
Pritisci javnosti nastali nakon objavljivanja ovakvih priloga te postavljanje pitanja moralnosti Edina Džeke i načina trošenja vlastitog novca polarizirali su bh. javnost, a i sam Edin oglasio se preko zvanične FB stranice: “Par novčanica od sto eura mi ne znači ništa, ja sam pomogao dosta puta i uvijek ću pomagati, a valjda i ja zaslužujem da se radujem i veselim, ne morate me pljuvati odmah, Bosanci i Hercegovci.”
Volej za definiranje etničkog identiteta
Favoriziranje nacionalizma kroz medijsko izvještavanje o fudbalu u našim i regionalnim medijima prisutno je od ‘90-ih godina. Svojom dostupnošću i apsolutnom liberalizacijom slobode govora u komentarima i forumima, online mediji kreirali su ogroman prostor za necenzurisano međureligijsko, međunacionalno i fašističko divljanje vlastitih konzumenata.
Primjeri u bh. medijima su mnogobrojni. “SMRT nakaradnim i zločinačkim izdrkotinama rs i hzhb i svim hrvatima i srbima, bez obzira na spol i dob, koji misle da te izdrkotine trebaju da postoje i koji te izdrkotine vole i poštuju”, komentar je na tekst “Džeko povodom Dana nezavisnosti BiH: Jednu domovinu imam, pod jednom zastavom igram“ (Klix).
Analiza izvještavanja regionalnih medija o Edinu Džeki pokazuje da nacionalistički elementi nisu prisutni samo u hiljadama necenzuriranih komentara na priloge. Zabrinjavajuća je činjenica da pojedini mediji, naslovima kao što su “DŽEKO NAPAO SRBINA: Napadač Bosne hvatao za vrat Dragovića! (VIDEO)” (Telegraf.rs) ili “Edin Džeko će navijati za Srbiju protiv Hrvatske” (Index.hr), manipuliraju najprizemnijim osjećajima.
Refleksije tržišne logike i politizacije fudbala u online medijima vidljive su na primjeru portala Index.hr, čije je uredništvo ukinulo anonimnost komentara, ali uprkos toj činjenici, u posljednjih deset priloga o Edinu Džeki na ovom portalu čak četiri teksta obiluju nacionalističkim i fašističkim izjavama korisnika FB profila.
Odnos medija, nacionalizma i sporta na Balkanu odlično analizira nekadašnji profesionalni fudbaler Ivan Ergić u tekstu “Profesionalni sport i nacionalizam”, objavljenom na portalu Lemondediplomatique.hr. “‘Ubij, ubij Srbina!’ Bilo je pomalo čudno to doživeti na stadionu na kom sam proveo devet godina i koji sam svim srcem smatrao svojim. Posle utakmice, svita novinara, među kojima i par ‘naših’, tražila je od mene da prokomentarišem taj detalj. Bilo je previše lako i nimalo viteški reći kako su to sve hrvatski ekstremisti koji, eto, po ko zna koji put pokazuju svoju pravu narav. Umesto tog tradicionalnog ‘balkanskog’ refleksa, koji je danas medijski i huškačko-forumaški sveprisutan, rekao sam da su to isto moji, u ovom slučaju ne toliko zbog toga što sam odrastao u jugoslovenskom duhu, već zbog toga što nisam hteo nikom ‘napolju’ da dam povoda za priču o balkanskim plemenima i varvarima koji imaju tradicionalno šovinistički odnos jedni prema drugim.”
Planetarna popularnost Edina Džeke svojevrsni je fenomen s kojim se mediji u Bosni i Hercegovini u svom dosadašnjem radu još nisu susreli. Ovakvo medijsko izvještavanje, sa svim svojim aspektima, reflektiralo se na javnost BiH, a ta javnost Edina, kao najprepoznatljiviji brend koji ova država posjeduje, u zavisnosti od parcijalnih interesa medija, u jednom trenutku prepoznaje kao heroja nacije, a u drugom identificira kao jednog od presudnih uzroka vlastitih neuspjeha.