Federalna televizija: “Mreža”, 18. januara

ATIPIČNA CRNOGORSKA POLITIČARKA: Draginja Vuksanović-Stanković, zastupnica SDP-a u Narodnoj skupštini Crne Gore, poznata je po snažnim i upečatljivim kritikama srbijanskih aspiracija prema Crnoj Gori kojoj je, kako često naglašava, jedino mjesto u Evropskoj uniji. Isto smatra i za BiH, čiji suverenitet i evropsku perspektivu brani nekad snažnije nego oni koji sjede u bh. skupštinama. Građanima u BiH postala je poznatija nakon njene gorljive argumentacije u Skupštini za  usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Oglasila se i povodom nedavne proslave neustavnog Dana RS-a kritikujući takvu praksu. Sve u svemu, Vuksanović-Stanković atipična je pojava u političkom životu Crne Gore, ali i regiona. Koliko atipična, uviđamo ako je, recimo, uporedimo s opozicionim političarkama i političarima u RS-u. Zbog podložnosti političke situacije u BiH, kao i u Crnoj Gori, utjecaju iz Srbije, Vuksanović-Stanković relevantna je sagovornica za razgovor o odnosu srbijanskog predsjednika prema političkoj krizi u BiH.

OTVORENI BALKAN I SRPSKI SVET: Intervjuerka Mirela Mahmutović pitala je gošću da protumači poruku Aleksandra Vučića Miloradu Dodiku da se treba vratiti u institucije BiH. Gošća vjeruje da Vučić želi “spustiti loptu” nakon što je ideja “srpskog sveta” naišla na otpor SAD-a. Neke evropske diplomate Vučića vide kao stabilizirajuću figuru na Balkanu, pa otuda i novinarsko pitanje da li Vučić preko Dodika zaoštrava ili smiruje situaciju u BiH. Gošća nema dilemu: Dodik je samo izvršilac Vučićevih želja, kao što je crnogorska vlada u funkciji tuđih režima. I jedni i drugi, kaže, rade protiv svoje države. Inicijativu Otvoreni Balkan smatra paravanom za “srpski svet”. Ključno pitanje stiglo je pred kraj intervjua: Kako se suprotstaviti takvoj politici? Budući da je gošća odgovorila kako se Evropa mora uključiti radi očuvanja stabilnosti i granica Crne Gore i BiH, novinarka opravdano propituje realnost takve intervencije. Podsjećajući na uspjeh desničara u Evropi, zanima je šta će biti ako Evropa ipak ne reaguje. Iz odgovora Vuksanović-Stanković izdvajamo dio u kojem je rekla da evropske zvaničnike naklonjene desničarima moraju zaustavljati ljevičari. Navela je primjer evropskog komesara Olivéra Várhelyija, kojem je ona zbog njegovih stavova o odnosima između Srbije i Crne Gore poručila da se ne “prči po Crnoj Gori, nego da nešto nauči o njenoj istoriji”.

RTRS: “Pečat”, 20. januara

ISLAMSKI RADIKALIZAM: U “Pečatu” opet priča o ratnom huškanju iz Sarajeva i opasnostima od islamskog terorizma. Ovaj put iz usta urednika Nikole Stupara i njegovog sagovornika Dragana Čavića, predsjednika Narodne demokratske partije (NDP). Povod je “aktuelna politička situacija” u BiH. O posljedicama blokade državnih institucija – ništa. Ništa ni o uzrocima uvođenja sankcija Miloradu Dodiku, a ni o njihovim ekonomskim posljedicama po RS. Stupar lamentira nad nesaradljivošću i provokativnošću Sarajeva, pitanjima referira na opasnosti od islamskog terorizma koji prijeti Banjoj Luci iz Bužima, zanima se za očuvanje srpskog jedinstva. Čavić pak priča kako ga plaši šutnja evropskih i američkih diplomata. Sjećajući se svoje smjene iz 2004., ta šutnja, kaže, ne sluti na dobro. Ukazuje na konsultovanje stranaca i nove sankcije. Jedini izlaz je u srpskom jedinstvu (čitaj: slijeđenju Dodikove politike od strane opozicije). Argumentacija za ovakvo rješenje? Podsticanje straha pričom o unitarnoj islamskoj državi i radikalnim islamskim grupacijama pod političkom kontrolom. S obzirom na uređivačku politiku RTRS-a, treba li uopće spominjati da novinar ni u jednom momentu nije propitivao Čavićevu “argumentaciju” traženjem dokaza ili podataka za ove huškačke tvrdnje? Upravo suprotno. Novinarska pitanja bila su šlagvort za takvu priču.

RTRS: “Telering”, 19. januara

IGNORISANJE ČINJENICA: Kada se u “Teleringu” izredaju Dodik, Cvijanović, Višković i drugi visokorangirani SNSD-ovci, vrijeme je za njihove koalicione partnere. Ovaj put za Nenada Stevandića, predsjednika Ujedinjene Srpske i zamjenika generalnog direktora UKC-a RS-a. Stevandić priča o uspješnom odgovoru zdravstvenog sistema na pandemiju, o prilikama koje njegova stranka pruža sposobnim, a ne podobnim, naglašavajući da i njegovo dijete radi u realnom sektoru (što implicira da su u ovoj državi djeca političara predodređena za budžetlije). Iako je njegova stranka dio vlasti, urednik Mato Đaković ne propituje Stevandićevu odgovornost za loše ekonomsko stanje zbog kojeg građani iseljavaju u inostranstvo. U fokusu su opet istrošene etničke teme. Stevandić kritikuje “one u Federaciji” što prijete ratom i ne priznaju 9. januar kao Dan RS-a. Đaković ovdje interveniše podsjećajući da je “za Bošnjake taj dan neustavan”. Đaković svakako zna da Ustavni sud ne donosi posebne odluke za Bošnjake, odnosno za Srbe, Hrvate i ostale. Ali, zašto uredničku relativizaciju na RTRS-u sputavati činjenicama? Đakovića zanima kada će se normalno slaviti i 1. mart i 9. januar. Pritom ignoriše činjenicu da države imaju popise praznika, a da je za 9. januar već odlučeno da je neustavan.

N1: “Dan uživo”, 17. januara

SPORNI POSTUPCI NIP-a I NAŠE STRANKE: Pošto na sastanku s Johannom Sattlerom, šefom delegacije EU-a u BiH, i Ericom Nelsonom, ambasadorom SAD-a u BiH, Elmedin Konaković nije čuo ništa novo u odnosu na objavljeno u medijima, novinarka Emela Burdžović Slipičević iskoristila  je gostovanje i za propitivanje o spornim postupcima NIP-a i vladajuće koalicije u Kantonu Sarajevo. Podsjetila je na oko 9000 KM koje je Denis Zvizdić, Konakovićev zamjenik, potrošio na usluge VIP salona na aerodromu u Beču. Zašto je smijenjen direktor “Skenderije” Amer Kapo uprkos dobrim poslovnim rezultatima? Nakon što je Naša stranka opstanak koalicione vlade u Tuzlanskom kantonu (SDP, PDA i Naša stranka) uslovila smjenom Mirsada Kukića s mjesta predsjednika PDA nakon što se našao na američkoj crnoj listi, na njegovo mjesto imenovana je Elzina Pirić. Pirić je građanima BiH postala poznata po govoru na predizbornom skupu PDA tokom kojeg je izjavila da je Kukića Bog poslao Banovićanima i da je u tom gradiću na dan njegovog rođenja “usijalo sunce”. Novinarski skepticizam u pitanju “Zar mislite da Kukić neće i dalje upravljati procesima u PDA?” otuda je ne samo opravdan nego i podrazumijevajući.

ZAKLJUČAK: Političari u regionu koji se dosljedno i bez taktiziranja suprotstavljaju desničarskim narativima malobrojni su. A desničari sve glasniji. U tome im, nažalost, često pomažu i brojni mediji prenoseći njihove izjave iz dana u dan. Tim više, atipični političari i  političarke poput Vuksanović-Stanković zaslužuju medijski prostor poput onog u “Mreži” FTV-a. U “Danu uživo”, novinari N1 intervjuišući političare problematizuju sporne prakse unutar njihove i koalicionih stranaka, ne dozvoljavajući im da priču skreću na kritiku političkih protivnika. U “Pečatu” i “Teleringu” nikakvog pomaka ka novinarskim standardima. Prostor za tumačenje političke zbilje, osim SNSD-a, dobili su samo njihovi koalicioni partneri, a novinarska pitanja bila su tek šlagvort za ono što su gosti željeli reći.