Umjesto da snagu usmjere na rješavanje bitnih pitanja u BiH, političari i njihovi poltroni iz dana u dan se bave ocrnjivanjem i podjelom građana na izdajnike i istinske patriote
RTRS: Lazanski direktno – 5. juni 2018.
(NE)PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI: Radio Televizija Republike Srpske je Javni RTV servis u BiH, te kao takav ima odgovornost da bude objektivna, tačnije, da “sva politička (…) pitanja tretira nepristrano, omogućavajući ravnopravno sučeljavanje različitih gledišta s ciljem jačanja demokratskog duha, međusobnog razumijevanja i tolerancije”. Kršenjem ovih (i drugih) programskih principa propisanim Zakonom o Javnom radiotelevizijskom sistemu Bosne i Hercegovine, RTRS je u prošlosti bila kažnjavana od strane Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) BiH. Nabrojati sve instance u kojima je RTRS-u izrečena kazna zbog kršenja Kodeksa o audiovizuelnim medijskim uslugama premašilo bi okvire ove analize. Dovoljno je, dakle, spomenuti kako su rad i profesionalizam ove televizije u najmanju ruku upitni glede principa nepristranosti. Naklonost ovoga javnog servisa vladajućoj koaliciji u RS-u je u tolikoj mjeri očigledan da prevazilazi kategorizaciju “javne tajne” i zalazi u sferu “datosti”. Međutim, mediji su (pogotovu u izbornoj godini) moćno oružje za koje, očigledno, vrijedi plaćati kazne od nekoliko desetina hiljada konvertibilnih maraka kako bi se preko njih osigurao opstanak na vlasti. Uprkos ovome, niti autori političkih emisija ove televizije, niti gosti istih, ne vide za shodno ovakve etičke propuste spomenuti, a kamoli o njima otvoriti iskrenu raspravu. U političkoj emisiji Lazanski direktno, voditelj Miroslav Lazanski je sa gostima Predragom Ćeranićem, profesorom na Fakultetu za bezbjednost u Banjaluci, i Aleksandrom Pavićem, političkim analitičarem, pokušao nametnuti drugačiji narativ koji bi objasnio zašto RTRS biva kritiziran (i kažnjavan) za propuste u svom radu.
BLOGERI IZDAJNICI: Prema njihovom tumačenju, persekucija na RTRS-u je rezultat nastojanja Međunarodne zajednice da potkopava RS. Tačnije, američkog novčanog utjecaja kojim se plaćaju domaći “izdajnici” kako bi plasirali neistine o radu kako RTRS-a, tako i pojedinih institucija Republike Srpske. Ovdje se misli na projekte usmjerene na jačanje slobode medija u BiH, što RTRS-u očigledno predstavlja trn u oku. Tako smo mogli čuti kako nevladine organizacije koje prate rad medijskih kuća trebaju biti pod većim nadzorom države, te kako njihovi finansijski izvještaji nisu dovoljno transparentni. Tokom emisije se dovodi u pitanje svaki medij koji kritički gleda na nerad MUP-a RS u slučaju Davida Dragičevića, kao i na predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i predsjednicu Vlade ovoga entiteta Željku Cvijanović. Pavić navodi kako su te opozicione figure uglavnom blogeri, te da su oni postali svojevrsna “sila” u formiranju javnog mnijenja. Indikativno je da demokratizacija medija, koja je između ostalog proizvela blogove i blogere, u tolikoj mjeri smeta Ćeraniću, Paviću i Lazanskom da su spremni iste proglasiti neprijateljima države i, kao što spomenusmo, izdajnicima. Izborna godina je u toku, pa ne iznenađuje da se seže za terminološkom dihotomijom izdajnik –patriota. Ono što, međutim, uveliko razlikuje ovu izbornu godinu od prethodne jeste činjenica da su režimski analitičari, voditelji i političari imali priliku učiti od novih predizbornih taktika u SAD-u, makar to sebi ne priznali.
POLITIZIRANJE JE ZABRANJENO: U Sjedinjenim Američkim Državama se, nažalost, pucnjave u školama, koje odnose uglavnom mlade živote, dešavaju skoro na dnevnoj bazi. Progresivci razlog za takvu frekventnu upotrebu oružja vide u jednostavnom načinu nabavke i proceduri koja, po njima, treba biti striktnije regulirana. Udruženje vlasnika vatrenog oružja (NRA) u tome vidi veliki problem koji bi mogao utjecati na njihovu sveukupnu zaradu, te novčanim utjecajem i lobistima sebi osigurava političku moć da do promjena zakona ne bi došlo. Političari koje NRA drži u šaci tako uvijek imaju jednu poruku nakon svake pucnjave u školama: “Tragediju ne treba politizirati”. U SAD-u ta rečenica je postala svojevrstan predmet ismijavanja. Političari pod plaštom lažne zabrinutosti ne žele ulaziti u raspravu o eventualnoj promjeni zakona i ići protiv onih koji ih dobro plaćaju da održe status quo. U slučaju Davida Dragičevića počinjemo na RTRS-u slušati identične izjave. U emisiji se naglašava da tragediju ne treba “politizirati” i iskorištavati u svrhe napada na poziciju, tj. na klimanje statusa quo. Ovakve instance dokazuju da ni Ćeranić, ni Lazanski, ni Pavić nemaju otklon prema američkim diskurzivnim trendovima ukoliko oni mogu biti od pomoći u njihovim narativima. Problem za RTRS je, očigledno, samo ako se građani služe novim tehnologijama u svrhu osvješćivanja sebe i svojih demokratskih prava.
ATV: Apostrof – 1. juni 2018.
PODILAŽENJE GRAĐANIMA: Apostrof je emisija koja je koncipirana tako da nekoliko oprečnih strana prokomentira dešavanja koja su obilježila prethodnu sedmicu. U RS-u je to bila, između ostalih, objava kandidata iz ovog entiteta za najviše funkcije na nivou RS-a i BiH. Gost ispred SNSD-a Igor Žunić je za razliku od svog sugovornika Nade Planičevića, poslanika SDS-a u NSRS-u, uživao u medijskim i novinarskim naklonostima voditelja Vedrana Škore. Planičevića je voditelj u nekoliko navrata prekidao, molio da skrati odgovor i da se vrati na temu i postavljeno pitanje, dok njegov parnjak iz SNSD-a nije morao trpjeti bilo kakve komentare niti ometanja iako je na isti način kao Planičević znao “otići naširoko” u davanju odgovora. Ova farsa od dijaloga je trajala do samoga kraja, kada se preko telefonske veze javio jedan gledalac koji je prokomentirao da je očigledno kako “pored takvog voditelja, opozicija nema u toj emisiji šta tražiti”, te kako je ATV bila “narodna televizija”, a sad poslije promjene uprave sve više “liči na RTRS”. Vedran Škoro se zahvalio na komentaru i brzo su isključili gledaoca iz etera. Škoro je djelovao iznenađen da građani uspijevaju prodrijeti kroz tu njihovu šaradu dodvoravanja vladajućoj koaliciji, što pokazuje koliko su spremni podilaziti građanima i koliko mišljenje imaju o njima.
BNTV: Crno na bijelo – 3. juni 2018.
BEZ PLANA I PROGRAMA: U emisiji Crno na bijelo govorilo se također o predsjedničkim kandidatima, te je, prema riječima političke analitičarke Tanje Topić, glavni adut kandidatā SNSD-a nacionalna retorika i podjela glasačkog tijela na patriote i izdajnike. Topićeva je naglasila kako nismo imali priliku čuti ijedan detalj o programu kandidata, jer se tu ne mijenja mnogo, te da se oslanjaju na to kako će retorikom kojom su do sada ostvarivali uspjeh na izborima i dalje djelovati u kampanji bez obzira koliko to podilazilo glasačima. BNTV je ovim prilogom definirala jedan od glavnih aspekata izborne godine, koji će forsirati oni koji nemaju jasnog političkog programa: podjela na izdajnike i patriote.
AL JAZEERA BALKANS: Kontrasti – 5. juni 2018.
PRIMJER DIJALOGA: U emisiji Kontrasti imali smo priliku čuti raspravu o odnosu građanskog i etničkog principa u BiH. Dijalog između Rubine Čengić, novinarke i urednice radija Otvorena mreža, i Sanje Vlaisavljević, kolumnistice, inače doktorice socioloških nauka, tekao je u uzajamnom poštivanju teza, što nije značilo da im stavovi nisu bili oprečni. Emisija je uspješno demonstrirala kako se tezama i antitezama može doći do jedne vrste sinteze čak i kad je riječ o jednoj ovako turbulentnoj temi u izbornoj godini. Dokaz da se može spojiti ono što se na ATV-u i RTRS-u čini nespojivim. Primjer koji bi mogli slijediti svi.
PRESJEK:
RTRS i ATV su ponovo jasno stali na stranu moćnika, a ne na stranu naroda. RTRS nije smatrao shodnim u emisiji uključiti ijedan glas koji bi kontrirao njihovom ustaljenom narativu, dok je ATV osjetio šta znači kada podilaženje građanima bude raskrinkano. BNTV se dokazuje jedinom televizijom u RS-u koja je na strani građana ovoga entiteta. Al Jazeera Balkans i emisija Kontrasti su dokaz uspješne političke emisije i dijaloga.