BHT1 I FTV: DVA LICA MESS-ove SAPUNICE

PLUS SEDMICE

BHT1
BHT1 iza sebe ostavlja sedmicu u kojoj je politička rubrika djelovala oslobođenije i zanimljivije.
FTV
Političke razglednice iz Hrvatske oslikavaju svu složenost tamošnjih dešavanja. Ako već ne možemo imati uvid iz prve ruke u svjetska dešavanja, onda možemo u regionalna, koja se kod nas ionako prate s nemalom pažnjom.

MINUS SEDMICE

BHT1
Ostaje žal što aktuelizovana vijest iz kulture nije do kraja realizovana provokativnijim pitanjima i pretpostavkama jer su neke pojedinosti prešućene.
FTV
Najave koje su pratile stolačku posjetu SDA iskazi su neodmjerene naklonosti koju je bilo lako prepoznati.     

BHT1 I FTV: DVA LICA MESS-ove SAPUNICE

Gledatelji BHT1 protekle su sedmice mogli uživati u uzbudljivim postizbornim prilozima, ali i u sapunici punoj obrta, i to iz svijeta kulture. Predstava Olivera Frljića bila je u centru pažnje. S druge strane, igre oko MESS-a prošle su mimo FTV-a. Kao da se nisu ni desile

 

BHT1: SLOBODNIJA POLITIČKA PRIPREMA

4. – 10. oktobar 2016.

PREGLED KROZ VIŠE MIŠLJENJA: Radeći prilog o Pravilniku kojim se počinju oporezivati topli obroci i regresi u FBiH (utorak, četvrti oktobar), Dejan Petrović uključio je veliki broj sagovornika, ne prikazujući temu samo kroz poglede Vlade, poslodavaca i sindikata. U Dnevniku 2 BHT1 često se može čuti više mišljenja povodom vijesti koje dijele javnost, a ovdje su različita gledišta bila dobro ukomponovana, ostavljajući utisak svestranog pregleda.

KONAČNO SLOBODNIJA PRIPREMA: Politička redakcija državnog servisa u prvim danima poslije izbora izgleda osvježeno, s više slobodnih i uzbudljivih priprema vrijednih pažnje. U Dnevniku Samire Krehić (utorak, četvrti oktobar) govorilo se o fenomenu nezavisnih kandidata koji su ostvarili zapažen izborni rezultat. Njihov uspjeh u najavi se promatrao kao dio globalnog fenomena, a lokalni kontekst približili su analitičari i predstavnici civilnog sektora. Isti dan smjelo se otvara pitanje opstanka Saveza za promjene u Republici Srpskoj, koji je sigurno i najveći izborni gubitnik, a to se uvezalo i s komentarom Milorada Dodika koji preispituje legitimitet njihovog učešća u državnoj vlasti. Napokon smo gledali zaoštrenu obradu aktuelnosti u kojoj se otvoreno govorilo o političkim fenomenima, kombinatorikama, ali i političkoj odgovornosti.

MIT O LJEVICI: U serijalu sumiranja postizbornih rezultata, urednica Samira Krehić u subotu se pozabavila „strankama ljevice“. Propitivalo se da li će zajedno izaći na opšte izbore, kakvi su stavovi čelnika stranke i sl. Reklo bi se sasvim uredna novinarska znatiželja. No, u „stranke ljevice“ ubrajaju se SDP, DF, Naša stranka i Građanski savez. Ako bi se Naša stranka i mogla nekom pojednostavljenom logikom ugurati pod termin koji uključuje ljevičarske stranke, jer im na oficijelnom sajtu stoji da su socijal-liberalne orijentacije (iako ih dobar dio javnosti isključivo vidi kao (neo)liberalnu političku snagu), ostaje nejasno kako se tu ubraja i Građanski savez? Radi se o novom igraču koji u svom programu na prvom mjestu ističe borbu za građansku državu, profilišući se kao politička grupacija koja je nedvosmisleno centristički pozicionirana. Istina, ideološke linije između stranaka je sve teže podvući, ali podjela koju je markirao javni servis ne samo da je nategnuta već i kao da je formirana po principu „sve što nije otvoreno desno, lijevo je“.

IZDVOJENO:

Režiseru Oliveru Frljiću nije prvi put da predstavom uzburka duhove javnosti. A koliko je u tome dobar, možda najbolje svjedoči činjenica da je uspio dnevnik bosanskohercegovačkog javnog servisa ispuniti sadržajem iz kulture do mjere da se u program uživo uključuje direktor pozorišnog festivala koji bi, da je drugačije, vjerovatno bio isječen već u drugoj rečenici.  Direktor festivala Nihad Kreševljaković nevješto se branio od optužbi da Frljićevo djelo propagira blasfemiju, između ostaloga pokušavajući sprovesti autocenzuru, a Dnevnik 2 Blažice Krišto prilog o predstavi prati ilustracijom na kojoj piše „Samo reklama ili?“. U nastavku smo mogli čuti i stavove uvrijeđenih kroz obraćanje predstavnika Napretka, ali i direktora festivala i pozorišnog kritičara. Korektan i naizgled višestran prilog. Šteta samo jer se nije osluškivao i zapisivao glas bučne, dovitljive i kritički nastrojene bh. javnosti koja je u časku u odluci festivalske uprave prepoznala malograđanski strah i oportunizam koji je na kraju pobijeđen. A šteta i što urednica Krišto nije otišla dalje, pokušavajući dati odgovor na pitanje da li se zaista radilo o smišljenom reklamnom triku ili je posrijedi dobro njegovana autocenzura?

OCJENA: 8

 

FTV: KAKO SE GASIO STOLAČKI POŽAR LJUBAVLJU PREMA SDA?

4. – 10. oktobar 2016.

SDA, S LJUBAVLJU: Od trenutka kada smo izašli na glasanje, Stolac se ne skida sa malih ekrana. Od nemilih scena do mnogobrojnih verzija šta se zaista desilo, pa do posjeta rukovodstava vodećih stranaka koja se pojavljuju kao vatrogasci koji su izazvali požar. Lider HDZ-a je „gaseći požar“ izrekao kako Stolac vidi kao prostor hrvatske politike, što je FTV odmah u najavi denuncirao kao politiku podjele, intonirajući to kao gotovo skandaloznu nacionalističku izjavu (urednica Edina Šečerović). Da poslije, ista urednica posjetu delegacije SDA melodramatično najavljuje kao posjetu svim građanima Stoca, konstitutivnima i ostalima. Čovićeva izjava sigurno ne spada u best of kompilaciju najgorih nacionalističkih izliva, ali patetični prateći ton koji je uokvirio SDA-ovu hercegovačku ekskurziju može se ubrojati u upečatljivije primjere uredničke snishodljivosti.

KVALITETNI DOPISNIČKI PRILOZI: Dnevnike FTV-a već duže vrijeme izdvajaju kvalitetni dopisnički prilozi iz susjedne Hrvatske. Izvjestilac Božo Skoko u nedjeljnom je izdanju koncizno sumirao ishod pregovora između Mosta i HDZ-a informišući našu publiku o izakulisnim dešavanjima, ali i o zvaničnim informacijama. U poređenju s ostalim našim medijima, Hrvatska politička zbilja vjerovatno je najvjerodostojnije prikazana u federalnom programu, i to zato što je izvještavanje prepušteno vrsnom poznavaocu domaćih prilika, koji umije sa malo riječi objasniti nimalo jednostavnu susjedsku zavrzlamu.

BEZ MESSA NA MESS-u: Dok je državni javni servis dva dana iscrpno dokumentovao događanja oko MESS-a, koji je odjednom postao mnogo više od pozorišnog festivala, urednice Edina Šečerović i Jadranka Milošević nisu se dale zbuniti (nedjelja i ponedjeljak). Kultura je da se u posljednjim minutama prenese otrcano zvanično saopštenje. I tačka. Kultura nikako ne može biti udarna vijest. Čak i ako natjera građane da se spontanim okupljanjem suprotstave (auto)cenzuri rukovodstva pozorišnog festivala, uvrijeđenim vjerskim liderima i nikada imenovanim nasilnicima koji su navodno ugrozili bezbjednost gledatelja. Urednička odluka je bila neumoljiva. Kultura je prokletstvo o kojem, ako već moramo progovoriti, govorimo tiho i nečujno jer to sluša neupadljivi fini svijet. Buka finog svijeta preselila se u demokratskije medijske formate (čitaj: društvene mreže) gdje se zajedljivo i satirično propitivala festivalska odluka da se predstava optužena za blasfemiju prikaže „interno“, šta god to značilo.

OCJENA: 3

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Gledatelji BHT1 su mogli uživati u protekloj sedmici u politički uzbudljivim postizbornim prilozima, ali i u sapunici punoj obrta i to iz svijeta kulture. Dnevnik 2 državne televizije bio je gledljiv i nepredvidljiv, a politika i kultura s pravom su dominirali sadržajem. Pozorišni festival u trenu je čak i prekinuo program hitnim javljanjem uživo. Ozračje vanrednosti, pa makar i usiljeno bilo, oživjelo je TV kulturnu scenu. Federalnih pola sata od pola osam od osam prolazili su u nedinamičnom programu i izletima udvaranja vladajućoj stranci, dok kulturu pak nisi razdrmali ni uzburkani duhovi Olivera Frljića. Igre oko MESS-a prošle su mimo FTV-a.  Publika je mogla mirne i zaboravljene savjesti zaspati na kauču u bradu si gunđajući zbog navijačkih SDA tonova.

About The Author