Nekad se to zvalo sezonom kiselih krastavaca i obično se punim intenzitetom odnosilo na juli i august, a dobrim dijelom i na juni. Govorimo o dobu godine u okviru kojeg se ne događa ništa medijski interesantno, pa su urednici prinuđeni iz ničega praviti nešto. Odnosno, od tjelesnih prerađevina pitu, da ostanemo u zoni pristojnosti, a ipak podsjetimo na jednu frekventnu i popularnu narodnu izreku.
Čak ne više svakog dana, nego svakog sata nižu se događaji koji pobuđuju našu pažnju. Čekati večernji dnevnik da bi se saznalo šta se tokom dana dešavalo relikt je nekih davnih, mirnih, u poređenju s današnjim haman pa ustajalim vremenima koja više ne postoje.
Važne, ili potresne, ili tek zanimljive stvari smjenjuju se intenzitetom koji nas primorava da veći dio dana provedemo nagnuti nad mobitele. Mediji javljaju da u noći između 23. i 24. juna cijela Ukrajina nije spavala, prateći pobunu odmetnute grupe Wagner i njenog vođe Jevgenija Prigožina. Ispostavilo se da bdijenje i nije imalo jakog razloga jer se pobuna raspala na samom početku. Ali je slučaj zanimljiv kao medijski, politički i tehnološki fenomen, jer zajedno s Ukrajincima te noći nije spavao ni dobar dio svijeta, pitajući se hoće li Vladimir Putin završiti kao Nicolae Ceaușescu.
Za sada neće, šta će biti dalje još se ne zna, a za ovu priču nije ni važno. Bitnije je shvatiti da je pohod zločinačkog Wagnera na Moskvu istovremeno bio i jedna vrsta udara na svijet kakav sada poznajemo i prijetio je da radikalno prekomponira globalne odnose. Ništa nije završeno, proces je u toku i nesmanjenim intenzitetom prate ga svi čija sudbina zavisi od njega.
Bogataši i migranti
Kompletno minulo proljeće i prvi dani ljeta bili su bremeniti planetarnim, regionalnim i lokalnim dešavanjima visoke frekvencije. Sezona je više bila za kakve neprestane sirene nego za kiselih krastavaca.
Imali smo dva masovna ubistva u Beogradu, a prije propalog pohoda vagnerovaca svijet se danima bavio podmornicom koja je implodirala nadomak Titanica i na globalnom nivou pokrenula seriju pitanja o tome zašto potapanje broda s migrantima nije izazvalo podjednaku pažnju.
Budimo realni, i da u podmornici nisu bili bogataši, nego ljudi prosječnog imovinskog stanja, nesreća bi proizvela snažan interes, i teško je povući paralelu s potonućem broda punog izbjeglica iz Afrike. Izbjeglička tragedija otvara seriju drugih, bitno težih i neugodnijih pitanja, zadire u samu strukturu postojećeg svijeta, njegove povijesti i sadašnjeg uređenja.
Nisu svi ovi događaji uspjeli ni da čestito padnu u zaborav, a Francuska je provrila, gore ulice Pariza kao prije petnaestak godina londonski bulevari, podijeljeni svijet traži pravdu i jednakost.
U sjeni velikih tragedija i prevrata ostaju ozbiljni klimatski problemi. Svakodnevno čitamo o smrtonosnim poplavama i istim takvim sušama. Klima postaje prvorazredna vijest, nije ni čudo što na mnogim TV kanalima dnevnici počinju i završavaju izvještajima o vremenu. Zato iznenađuje da gotovo nikakve reakcije nije izazvala informacija da je crpljenje podzemnih voda od 1993. do 2010. uzrokovalo naginjanje Zemlje za skoro 80 centimetara. Ili da će otapanje snijega na Himalajima ugroziti egzistenciju dvije milijarde ljudi. A da ne govorimo o tome da u ovom kontekstu životinje niko ne spominje.
Odbačeni, ali zanimljivi
Na regionalnom planu također nije dosadno. Kosovo, Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, sve dijelovi bivše Jugoslavije koji se nisu uspjeli ugurati u Evropsku uniju, kao da se nadmeću ko će biti dalje od kiselih krastavaca.
U Srbiji, protesti protiv Vučića ne prestaju, iako gube prvobitnu snagu i iako građani teško uspijevaju artikulirati prave mete i probleme. Na Kosovu protesti, otmice, blokade i tuče, a svijet reagira zabrinutošću i sankcijama.
U Bosni i Hercegovini, Milorad Dodik je s višegodišnjih prijetnji prešao na djela i ovo ljeto ostavio otvorenim za titulu najturbulentnijeg razdoblja od završetka rata. U Sarajevu, što je (konačno) dobra vijest, Povorka ponosa izaziva sve manje uličnih tenzija, ali su se ogranci ideoloških sukoba preselili na mreže, gdje ratovi manjeg intenziteta još traju.
Svijet je odavno u medijskom smislu dosegao realnu snagu one metafore o globalnom selu. Sve je povezano. I ne samo među ljudima. Nikada kao ovog proljeća nismo imali toliko informacija o divljim životinjama koje silaze u gradove, a tom su procesu BiH i Sarajevo dali značajan doprinos.
Nekada je na društvenim mrežama bila aktuelna kletva „dabogda živio u zanimljivim vremenima“. Što bi u prevodu trebalo da znači otprilike ovo: zanimljiva vremena donose uzbuđenja koja služe kao kontrast sređenim podnebljima u kojima se ne dešava ništa relevantno i u kojima ljudi živote mogu organizirati po sopstvenom nahođenju, neopterećeni spoljnjim (čitaj: političkim) faktorima. Nešto od te kletve stiglo je danas većinu od osam milijardi ljudi, koliko trenutno živi na Zemlji. Niti više ima dosadnih vremena, niti mirnih područja.
Svi smo postali vijest.
