Kako prepoznati pravog vraga?

Sjećate li se filma Vrag nosi Pradu? Na najbeskrupulozniji holivudski način romantizirana je uloga zlostavljačice. Ne možeš ozbiljno shvatiti priču u kojoj opaku šeficu (Anna Wintour kao inspiracija) glumi neodoljiva Meryl Streep. Tokom filma cijeli niz što brutalnih što suptilnih zlostavljanja prikazan je na komičan, dakle prihvatljiv i zabavan način, a samo žrtve znaju koliko su im šefovska iživljavanja zabavna. Disciplina je neophodna za funkcioniranje svake firme, ali kad se izrodi u teror i kontinuiranu strepnju, onda njene metode postaju same sebi svrha.

Vrag zaista ponekad nosi suknju, ali neuporedivo češće bradu. I tu lijeka nema. Muškarci su kreativni autori i izvođači radova, temeljni nositelji nasilja na ovom svijetu, bio rat ili u mir. U mirnodopskim okolnostima je teže prihvatljivo jer je ratu imamentno, a mir bi svemu tome trebao biti opozitan.

Žižekov šamar i sada lebdi nad Frankfurtom

„Pričekajte s aplauzom. Na kraju nećete pljeskati. Ponosan sam, da sam tu, na knjiškom sajmu. Knjige su, kako smo danas opet iznova čuli, potrebnije nego ikada prije. Bez njih nema rješenja za grozni rat u Gazi. Bezuvjetno osuđujem Hamasov napad na Izraelce uz granicu s Gazom – bez ikakvih ‘ako’ i ‘ali’. Izraelu priznajem pravo da se brani i osujeti prijetnju.”

Tako je slovenački filozof Slavoj Žižek počeo govor na Frankfurtskom sajmu knjiga. I nastavio u pravcu koji se mnogima nije svidio, bilo je tu ljutitog napuštanja dvorane, zvižduka i galame. Ali Žižek se nije dao smesti. Rekao je sve što treba da bude rečeno: razaranje Gaze ne spada u izraelsko pravo na odbranu. Djeca su djeca, bez obzira da li su palestinska ili Izraleska. Gaza je u ovoj neravnopravnoj borbi stradalnik, Izrael agresor. I da, Frankfurtski sajam iznevjerava ideju demokratije i smisao pisane riječi onog trenutka kada odlaže dodjelu nagrade koju je dobila palestinska književnica Adanie Shibli.

Širom svijeta, iz dana u dan, rastu protesti protiv izraelskog bombardiranja izmučenog grada i njegovih stanovnika. Sve je više Izraelaca koji odbijaju da šute. Izraelska nadmoć u oružju, municiji i saveznicima, u proizvodnji nasilja nad bespomoćnim ljudima brutalno razara Palestinu, ali u suštinski nepopravljivoj mjeri i sam Izrael, uvlačeći ga u beskrajni niz etičkih poraza od kojeg će se zemlja teško oporaviti.

Francis Bueb

U Francuskoj je umro Francis Bueb, legendarna ličnost opkoljenog i poslijeratnog Sarajeva. Bueb je u opsjednutom gradu otvorio Francuski kulturni centar André Malraux, dijelio sudbinu novih sugrađana u svakom pogledu. Kada je Jacques Chirack 1998. godine posjetio glavni grad Bosne i Hercegovine, francuski protokol je tražio listu predsjednikovih želja, koje su se svele na jednu: ”Dovedite mi onog momka što je ovdje u ratu došao s knjigama.”

To je i spasilo Francisa, neomiljenog kod birokratskog aparata, jer je uvijek radio po svome, ne po peesu.
Reditelj Haris Pašović na Facebooku je napisao dirljivo sjećanje na ovog zanesenjaka:

“Ne poznajem nikoga ko je volio Sarajevo kao Francis Bueb. On se u Sarajevo preselio iz Pariza tokom opsade i ostao zauvijek. Sa svima je razgovarao na svom maternjem jeziku i svi su ga razumjeli, neovisno o tome da li su govorili francuski ili ne. U Sarajevu ljudi često ogovaraju one koji ih vole; uvijek pronađu neke zamjerke i skrivene motive (‘jer ko bi nas ovakve volio?’). Jedino o Francisu nikada nisam čuo nijednu lošu riječ.
(…)

Francis je ostao s nama do kraja, i onda kad smo izgubili bitku za kosmopolitsko Sarajevo. Njegov Francuski kulturni centar André Malraux je istorijski evropski kulturni projekat. Aktivnost Francisa Bueba u Sarajevu je iste vrste kao aktivnost Orwella i Hemingwaya u Španiji.”