Odličja i zločinci

To da predsjednik RH Zoran Milanović obasipa državnim počastima optuženike za ratne zločine postalo je odviše notorno da bi pobudilo bilo kakav javni interes. Pas ugrizao čovjeka – što je tu novo? Milanović okačio orden još jednom psu rata – gdje je tu vijest?

Izvještavanje o tome sličilo bi na upoznavanje javnosti s činjenicom da je predsjednik danas ručao i poslije toga, moguće, diskretno podrignuo. Brancin s blitvom na maslinovu ulju; hrvatski trolist za sivomaslinastu hulju… Koga još zanima ta banalna dnevna rutina?

Tek kada je prije neki dan Documenta na svojoj mrežnoj stranici objavila prosvjed zbog toga što je Zoran Milanović dodijelio počasni čin brigadnoga generala Đuri Matuzoviću, jednom od zapovjednika HVO-a, kojemu se trenutno u Bosni i Hercegovini sudi za ratne zločine, i iznijela ocjenu da predsjednik RH takvim postupkom „omalovažava rad pravosuđa susjedne zemlje i uznemirava preživjele žrtve povreda međunarodnoga humanitarnog prava“, na nekoliko je portala osvanula štura informacija – ne o Milanovićevoj državničkoj gesti, već o Documentinoj reakciji na nju – i ubrzo potonula u bezdan. Rijetki entuzijasti su je uspjeli primijetiti.

uro Matuzović – evo i te izlišnosti – pripada grupi od devet pojedinaca optuženih da su od travnja 1992. do srpnja 1993. „počinili ratni zločin nad većim brojem žrtava srpske nacionalnosti sa područja Orašja i okolice“. Proces pred Sudom Bosne i Hercegovine započet je u kolovozu 2017., a posljednja rasprava održana je upravo na dan kada je optuženik podaren počasnim činom brigadnoga generala, naime kada ga je Milanović nagradio zbog djela za koje mu se sudi.

Predsjednik Republike Hrvatske potom je, mirne duše i prazna želuca, prionuo objedu. Državnik radi isto što i inače. Ne uzmiče pred monotonijom svakodnevnih obaveza. Ponaša se poput nacionalno programiranog robota. Upražnjava aktivnosti koje više nisu vrijedne registriranja. Sjetimo se:

Ranije, Milanović je vratio državne ordene Branimiru Glavašu, protiv kojeg se vodi beskonačno dug sudski proces za ratne zločine i pod čijom su komandom, što zna cijela Hrvatska, 1991. organizirane likvidacije osječkih Srba, uključujući one provedene najokrutnijom metodom – nalijevanjem akumulatorske kiseline u ždrijela.

Ranije, Milanović je odlikovao HVO-ovu Vojnu policiju i Postrojbu za posebne namjene „Ludvig Pavlović“, iako su u presudama Haškog suda zločini Vojne policije HVO-a podrobno opisani i dokumentirani: čelnici te formacije, Valentin Ćorić i Berislav Pušić, osuđeni su zbog ratnih zločina na 16, odnosno na 10 godina zatvora.

Ranije, Milanović je sudsku kvalifikaciju o udruženome zločinačkom pothvatu nazvao „glupom izmišljotinom“, a za Milivoja Petkovića, ratnog zapovjednika Glavnog stožera HVO-a, osuđenog u Hagu na 20 godina robije, konstatirao da „nije ratni zločinac“, premda je sam Petković, u pismu kojim moli prijevremeno puštanje iz zatvora, prihvatio presudu i pokajnički priznao zapovjednu odgovornost za zločine počinjene nad Bošnjacima.

Ranije, Milanović je odlikovao Specijalnu policiju MUP-a Herceg-Bosne, u čije ime je priznanje iz njegovih ruku primio Zlatan Mijo Jelić, protiv kojeg je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine 2015. podignulo optužnicu za ratne zločine nad ratnim zarobljenicima i civilima, a dva mjeseca kasnije formalnu je istragu pokrenulo i Državno odvjetništvo RH…

Malo-malo i predsjednik hrvatske države iskopa nekog vlasnika opskurne ratne biografije ne bi li ga svečano okitio državnom limarijom. Čini se da ih je već ponestalo na tržištu. Ako je preostao netko tko je osumnjičen ili optužen za ratna zvjerstva, tko je imao dovoljno odvažnosti da za račun državnih interesa uroni ruke do lakata u krv, a još uvijek nije dobio visoko državno odlikovanje ili počasni generalski čin, Zoran Milanović će ga sigurno pronaći i adekvatno nagraditi. Kozmetički salon na Pantovčaku, gdje se ubojice transformiraju u heroje, radi punom parom.

Svi koji su se optimistično nadali da ona razina moralnog idiotizma kakva je zabilježena na predsjedničkoj inauguraciji Kolinde Grabar-Kitarović, kada je u počasnoj loži na zagrebačkome Markovu trgu sjedio ratni zločinac Tomislav Merčep, zauvijek odlazi u prošlost, grdno su se prevarili. Naprotiv, moralni je idiotizam s Milanovićem postao samorazumljiva stvar, tekovina koja se umjesto pompom njeguje i širi strpljivim radom pogona vlasti, birokratskom bezličnošću na koju ni novine više ne troše riječi. (Vikor Ivančić, Novosti)

Može li urbicid da zakamuflira genocid

Beograđani, evo dokle je došlo! Vest je sažeta i jasna, a objavili su je samo dva ili tri medija: Inicijativa mladih za ljudska prava u Srbiji je pozvala gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića da naloži komunalnim službama da uklone mural sa likom Ratka Mladića na Vračaru. Gradonačelnik odgovara da “ne zna da li je Mladić počinio ratne zločine”, ali zna da je branio srpski narod u BiH.

Šta to znači? Da je gradacija funkcionerskog naprednjačkog patriotizma dostigla vrh u svojoj naopakosti. Te će se i komunalni poslovi, otvoreno kaže Šapić, obavljati u “anti haškom” maniru.

Moraćete da sačekate nekog drugog gradonačelnika, da vam ispunjava “haške želje”, poručio je, nekada najbolji vaterpolista sveta.

Na stranu to što je Hag, u kome se nalazi(o) Međunarodni sud koji su osnovale Ujedinjene Nacije, i u kome je za genocid osuđen Ratko Mladić, komunalno perfektan.

Što u njemu nema ilegalne gradnje, nema džombavih ni poplavljenih ulica, što tramvaji funkcionišu besprekorno, a fasade ukrašene ornamentima, i velikim transparentnim prozorskim staklima – blistaju.

I što bi svako ko pomisli da nekom svojom bojom na zidu ugrozi tu “nacionalno neutralnu” estetiku bio debelo kažnjen. Ne baš za genocid, ali za pokušaj urbicida, sigurno.

No, “Beograd više nije antisrpski grad” izrekao je pre neki dan predsednik Srbije. Kakav nonsense! Ne, on se u stvari vratio na sam početak devedesetih, od kada je karijerno stasavao.

Tada su majke počele da skidaju prezimena sa ulaznih vrata kako bi zavarale pozivare i sprečile da im decu odvedu u Miloševićev rat, tada sam prvi put čula da je “Beograd najveći izdajnički grad”.

Tragajući za poreklom te floskule naišla sam na tekst Ivana Čolovića iz decembra ‘92, gde on govori uz mnoštvo citata i primera da vladajuća oligarhija pokušava da stvori stereotip o Beogradu kao o antipatriotskom gradu.

Jer grad kao “otelotvorenje raznovrsnosti multietničke koegzistencije i interkulturalizma… biva prepreka u ostvarenju mononacionalnog državnog projekta… takav grad mora biti žrtvovan”.

Već više od godinu dana je prošlo otkad je zločinac osvanuo na fasadi u Njegoševoj, u natprirodnoj veličini, već godinu dana otkad je ministar policije Aleksandar Vulin rekao da neće dozvoliti da se srpske glave kotrljaju ulicama, da mu je lično važniji Ratko Mladić nego Nataša Kandić (čelnica nevladine organizacije koja istražuje ubistva, mučenja, logore i nestanke ljudi tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji), već decenija i po je prošla otkad su poslanici Demokratske stranke (kojoj je i Šapić pripadao) skidali Vučićeve performanse u kome je “Bulevar Ratka Mladića” imao centralnu ulogu.

U Skupštini Srbije, Vučić, tada opozicioni poslanik, proglasio je Sigurnu kuću za Ratka Mladića. Retko se dešava da Aleksandar Vučić održi zadatu reč, i eto, u ovom slučaju postupa baš kao što je obećao.

Na tridesetogodišnjicu početka opsade Sarajeva (četvrtog aprila 1992), dok je ceo svet obeležavao mučeništvo ovog evropskog grada, Vučić, jedan od aktivnih učesnika te opsade, slavio je po drugi put pobedu u prvom krugu na predsedničkim izborima u Srbiji. Povećalo se ubrzanje na obeležavanju fasada u slavu “herojskih zločina”. Svaki drugi beogradski zid ižvrljan je imenom Ratka Mladića.

To su novi udžbenici istorije na kojima se obučavaju mladi. Važno da su antihaški.

Dvadeset sedmoj godišnjici genocida u Srebrenici nije prisustvovao nijedan zvaničnik iz Srbije, pretprošlog vikenda javnost je bila poplavljena tvrdnjama da u susedstvu vladaju ustaše, a najglasniji je ministar unutrašnjih poslova koji nam je bez ikakvih skrupula objavio da je “Aleksandar Vučić predsednik svih Srba (na svetu)”.

Opozicija (ima li je uopšte) je veoma tiha, dok optuženi za svakojaka uvezivanja sa mafijom, medijski probojno svaljuju krivicu na svoje dojučerašnje najbliže saradnike… Formiranje vlade opet je odloženo pa će premijeru Španije Pedru Sančes, koji u okviru obilaska Zapadnog Balkana stiže i u Beograd, biti pružena prilika samo da čuje staru priču: Mi smo za Evropsku uniju, iako je ona licemerna, a mi smo u pravu. (Zorana Šuvaković, Al Jazeera)

Prijatelji životinja žele EU bez pokusa na životinjama radi kozmetike

Prijatelji životinja pozvali su sve zainteresirane da potpišu građansku inicijativu koju su pokrenule vodeće organizacije za prava životinja iz Europe koje žele Europsku uniju bez pokusa na životinjama radi kozmetike.

Prikupljanje potpisa za građansku inicijativu “Spasite kozmetiku proizvedenu bez okrutnosti – obvežite se na Europu u kojoj nema ispitivanja na životinjama” počelo je još 1. rujna prošle godine, a još je ostalo samo pet tjedana da se skupe svi potrebni potpisi, odnosno njih milijun.

Hrvatska je, kažu Prijatelji životinja, jedna od prvih država u kojoj je prijeđen prag od potrebnih 8 460 glasova – peticiju je potpisalo više od 11 000 građana – što, kako su dodali, pokazuje koliko je građanima Hrvatske stalo do životinja.

No, na području cijele Europske unije treba u pet tjedana skupiti još više od 60 000 potpisa, zbog čega su brojne organizacije za zaštitu životinja i građani počeli intenzivnije dijeliti link na inicijativu.

“Nakon skupljenih milijun potpisa, Europska komisija morat će predložiti novi propis kojim će osigurati zabranu pokusa”, naglasili su iz Prijatelja životinja te podsjetili da je zabrana testiranja kozmetike na životinjama i prodaja takve kozmetike stupila je na snagu još 2013. u Europskoj uniji, no da je “potkopava” Uredba REACH kojom se uređuju registracija, evaluacija i autorizacija kemikalija.

Zbog te Uredbe, istaknuli su, sastojci koji se koriste u kozmetičkim proizvodima ispituju se na životinjama, pa čak i oni koji su već godinama proglašeni sigurnima.

“U laboratorijima diljem Europe više od 10 milijuna životinja svake godine izgubi život na izrazito nemilosrdan način radi nepotrebnih testiranja kozmetičkih preparata. Psima, zečevima, mačkama i drugim životinjama izlijeva se kiselina u oči radi testiranja nove šminke ili im se kozmetički sastojci stavljaju na živu ranu. Neke od njih tjeraju na udisanje toksičnih kemijskih spojeva”, izjavili su iz udruge Prijatelji životinja, koja prikuplja potpise u Hrvatskoj još od prošle godine.

Postoje mnoge pouzdanije metode testiranja bez korištenja životinja, napomenuli su i pozvali sve da potpišu inicijativu na eci.ec.europa.eu/019/public te da prilikom kupovine kozmetike i sredstava za čišćenje obratite pozornost na to testiraju li proizvođači na životinjama i je li kozmetika veganska. (HINA)